Arhiv tekstova

Kako, molim?

RA­DI­KAL­KA CAR­LA
Izražavam sumnju da Carla del Ponte radi u izbornome štabu socijalista ili radikala. U jednom od ta dva sigurno radi, jedino ne znam volontira li, ili uz određenu nadoknadu. Zoran Živković, srpski premijer u ostavci, »Danas«, 6. prosinca 2003.

 

SVAT­KO NA SVO­JE ZA­DAT­KE
Hrvatska je na dobrome putu prema ulasku u Europsku uniju, a prepreke na tome putu ne bi smjela praviti nekolicina čijoj je političkoj opciji istekao rok uporabe. Novim hrvatskim vlastima kazat ćemo da ne smiju svojim građanima onemogućiti ulazak u Europu. Politička vodstva u regiji imaju jednostavne zadatke koje moraju ispuniti: Hrvatska mora uhititi umirovljenoga generala Antu Gotovinu i izručiti ga Haaškom sudu, Srbija i Crna Gora mora uhititi i izručiti generala Ratka Mladića, a Bosna i Hercegovina, odnosno Republika Srpska, Radovana Karadžića. Pierre-Richard Prosper, američki veleposlanik za pitanja ratnih zločina, »Večernji list«, 5. prosinca 2003.

 

MAN­DAT U ]ELI­JU
Jedan melankolični uvodničar sjetno je zaključio kako bi se moglo desiti da mandat sljedećem srpskom premijeru ode u neku od dvije čuvene haaške ćelije. Na žalost, danas to više nije teorija dokonih, nego realna mogućnost. Kad bi bili iskreni, vjerujemo da bi i jedan i drugi nosilac liste rekli kako su i sami iznenađeni takvim razvojem događaja, i takvim ishodom. Oni su, kao i svatko drugi, znali da, na primjer, Ajhman i Mengele nisu nos smjeli promoliti iz džungli Južne Amerike, a da Musolini i Hitler tu mogućnost nisu ni imali. Ako su kome odvratne ovakve asocijacije, sjetimo se onda, recimo, Hortija: ne da mu nije padalo na pamet da se ispod Salazarovih skuta javi u Peštu, na prve izbore, nego ga ni danas tamo ne spominje nitko osim umno poremećenih. Zašto baš Srbija sebi može dozvoliti ovaj luksuz, i ovu političku ekstravagancu, na to, zasigurno, nije lako i jednostavno odgovoriti. Radivoj Cvetićanin, direktor lista »Danas«, 6. prosinca 2003.

 

KO­RA­CI UNA­ZAD
Može pobijediti bilo tko – rata i sukoba neće biti. Realno, to dozivanje »Velike Srbije« je priča za birače ili plašenje istih, ali ne očekujem nikakve oružane sukobe. Ne zato što su ljudi postali politički zreli, već zato što imamo snažno prisustvo međunarodnih snaga u regiji i potpuno je iluzorno očekivati da bi bilo tko u takvim uvjetima ratovao. Drugo, prvi put sve zemlje regije imaju isti vanjskopolitički cilj, ulazak u EU. Čak i radikali govore o tome, sigurno više deklarativno nego suštinski. Ono što je problem s jačanjem desničarskih snaga jest da će oni ukočiti naš put ka Europi, biti prepreka bržem putu k europskim integracijama i što će uticati na loš imidž zemlje. Neće dakle biti sankcija, ali će biti obustave međunarodne pomoći, što mu dođe jedno te isto. Neće biti političke izolacije, ali će kontakti biti svedeni na najmanju moguću mjeru. Distanca između većinskog i manjinskih naroda sigurno će biti pojačana, a manjine će se dodatno homogenizirati. Nije to specifičnost Srbije. Cijela regija se vratila 13 godina unazad. Manje-više, imamo iste političke garniture kao i na početku ratova. U Hrvatskoj HDZ, u Bosni SDS, SDA i HDZ, ovdje jača SRS, a da je tu Milošević, siguran sam da bi socijalisti i radikali formirali koaliciju i osvojili vlast. Rasim Ljajić, predsjednik SDA, »Danas«, 6. prosinca 2003.

 

SA­MO­U­BOJ­STVO IZ ZA­SJE­DE
Đinđić će biti optužen za vlastito ubojstvo. Naslov iz »Nedeljnog telegrafa«, 3. prosinca 2003.

 

TKO TO KA@E, TKO TO LA@E?
Tko to kaže da je Srbija unazađena i upropašćena? Mnogo volim razgovarati s ljudima koji imaju unaprijed zadati stav za koji nemaju velikog pokrića. Dušan Bajatović, potpredsjednik SPS, »Dnevnik«, 7. prosinca 2003.