NI­JE U RE­DU
Protekli predsjednički izbori u Srbiji zaista su predstavljali popis stanovništva, a reakcija na to je politička homogenizacija manjinskih zajednica. Ja ne kažem da je to dobro rješenje, ne kažem da je taj odgovor ispravan odgovor, ali je u ovom trenutku jedino moguć. Da probamo na taj način politički organizirati manjinske zajednice, kako bi one dobile svoje autentične političke predstavnike u parlamentu. Jer, nije u redu da u zemlji čija su skoro trećina populacije pripadnici manjina, nemate predstavnike tih manjina u parlamentu. Na taj način manjine gurate van parlamenta, u vanparlamentarne vidove političke borbe, što je korak do daljnje političke radikalizacije. Zato je uvijek bolje imati političke predstavnike u parlamentu, ma kakve ideje oni zastupali. Uvijek je bolje imati taj vid integracije manjina, nego komunicirati na neki drugi način s pripadnicima manjinskih zajednica. Rasim Ljajić, predsjednik Sandžačke demokratske partije, »Građanski list«, 25. studenoga 2003.

HO]E NAS – NE]E NAS
Mi smo uvijek bili za dogovor, pa ako nas neće jedni, možda će nas htjeti drugi. Ili, ako nas ni jedni neće, onda da vidimo zašto Srbija neće nacionalne manjine. József Kasza, predsjednik SVM-a, »Balkan«, 23. studenoga 2003.

OPA­SNI DOU[NI­CI
Na žalost, mnogo toga što je vezano za Miloševićevu vladavinu i danas živi. Vladajuća vrhuška iz vremena Miloševića, a i svi oni koji su mu pomagali, bili su u velikoj panici poslije 5. listopada. Oni su smatrali ne samo da će krivično odgovarati, nego su se čak bojali i nekog revolucionarnog prijekog suda, jer je raspoloženje građana bilo takvo… Nova vlast nikada nije objavila spisak Miloševićevih ideoloških doušnika i špijuna. Na kraju krajeva, Milošević je zakonski omogućio formiranje oporbenih stranaka i u njih ubacio svoje ljude… Mislim da bi objavljivanje spiska ideoloških doušnika bilo važno ne samo za neku vrstu katarze, koja je neophodna ovom društvu, nego i da bi se prilikom kandidiranja ljudi za odgovorna i ozbiljna mjesta znalo tko odakle potječe i za što je bio zadužen. Jer, doušnici su opasni. Zašto? Zato što su oni faktički u rukama nekih opakih ljudi koji uvijek mogu njima manipulirati, prijetiti im, tjerati ih da obavljaju neke poslove koje ne bi smjeli obavljati. Čedomir Čupić, profesor beogradskog Fakulteta političkih znanosti, Radio Slobodna Europa, 17. studenoga 2003.

PO­VRA­TAK NA­PE­TO­STI
Od ljeta prošle godine možete pratiti permanentan rast nacionalističkih napetosti, možete osjetiti kako Hrvatskom ponovo počinje vladati vrlo sličan politički mentalitet kakav ju je obilježavao u vrijeme Tuđmanova režima. U Hrvatskoj je situacija zabrinjavajuća i lako bi se moglo desiti da rezultatima izbora budu izbrisani svi, ili gotovo svi, pozitivni efekti 3. siječnja 2000. godine. Davor Đenero, politički analitičar iz Zagreba, Radio Slobodna Europa, 17. studenoga 2003.

PO@ELJ­NI PO­LI­TI^ARI
S obzirom na naše aktualno stanje, naši biskupi nisu slučajno na prvo mjesto poželjnih svojstava političara stavili »društvenu pravdu, solidarnost i ljubav koje su u službi zaštite i promicanja dostojanstva ljudske osobe i njezinih prava i vrijednosti«. Ne može stvarno služiti zajednici nitko tko ne poštuje čovjeka, svakoga čovjeka bez obzira na nacionalnu, spolnu, vjersku ili političku pripadnost i bez obzira na obrazovanost, imovinsko stanje ili podrijetlo, jer su po temeljnom ljudskom dostojanstvu svi ljudi jednaki. Ne mogu zdravo hrvatsko društvo izgrađivati osobe koje glede poštivanja čovjeka i njegova dostojanstva ne bi imali tu jasnoću, niti bi mogle poštivati i promicati ljudska prava i prave ljudske vrijednosti – takve osobe mogu samo ugrožavati i pojedince i zajednicu. »Glas koncila«, 23. studenoga 2003.