Arhiv tekstova
Pritisci na Hrvate u Srijemu
MINIRANA CRKVA U NIKINCIMA: U jedan sat i deset minuta noću 12. ožujka 1993. godine aktivirana je eksplozivna naprava u dvorišnom prostoru između župnog ureda i Crkve sv. Antuna Padovanskog u srijemskom selu Nikinci, župi Rumskog dekanata Đakovačko-srijemske biskupije. Od strahovite eksplozije srušen je zid između župnog ureda i dvorišne veže, te su popucala stakla na crkvi i župnom uredu. Šteta je bila velika. Ovaj incident je unio novi nemir među Hrvate u Nikincima, koji su kao prvi susjedi promatrali i bolno proživljavali tragediju svojih prijatelja i rodbine u šest kilometara udaljenim Hrtkovcima.
Nikinci se spominju kao župa 1332. godine, ponovo su uspostavljeni 1770. godine. Crkva sv. Antuna Padovanskog sagrađena je 1842. godine, a srušena 1944. godine. Nova je podignuta 1972. godine. Nikinci su bili najpopularnije svetište sv. Antuna na čiji dan se svake godine okup-ljalo veliko mnoštvo štovatelja sv. Antuna iz Srijema i šabačke okolice, kako katolika tako i pravoslavaca. Doskora je u župi živjelo u miru 1.600 katolika, a u posljednje vrijeme iselilo se zbog straha i nesigurnosti oko 230 osoba, odnosno pedeset i tri obitelji. Hoće li biti Nikinaca sutra, pitaju se Nikinčani danas? Eksplozivna naprava stavljena je i na filijalnu crkvu u Platičevu, ali je šteta bila znatno manja.
(Ovaj tekst je objavljen u »Glasu ravnice« br. 28-II. 1993. godine.)
PONOVNO MINIRANJE: Sv. Antun je patron katoličke župne crkve u Nikincima i vjerničke zajednice koja se u njoj okuplja. Na Svečev spomendan ove godine, 13. lipnja 1995., župna je zajednica molitveno slavila svoga nebeskog zaštitnika i obilježavala osamstotu obljetnicu njegova rođenja. A sveti se Antun pokazao njezinim uistinu moćnim zaštitnikom i braniteljem. Prema svjedočenju jednog od svećenika-očevidaca, dogodilo se sljedeće: Svečanu svetu misu u jedanaest sati predvodio je Boško Radielović, dekan rumskog dekanata, a uz njega su koncelebrirala još četvorica svećenika. Nekoliko je svećenika ispovijedalo, a među njima i domaći župnik Marko Loš u sakristiji crkve. Padala je kiša i to je bio razlog što nitko od vjernika nije bio oko crkve. Poslije podizanja koncelebranti su počeli osjećati smrad od gareži. Smrad je osjetio i jedan vjernik, koji je izašao iz crkve i izvana ušao u sakristiju te pozvao župnika i još jednog tutora van. Na desnom prozoru svetišta crkve prijetili su eksploziv iz kojega je visio fitilj i sagorijevao. Crkva je nova i prozori su na njoj niski, dugi, a uski. Župnik je brzo odbacio eksploziv s prozora crkve, ušao u crkvu i upozorio okupljene da se ne uplaše od zvuka eksplozije koja će uslijediti. Na »Jaganjče Božji« odjeknula je veoma snažna eksplozija. Od detonacije su popucali prozori na crkvi, a na vjernike se sasulo staklo, na trenutak je u crkvi nastao metež i plač prisutne djece, te pokoje žene. No, okupljeni svećenici i vjernici su se brzo pribrali i s čvrstom vjerom u Boga i pouzdanjem u moćnu zaštitu sv. Antuna nastavili s pričešću, te u zahvalnoj pjesmi misno slavlje priveli kraju.
ZAŠTITNIK SV. ANTUN: U onome što se dogodilo, prepoznali su još jedan čudesni znak i potvrdu svetosti sv. Antuna, kojega su slavili. Potpunu svijest o tome i o mogućnosti tragedije iz koje su izbavljeni, shvatili su tek onda kada su se potpuno pribrali i vidjeli krater od eksplozije, te sve posljedice onog što se dogodilo. Katolici u Nikincima se nisu uplašili. Što više, već te iste večeri, ponovo su se okupili i u svojoj se crkvi nastavljaju okupljati. Nikinačka Katolička crkva posljednjih nekoliko godina već nekoliko puta je stradavala od podmetnutih eksplozija, no, do sada je to uvijek bilo u vrijeme kada u njoj nije bilo nikoga. Od prethodnih napada već su prije bili razbijeni prozori na lijevoj strani crkve, a sada su porazbijani i ostali. Policija je na mjesto događaja bila pozvana odmah, no, stigla je pola sata poslije mise. Dvojica pristiglih policajaca i inspektori su mirno napravili zapisnik, od kojega nikinački katolici ne očekuju puno koristi. Nakon prividnog smirivanja i jednogodišnjeg relativnog mirovanja, nasilje se nad srijemskim katolicima u posljednje vrijeme ponovo širi i poprima sve veće razmjere.
(Ovaj tekst je objavljen u »Vjesniku« Đakovačko-srijemske biskupije,
br. 7-8., 1995. godine.)
