Arhiv tekstova

Zaokret udesno

Političko klatno u Hrvatskoj ponovno se zanjihalo u desnu stranu. Nakon četiri godine vladavine lijeve koalicije birači su se opredijelili za promjene, pa se na vlast u velikom stilu i s ozbiljnim utemeljenjem u biračkom tijelu vraća HDZ. Hrvatski zaokret udesno uveliko se komentira u hrvatskim, europskim i svjetskim medijima, ali se u gotovo svim komentarima naglašava kako sadašnji HDZ nije više onaj stari, iz ratnih vremena. Čak i dobar dio srbijanskog tiska podvlači razliku između HDZ-a koji je stvarao državu na razvalinama Jugoslavije, i ovog »umivenog« HDZ-a u kojem su, kako pišu, »izbalansirani odnosi između hrvatstva i europskih vrijednosti, između domoljublja i socijalnih pitanja«.
    Što je to hrvatske birače nagnalo da, poslije onako glatkog otkazivanja povjerenja 3. siječnja 2000. godine, HDZ ponovno vrate na vlast, odgovorit će analize kojih ovih dana nikako ne manjka. No, nekako se sve svodi na surovi proces tranzicije, koji nema razumijevanja za socijalni aspekt gospodarskog razvitka, a građani Hrvatske su očito sazreli za to da »glasaju trbuhom«. HDZ-u je furioznom kampanjom i blijedom vladavinom SDP-a i ostalih, bilo relativno jednostavno vratiti se na vrh, ali je pitanje hoće li i kako retorički balans između ideologije i socijale biti provodljiv u praksi. Nuditi rješenja iz oporbe je jedno, a provoditi ih u život, nešto je sasvim drugo.
    U iščekivanju parlamentarnih izbora u Srbiji, koji će se održati za točno mjesec dana, spominje se i princip spojenih posuda, po kojem bi uspjeh HDZ-a bio dodatni impuls radikalskoj desnici ovdje. Nema sumnje da će srpski radikali u kampanji rado spominjati, ili to već i čine, »opasnost od povratka HDZ-a na vlast u Hrvatskoj«, ali valjalo bi, kad se već o tome govori, biti pošten i reći da radikalski desničari ipak nisu pandan HDZ-u, koji je, u odnosu na neko ranije vrijeme, bitno revidirao stavove, i koji je, kako vidimo, prihvatljiv kao mogući koalicioni partner i srpskim manjinskim strankama u Hrvatskoj.
    A, kad smo već kod manjina, vojvođanski Hrvati nisu ušli u Sabor. Ne samo da nisu ušli, nego nisu bili niti blizu toga. Odziv birača na biračkim mjestima u Beogradu i Subotici bio je zanemarivo mali, ali se ne bi moglo reći i da je bio ispod očekivanja. Jednostavno, Hrvati u SCG izgleda nisu politički narod, i njihovo političko vodstvo bi to trebalo znati. Čisto da se ne bi podgrijavale lažne nade, kako u Hrvatskoj, tako i u SCG.
Z. P.