Arhiv tekstova

Ipak se kreće

Pitajući se, koliko uopće ima smisla baviti se ekonomskom problematikom u aktualnoj predizbornoj kampanji, u kojoj nam stranački lideri obećavaju med i mlijeko, pokušat ćemo ipak dati snimak ekonomske 2003. godine i odgonetnuti što nas to čeka u 2004. Općenito gledano, ekonomski rezultati u godini na isteku, prije svega u industrijskoj proizvodnji i izvozu, daleko su od poželjnih, i to nedvojbeno daje slabu nadu u bolje sutra, kažu ekonomisti. No, svakako ne treba zanemariti pozitivne rezultate, posebno na planu monetarne stabilnosti i inflacije koji mogu biti dobra osnova za rast industrijske proizvodnje i izvoza u sljedećoj godini.
    Industrijska proizvodnja u ovoj godini je praktično niža za oko 2,5 posto od prošlogodišnje. Ekonomist Stojan Stamenković, iz Instituta ekonomskih znanosti, tvrdi ipak da privatizacija društvenih poduzeća doprinosi rastu industrijske proizvodnje, potkrepljujući svoju tvrdnju činjenicom da je najveći poticaj tom rastu dala kemijska industrija koja je privatizirana preko 90 posto. Stamenković napominje da se pozitivni efekti na proizvodnju od ovogodišnje ubrzane privatizacije društvenih poduzeća mogu očekivati već u prvim mjesecima iduće godine, no, za trajniji održivi rast ipak su neophodne domaće i inozemne investicije, budući da će prihodi od privatizacije početi jenjavati.

RELATIVNI USPJEH PRIVATIZACIJE: Kad je riječ o privatizaciji, treba reći da je zaključno s prosincom ove godine privatizirano tisuću društvenih poduzeća. Ministar Aleksandar Vlahović tvrdi da su poslije dvije i pol godine provođenja privatizacije svi postavljeni ciljevi dostignuti, a u to spadaju promjena gospodarske strukture, stvaranje jakog i efikasnog privatnog sektora koji ulaže u proizvodnju, otvaranje novih radnih mjesta i podizanje konkurentnosti našeg gospodarstva. Ukupan proračunski prihod od privatizacije dostigao je 1,3 milijardu eura, od čega je za obvezne investicije prikupljeno 700 milijuna, a za socijalne programe 280 milijuna eura.
    Međutim, na račun privatizacije u posljednje vrijeme, posebno u kontekstu aktualne izborne kampanje, upućuje se dosta kritika – kako je opterećena mitom i korupcijom, te da su postignuti rezultati nezadovoljavajući. Radovan Jelašić predsjednik ekonomskog savjeta G17 plus, tvrdi, također, da su efekti dosadašnje privatizacije minimalni. On svoju tezu potkrepljuje podatkom da u tisuću privatiziranih poduzeća radi manje uposlenih nego u zdravstvu Srbije. Iz pojedinih stranačkih krugova čuje se mišljenje i da bi ovakvu privatizaciju trebalo zaustaviti, odnosno da bi trebalo mijenjati model privatizacije. Ipak, većina ekonomista tvrdi kako u privatizaciju ne bi trebalo dirati, a pogotovo ne zaustavljati je.
    Najsvjetlija točka ekonomske politike minule godine – i ne samo minule, već od političkih promjena u Srbiji 2000. godine – svakako je antiinflacijska politika. Rast cijena i stopa inflacije u ovoj godini ostat će u planiranim okvirima, a to znači ispod deset posto. Prema dosadašnjim mjesečnim inflatornim učincima, stopa inflacije na godišnjoj razini trebala bi iznositi oko osam posto, kaže ekonomist Nebojša Savić, ocjenjujući da su troškovi života nešto više porasli od inflacije prije svega zbog većeg rasta cijena poljoprivredno-prehrambenih proizvoda, a što neće imati većeg utjecaja na standard stanovništva.
IPAK POVEĆANJE STANDARDA: Kada se govori o standardu stanovništva, treba reći da je prosječna zarada u ovoj godini »dogurala« do 189 eura, što je za nekoliko eura više nego u prosincu 2002. godine. Hoće li prosječna zarada u ovih dva-tri tjedna do konca godine porasti ovisi i od toga hoće li plaće biti korištene kao sredstvo udvaranja građanima u zahuktaloj izbornoj kampanji. Kad je riječ o sljedećoj godini, većina ekonomista napominje da ne treba polagati velike nade u značajniji rast zarada u idućoj godini bez rasta proizvodnje.
    Monetarna stabilnost je tijekom ove godine bila zadovoljavajuća – nominalna vrijednost dinara prema euru je smanjena za 8,6 posto, dok je u odnosu na dolar povećana za tri posto, što se objašnjava gubljenjem vrijednosti američke valute prema europskoj. Ekonomisti nas uz to tješe da ni u sljedećem periodu neće doći do daljnjeg obezvređivanja dinara, jer Narodna banka Srbije raspolaže zavidnim deviznim rezervama kojima može intervenirati. Te devizne rezerve u odnosu na prosinac 2002. godine povećane su za oko 1,3 milijarde dolara, i trenutačno iznose 3,5 milijardi.
    No, gospodarstvenici tvrde da je vrijednost dinara precijenjena, što obeshrabruje domaći izvoz, te očekuju da bi u idućem periodu usklađivanje tečaja dinara i rasta cijena moralo biti dosljednije, a pogotovo njegovo usklađivanje s tečajem europske valute, kako bi se popravila izrazito negativna bilanca vanjskotrgovinske razmjene. Ovogodišnji rezultat u oblasti vanjske trgovine govori o deficitu od čak 4,5 milijardi dolara.
Autor je glavni urednik
 beogradskog tjednika
»Privrednik«