Arhiv tekstova
Pionirski koraci manjinskih samouprava
Mađarska nacionalna zajednica je nedvojbeno jedna od najorganiziranijih, te je na neki način logična činjenica da je svoje nacionalno vijeće oformila prije svih ostalih manjinskih zajednica. Dosadašnje aktivnosti toga vijeća donekle su nastavak već postojećih programa i aktivnosti na očuvanju nacionalnog identiteta Mađara u Vojvodini koje već godinama poduzimaju, kako političke partije ove na nacionalne manjine, tako i pojedine nevladine organizacije, što sve skupa čini dinamičnu i infrastrukturno vrlo organiziranu društvenu scenu vojvođanskih Mađara. O programima i aktivnostima Mađarskog nacionalnog vijeća za »Hrvatsku riječ« govori njegov predsjednik László Józsa.
4Mađarska zajednica je neposredno nakon donošenja Zakona o zaštiti nacionalnih manjina oformila svoje nacionalno vijeće, i ono bilježi više od godinu dana rada. Što je sve učinjeno u tom periodu?
Elektorska skupština je održana u rujnu 2002. druge, a već početkom listopada održana je i konstituitivna sjednica. S obzirom da su, da tako kažem, porođajne muke vezane za registraciju trajale do kraja godine, efektivni rad se može računati od početka 2003. godine. No, čak i uvažavajući i to, mi smo zaista bili pioniri, a to se moglo i razumjeti, jer je mađarska nacionalna zajednica jedna od najvećih i politički najaktivnijih, a ambicije na tome planu su bile i razumljive, gledano iz tog ugla. Mislim da je ono što smo postigli dosta značajno, imajući u vidu sveukupnost naših prilika, a u prvom redu to da je pojam manjinske samouprave i našoj zemlji bez presedana, u smislu da ranije toga u našem pravnom i političkom poretku nije bilo. Prema tome, i mađarsko i ostala nacionalna vijeća su sudionici jednog pionirskog pothvata gdje mi ipak pravimo prve naše korake. Što pod time treba razumjeti? U prvom redu treba imati na umu proces integracije ovog političkog i pravnog fenomena u naš poredak, a to znači uspostavljanje kontakata s organima države koji se bave problematikom zbog koje su nacionalna vijeća i uvedena u našu političku praksu – u oblasti obrazovanja, kulture, medija na manjinskim jezicima, i službenoj uporabi jezika. Dakle, najprije su se morali ostvariti radni kontakti s resornim ministarstvima, a za vijeća osnovana u Pokrajini i ostvarivanje suradnje s pokrajinskim organima.
Mi smo u prvom redu najviše uspjeha imali u ostvarivanju suradnje upravo s pokrajinskim Izvršnim vijećem, kao i resornim tajništvima (za upravu i propise, kulturu, i informiranje).
4U vezi s tim kako ocjenjujete odnos Pokrajine, odnosno spomenutih tajništava i odnos Republike prema samom Zakonu o zaštiti manjina i realiziranju prava koja iz njega proizlaze?
Ja sam doista zadovoljan odnosom pokrajinskih organa vlasti prema tome, tu zaista ne vidim nikakve probleme. Ono što je najveći problem jest nedostatak sistemskog rješavanja financijske podrške. A tu činjenice govore same za sebe. Mi se jednostavno u proračunu za tekuću godinu nismo nigdje nalazili. Jedino smo zahvaljujući pokrajinskom Tajništvu za manjine dobili neka minimalna sredstva za funkcioniranje Vijeća, pri čemu treba imati u vidu da Pokrajina uopće nije imala u svom proračunu za tekuću godinu takvu stavku, te smo dobili neka izvanredna sredstva, i to u minimalnom iznosu. Republičkom ministarstvu financija u nekoliko navrata smo ukazivali na taj problem, ali odgovor do sada nismo dobili. Ostaje nam samo nada da će se za iduću godinu to nekako ukomponirati u budžet, mada je razumno razmišljanje da bi možda Republika trebala izdvojiti određena sredstva i prenijeti ih na Pokrajinu koja bi bila financijer redovitih aktivnosti nacionalnih vijeća osnovanih na teritoriji Vojvodine, dok bi za ostale možda trebala financijsku brigu voditi Republika. No, to je ipak samo stvar tehnike, i nije suština problema. Suština je u tome da je država ta koja ima obvezu voditi brigu o izbalansiranim financijskim potrebama svih onih organa i organizacija koje su osnovane na temelju nekog od zakona. A s obzirom da su manjinska vijeća tvorevina Zakona o zaštiti nacionalnih manjina, zaključak je vrlo jednostavan – od te obveze ne bi trebao nitko bježati, a ni zapostavljati je. To jest bivši savezni zakon, ali svi bivši savezni zakoni su u primjeni na razini Republike. Meni je zapravo svejedno tko će nas financirati. Jedan od segmenata državne vlasti svakako mora imati sluha za ove probleme.
4Većina nacionalnih vijeća se žali kako su sredstva za njihovo funkcioniranje nedovoljna, te da ne postoje niti ostali uvjeti koji bi mogli na drugi način osigurati njihov rad. Nemaju osiguran poslovni prostor, urede, telefone, kompjutore…
Naše vijeće ima sreću što je, zahvaljujući razumijevanju Mađarskog kulturnog centra »Nöpker«, dobilo tri prostorije na korištenje. Ali, naravno, mi smo solidarni sa zahtjevima ostalih. Mislim da su u najtežoj situaciji upravo oni koji imaju svoje sjedište u Novom Sadu, jer se oni, doista, nemaju ni gdje smjestiti. I to je, dakle, jedan od oblika brige za nacionalna vijeća, a rezultat je to da smo prisiljeni na snalaženje.
4Kako ocjenjujete primjenu Zakona o zaštiti nacionalnih manjina kada je riječ o mađarskoj nacionalnoj zajednici?
Kad je riječ o obrazovanju na materinskom jeziku (to je jedna od ključnih aktivnosti našeg Vijeća), mislim da se situacija svakim danom poboljšava, jer suradnja između pokrajinskog Tajništva za obrazovanje i našeg Vijeća je svakim danom sve bolja. Ocjenjujem kao veliki rezultat to što je Tajništvo upravo našem Vijeću povjerilo brigu oko izrade školskog programa iz predmeta mađarski jezik i književnost za novu filološku gimnaziju. To je dobar primjer delegiranja rješenja problema na nivo gdje taj problem zaista i spada. Jer, ako politički razmišljamo o ostvarivanju mađarske samouprave, onda je to prilika da se ona u jednom važnom segmentu i ostvari.
I u oblasti službene uporabe manjinskih jezika Pokrajina je napravila veliki korak donošenjem detaljnih odredbi o tome, i na temelju tih propisa mi smo dobili mogućnost da odredimo spisak tradicionalnih naziva za naseljena mjesta s mađarskim manjinskim življem. Pokrajinsko Izvršno vijeće je donijelo odgovarajuće odluke tijekom rujna.
Što se tiče financiranja kulturnih aktivnosti manjina, dva pokrajinska tajništva, koja izdvajaju sredstva za ove namjene (Tajništvo za manjine i Tajništvo za obrazovanje i kulturu), povjerili su vijećima pravo na odlučivanje po raspisanim natječajima. Tu su vijeća dobila jednu izuzetno važnu savjetodavnu ulogu, i na taj način se ponovo ostvario onaj element manjinske samouprave, da odlučuju o pitanjima koja su bitna za očuvanje nacionalnog identiteta.
U vezi s medijima i odlukom da se prenesu osnivačka prava, mislim da je to opet jedna od vrlo lucidnih političkih ideja da se uvaže još ranije formulirani manjinski zahtjevi u pogledu stjecanja osnivačkih prava nad javnim glasilima na manjinskim jezicima.
4Urednici i novinari nekih manjinskih glasila nedavno su reagirali plašeći se da to otvara mogućnost da se nacionalna vijeća upliću u rad medija, dok s druge strane postoji opasnost da im vijeća ne mogu osigurati financijska sredstva za njihovo funkcioniranje…
Ja bih volio da uspijemo otkloniti loša iskustva u tome. Za mene, a i za cijelo Mađarsko nacionalno vijeće, sloboda tiska je neprikosnovena i sveta stvar. I to vrlo ozbiljno mislim, i mislim da ono što se postiglo u Pokrajini i s Pokrajinskom skupštinom kao osnivačem izuzetno je važno – a to je da je sloboda tiska u minule tri godine doista bila neprikosnovena, i kad je riječ o manjinskim javnim glasilima. Ne vidim razloga što se to ne bi nastavilo tako pod okriljem nacionalnih vijeća.
Što se eventualnog političkog utjecaja tiče, treba imati u vidu da su određene manjine u Vojvodini politički organizirane, znači, imaju i političke partije – to su prije svega mađarska i hrvatska zajednica – i tu treba razlučiti gdje ima »opasnosti« od političkog utjecaja. Kod zajednica gdje postoje i političke stranke nedvojbeno ima dovoljno političke svijesti da se u neke svetinje demokracije ne dira.
A što se financiranja tiče, bio bi problem kada tu ne bi bilo riješenosti na strani Pokrajine da se s ovim modelom financiranja nastavi. Znači, s jasnom podrškom, a jedino sam model financiranja može pretrpjeti neke izmjene, u smislu da se s principa, da tako kažem, normativne financijske podrške pređe na projektnu. Što će reći da će se manjinska javna glasila, ili sama nacionalna vijeća, morati natjecati za dodjelu sredstava, a da će se trošenje tih sredstava iz javnih izvora kontrolirati, uz obvezu obračuna. Ova dva posljednja elementa meni ni najmanje ne smetaju, jer mislim da se s javnim novcem generalno gledano treba tako postupati, da financijer to mora kontrolirati. Međutim, tu je svakako najvažnije pitanje dokle će se u Vojvodini moći održati politička svijest o potrebi javnog financiranja manjinskih glasila. To je krucijalno pitanje, na koje danas živi čovjek ne može dati odgovor. Ipak, imajući u vidu trendove, da mi ipak možda nekim koracima idemo k demokraciji, ja ne želim biti pesimista.
4U mađarskoj zajednici, moglo bi se reći, postoji već izgrađen i zreo odnos prema političkom angažmanu, postoje stranke koje su ozbiljan čimbenik na političkoj sceni Srbije. Kako Vi vidite taj aspekt organiziranja unutar zajednice?
Mislim da političkih ispita zrelosti uvijek ima, a pred nama je 28. prosinac kao još jedan ispit zrelosti. No, činjenica je da je mađarska zajednica visoko profilirana politički, tu nema nikakve dileme. Neka od mađarskih političkih stranaka uvijek je uzimala učešća u javnom životu od prvih koraka višestranačja, i mislim da smo mi na taj način iznijeli vrlo veliki teret, u prvom redu preko Saveza vojvođanskih Mađara u demokratskim promjenama 2000. godine, pa bi, jednostavno, možda bilo izvan svakog konteksta pomisliti da tu ima problema s političkom zrelošću. Mislim da je ta zrelost u našoj zajednici evidentna stvar, iskazana i preko stupnja organiziranosti, i kroz rezultate koji su postizani tijekom proteklih 15-ak godina. g
