Arhiv tekstova
Financiranje Vijeća iz kućnog proračuna
Romi su jedna od brojnijih manjinskih zajednica u Srbiji i Crnoj Gori, ali do sada politički i institucionalno potpuno neorganizirani. Nacionalno vijeće Roma formirano je među posljednjima, a njegovim konstituiranjem Romi u Srbiji dobili su mogućnost intenzivnijeg djelovanja prije svega na planu poboljšanja socijalnih uvjeta u kojima živi većina pripadnika ove nacije, i, također, podizanja opće razine naobrazbe, što su dvije najbolnije točke u priči o Romima u mnogim zemljama. Predsjednik Nacionalnog vijeća Roma Vitomir Mihajlović za »Hrvatsku riječ« govori o najvažnijim zadaćama koje stoje pred ovom nacionalnom institucijom.
4Kada je Romsko nacionalno vijeće počelo s radom?
Konstitutivna elektorska skupština Roma održana je u svibnju 2003. godine,
konstitutivna sjednica Vijeća u lipnju, i time je praktično izabrano Nacionalno vijeće Roma, s ukupno 35 članova. Inače, prema posljednjem popisu, Roma ima nešto preko 100 tisuća, mada taj podatak nije relevantan, jer Roma u Srbiji ima negdje između 500 i 600 tisuća.
Kad je riječ o strukturi našeg nacionalnog vijeća, u njega su praktički ušli romski intelektualci koji čine manju kritičnu masu koja može povući zajednicu naprijed, i pomoći u rješavanju brojnih problema. Nacionalno vijeće ima izvršni odbor od jedanaest članova i također jedanaest sektora. Među njima su posebno značajni sektori za naobrazbu, informiranje i službenu uporabu jezika, a posebno sektor za ekonomsko osnaživanje, sektor za probleme raseljenih lica (koji se bavi pitanjem azilanata i povratnika, koji su zatražili azil u zapadnim zemljama), te zdravstveni i socijalni sektori, sektor za politički angažman Roma, sektor za borbu protiv diskriminiranja i sektor za prava i položaj djeteta.
Odmah po konstituiranju Vijeća uspostavili smo kontakte s međunarodnim organizacijama, kao i onima u našoj zemlji koje se bave problemima ljudskih i manjinskih prava. Također, uspostavili smo kontakte sa svim relevantnim republičkim ministarstvima kako bismo im se predstavili, kako bi znali da sada postoji nacionalno vijeće koje zastupa interese Roma. Do sada su se problemi rješavali preko pojedinaca koji su imali vlastite, da tako kažem, osobne organizacije, čiji su članovi bili njihovi ukućani, i sve je to bilo uglavnom nesustavno, i bez kontinuiteta.
4Gdje ste se do sada najviše angažirali?
Budući da smo uspostavili suradnju s Ministarstvom za ljudska i manjinska prava, s OEBS-om smo pokrenuli strategiju za integraciju Roma, koja je već bila u javnoj raspravi, i sada se čeka njena implementacija. U suradnji s Vijećem Europe, Ujedinjenim narodima, i s Ministarstvom za ljudska prava rješavat će se način te implementacije, te strategije. U njoj su za nas posebno važna četiri sektora kojima i naše nacionalno vijeće daje prioritet – za naobrazbu, zapošljavanje, pitanje raseljenih i socijalni položaj Roma.
Na prvom mjestu je svakako naobrazba, jer se samo kroz naobrazbu i stvaranje školovanih kadrova može promijeniti cjelokupan položaj Roma. U tu svrhu mi smo s Ministarstvom prosvjete pokrenuli afirmativnu akciju – upis svršenih osnovaca u srednje škole. Upisan je jedan broj učenika u željenu školu i to bez obzira na broj poena osvojenih na kvalifikacijskom ispitu, i tako se dogodilo da se učenik s lošijim uspjehom upisao, recimo, u srednju strojarsku školu. Tu je, dakle, primijenjen princip pozitivne diskriminacije, ali smo ipak vodili računa da time ne izazovemo kontraefekt kod većinskog naroda. Ta akcija je u biti imala za cilj stimulirati romske učenike na školovanje.
Sličnu akciju smo pokrenuli i prilikom upisa svršenih srednjoškolaca na fakultete. Ove godine je upisan 51 student, i to s financiranjem iz proračuna, također na željene fakultete. Osigurali smo uz to 42 stipendije za srednjoškolce, za one najugroženije učenike srednjih škola, u iznosu od 2.650 dinara mjesečno. To svakako nije previše, ali je ipak nekakva pomoć.
Organizirali smo, također, nabavku udžbenika od prvog do osmog razreda za učenike romske nacionalnosti, i to na cijelom teritoriju Republike.
4Za sve to treba novaca, a iskustvo ostalih nacionalnih vijeća je da sredstva za »prakticiranje« manjinskih prava Republika nije osigurala. Kakvo je vaše iskustvo u tome?
Predstavnici svih nacionalnih vijeća su povodom toga već imali sastanak s tom temom. Budući da država nije ispunila obvezu prema nacionalnim vijećima, onaj minimum minimuma – osigurati prostorije, točnije urede za rad vijeća, osigurati financijsku potporu, kako bi uopće mogla funkcionirati – mi smo odlučili poslati pismo ministru Ljajiću kako bi omogućio ove osnovne uvjete: osigurati nam prostor, financijsku potporu, i profesionalni rad predsjednika nacionalnog vijeća. Jer, taj rad se svakako mora profesionalizirati – jednostavno ne može netko tko ima svoj posao raditi paralelno i odgovorno i ovaj posao. Ne želimo da nacionalna vijeća budu samo dekor državi. Mi smo spremni čak i zamrznuti rad našeg Vijeća dok se takvi uvjeti ne ispune.
4Imate li trenutačno bilo kakve prostorije u kojima možete raditi?
Mi smo za sjedište našeg Vijeća od gradske uprave Niša dobili jednu prostoriju, i to potpuno neadekvatnu, u kojoj nema praktički ničega – nema telefona, nema ni namještaja. Eto, prošlo je tri mjeseca od naših zahtjeva upućenih Ministarstvu, i ništa se ne događa. Mi u ovakvoj situaciji ne možemo raditi, osim da se nalazimo u kavani.
4Uspijevate li dobiti nekakva sredstva od nekih fondacija?
Romsko nacionalno vijeće je u ovom momentu aktivnije upravo zahvaljujući potpori koja stiže iz Europe, koja osigurava financiranje pojedinih projekata koji trebaju pomoći da se popravi položaj Roma. I u Strategiji Srbije za borbu protiv siromaštva to je postavljeno kao prioritetan cilj. Imamo i određenu donatorsku pomoć za pojedine projekte, kao što je recimo osiguranje udžbenika za đake. Ali, osim izvjesne pomoći Američke ambasade, koja je u tome pomogla, uglavnom se radi o domaćim donatorima. U tome je pomoglo i Ministarstvo prosvjete. Ali, konkretno za rad Vijeća jednostavno nema sredstava. Od Republike smo dobili ukupno 50 tisuća dinara, a to nije dovoljno ni za sakupiti članove nacionalnog vijeća na sastanak, za njihove putne troškove.
4Kakva je komunikacija s Ministarstvom za ljudska prava?
Mi imamo dobru komunikaciju s Ministarstvom, kao i s nekim drugim ministarstvima s kojima smo do sada imali kontakte. Međutim, problem je što je Zakon o zaštiti manjina na saveznoj razini, dok su sve nadležnosti na republičkoj. A s republičkim ministarstvima, odnosno s Vladom Republike Srbije mi praktično nemamo nikakvog kontakta niti ikakve pomoći. Ministarstvo za ljudska prava je u naše ime tražilo od Ministarstva financija da nam osigura određena sredstva koja bi prebacilo na račune nacionalnih vijeća. Bilo je riječi o oko pet milijuna dinara koje je trebalo rasporediti na sva nacionalna vijeća. Od svega toga do današnjeg dana nije bilo ništa. Praktički sva nacionalna vijeća rade bez dinara pomoći, u stvari uz samofinanciranje. Sve što radimo financiramo iz vlastitih osobnih proračuna.
4Kako ocjenjujete političko organiziranje romske nacionalne zajednice?
Što se tiče političkog života Roma, za ovih pedeset godina poslije Drugog svjetskog rata bilo je pokušaja da se osnuju partije Roma, ali su one bile kratkog daha, i nisu imale mogućnosti izaći na izbore. Do sada nijedna nije izašla na izbore. Poslije 5. listopada 2000. godine također su formirane neke partije, koje su ugašene zbog nedostatka sredstava. Sada imamo Demokratsku stranku Roma Srbije koja funkcionira i ima ozbiljnu organizaciju s 40 općinskih odbora, a pokriva cijeli teritorij republike Srbije. Na teritoriju Vojvodine postoji također jedna partija, ali ona još nije registrirana.
No, s obzirom da izborni zakon nije usvojen, a država je raspisala izbore, to je za manjine vrlo loše. Mi s ovim zakonom i cenzusom nemamo uvjete samostalno izaći na te izbore i naći se u parlamentu. Zato smo bili prinuđeni da s ostalim nacionalnim manjinama formiramo koaliciju Zajedno za toleranciju, i nadam se da ćemo zajedno i uspjeti osigurati cenzus te dobiti predstavnike nacionalnih manjina u Skupštini Republike Srbije.
g
