Arhiv tekstova

Očekuje se približavanje dvije opcije

MILIVOJ PRĆIĆ, rođen je u Subotici 1942. godine. Od najranije mladosti bio je upućen u problematiku bunjevačkih Hrvata, od vremena kada su ukinute sve kulturne institucije Hrvata u Vojvodini. Završio je Pravni fakultet u Beogradu. Bio je sudac u Subotici, novinar-dopisnik NIŠP »Vjesnik«, direktor Gradske knjižnice i glavni pravni savjetnik HI »Zorka«. Od 1980. preuzima očev odvjetnički ured. Cijeli život se amaterski bavio pisanjem umjetničke proze. Član je Društva hrvatskih književnika, DSHV-a od 1990. godine i Helsinškog odbora za ljudska prava od 1994. godine.
    »Zalagao sam se za načelo legitimiteta, pokraj legaliteta koji nije sporan, u radu HNV-a prilikom donošenja temeljnih dokumenata. U razvijenim demokracijama, kada je razlika u broju glasova između dvije političke grupacije neznatna, tada nije praksa da se jednostavnim preglasavanjem donose odluke, već se, dakako, ide na konsenzus. To su takozvani slučajevi velikih koalicija, kao na primjer, ako bi zajednički dvije najveće stranke činile vladu u nekoj zemlji. Budući da je HNV neka vrsta parlamenta hrvatske nacionalne zajednice, u tom slučaju bi bilo primjerenije da se ključne odluke donose konsenzusom ili usaglašavanjem, jer bi tada imale puno veću snagu i apsolutni legitimitet. Legalno je i postojeće stanje, međutim, vidimo da Vijeće nije sazivano nakon konstitutivne skupštine, već punih osam mjeseci, i da HNV-om praktički upravlja Izvršni odbor, mada je bilo takvih odluka koje bi bilo potrebno donijeti glasovanjem u Vijeću. Budući se radi o relativno maloj nacionalnoj zajednici, bez sumnje bi trebao postojati konsenzus oko bitnih pitanja, a pogotovu oko izbora čelnih ljudi Izvršnog odbora, utroška sredstava koja se dobiju od domicilne države, a svega toga nema. Specifičnost hrvatske nacionalne zajednice u odnosu na druge manjinske zajednice u Vojvodini je u tome što su Hrvati, kao i Mađari, već od samog početka stvaranja SRJ imali jednu značajnu političku stranku. Kasnije su dobili i drugu, nastalu odvajanjem jednog dijela članstva iz prve. Time se, kroz praksu, potvrdilo da u političkom životu pravi značaj imaju one manjine koje imaju političke stranke i da je njihovo postojanje i dalje vrlo značajno i potrebno, jer je neprimjereno sve rješavati kroz HNV. Vijeće je nastalo zakonskim propisima i odlukom domicilne države, dok političke stranke ipak imaju značajnu političku samostalnost u odlučivanju. Time ne impliciram da je HNV pod bilo kakvim utjecajem domicilne države, ali ipak je ograničeno u radu. Prema najnovijim kretanjima u hrvatskoj zajednici smatram, da se stavovi oko pitanja legitimiteta ipak približavaju jedno drugom, i da će već na sljedećoj sjednici HNV-a u tom pravcu biti pomaka tako što će se i članovima Vijeća s druge liste dati određena zaduženja, a sve to razmjerno rezultatima izbora. To se nazire i iz međusobnih kontakata između dviju političkih stranaka, a posebice ukoliko dođe do koalicije svih hrvatskih političkih snaga, što predstavlja neminovnost zbog relativno malog broja članova hrvatske nacionalne zajednice. Što se mene osobno tiče u HNV-u ću uvijek glasovati po osobnoj savjesti kada se radi o nekoj značajnoj političkoj odluci.«

MIRKO OSTROGONAC, rođen je 1951. godine u Maloj Bosni. Završio je poljoprivrednu srednju školu u Somboru i zatim Poljoprivredni fakultet, smjer ratarstvo u Novom Sadu. Živi u Starom Žedniku sa suprugom i troje djece. Dvadeset godina je radio u Agrokombinatu kao agronom, i bavio se novim tehnologijama, eksperimentima u poljodjelstvu i organizacijom rada. Poslije toga se zaposlio u Agrozavodu u Subotici. Kao kandidat HNS-a 2000. izabran je u Izvršni odbor SO Subotica za resor gospodarstva, poljodjelstva i turizma. Uskoro je izabran i za dopredsjednika Izvršnog odbora. Pokraj redovitih poslova dosta je radio na prekograničnoj i regionalnoj suradnji: Subotica-Tuzla-Osijek-Pečuh u oblasti razvoja malog gospodarstva. Povremeno je sudjelovao u građanskom paktu mreže gradova, kao predstavnik Općine. U ovoj godini radi na programu razvoja lokalne samouprave. Najveći dio vremena proveo je u Komisiji za pomoć poljodjelcima u 2003. Predsjednik je Skupštine MZ Stari Žednik. Član je Vijeća HNS-a, član Upravnog odbora HKC-a, i Komisije za dodjelu sredstava u HNV-u.
    »U dosadašnjem periodu HNV je ostvario zadovoljavajuću dinamiku svojih aktivnosti naročito u oblasti obrazovanja i informiranja, i djelomice u oblasti kulture, što je i prvenstvena uloga Vijeća. Sasvim je malo urađeno u oblasti gospodarstva i mislim da će se u sljedećoj fazi morati više pažnje posvetiti tome, jer sve više postaje jasno da je to nužno za opstanak, ne samo institucija i organizacija, već i pojedinaca i hrvatske zajednice u cjelini. Bez materijalne osnove se ne može. I ne može se stalno očekivati samo pomoć sa strane. Pomoć sa strane će utoliko dobro doći, ukoliko će omogućiti naše sudjelovanje u trgovini između domicilne države Srbije i Crne Gore i matične države Republike Hrvatske, odnosno omogućiti plasman naših roba i usluga na hrvatsko tržište i obrnuto.
    U sklopu zadnjih dogovora na najvišoj razini, između predsjednika Republike Hrvatske i predsjednika Srbije i Crne Gore, pokrenut je proces da se preko Komisija za privrednu suradnju realiziraju ovi dogovori. Glede rada unutar Hrvatskog nacionalnog vijeća, osobno dajem maksimalnu podršku da zajednički radimo na približavanju dvije opcije, te se nadam da ćemo uvidjeti kako ne postoje neke bitne razlike između nas, i da trebamo zajednički raditi.«

LADISLAV SUKNOVIĆ, tajnik HNV-a – rođen je u Subotici 1976. godine. Nakon završetka osnovne škole u Tavankutu i Gimnazije u Subotici upisuje Pravni fakultet u Novom Sadu, gdje stiče zvanje diplomiranog pravnika. Zamjenik je predsjednika HKPD »Matija Gubec« iz Tavankuta, gdje i danas živi. Sudionik je brojnih seminara euroregionalne suradnje i jedan od autora Alternativnog izvješća o položaju hrvatske nacionalne manjine u Vojvodini, za Savjet Europe.
    »Glede pravnog okvira formiranja i organiziranja Hrvatskog nacionalnog vijeća, hrvatska zajednica je, u potpunosti sukladno Zakonu o zaštiti prava i sloboda nacionalnih manjina te preporukama Ministarstva za nacionalne manjine, formirala nacionalno Vijeće poštujući predviđenu proceduru. Pravno funkcioniranje Vijeća počiva na usvojenim aktima koja uređuju unutarnju strukturu i sistematizaciju, te odgovornost organa unutar Vijeća.
    Što se tiče samog funkcioniranja ono je, kako sam već rekao, do tančina uređeno aktima, koja, kao takva, nisu dovoljna, jer je potrebna i pomoć financijske prirode, pogotovu kada imamo u vidu vremenski period od kada se hrvatska zajednica tretira kao nacionalna manjina.
    Smatram, odnosno bar se nadam da u narednom periodu početna podvojenost lista neće utjecati na rad Vijeća jer je zapravo glavna prepreka nedostatak novca. Za kontinuirano funkcioniranja su nam potrebni ljudi koji će profesionalno obavljati svoj posao te biti za to i plaćeni, na osnovu čega će se moći i pozivati na odgovornost.
    Početni koraci su učinjeni. Bitno je ovdje spomenuti da su predstavnici Savjetodavnog komiteta Savjeta Europe upoznati s problemima vezanim za funkcioniranja nacionalnih vijeća. Na sastancima su prezentirani napori činjeni vezani za izradu Alternativnog izvješća koji je ocijenjen kao vrlo uspješan i prezentiran Savjetu Europe.
    Sada ostaje da Srbija i Crna Gora koja se potpisivanjem Okvirne konvencije za zaštitu nacionalnih manjina obvezala pomagati nacionalne manjine to i učini, ne samo formalnim aktima već i konkretnom pomoći.
    Dok čekamo sljedeće izbore i konstituiranje državnih organa, ostaje nam da koliko je u našoj ingerenciji i moći, očuvamo postojeće stanje i zaštitimo ostvarena prava. Nastojati ćemo učiniti, koliko je to moguće, i uz suradnju s međunarodnim organizacijama, da se mehanizmi zaštite i ostvarivanje prava nacionalnih manjina približe svjetskim standardima.«

VLADIMIR BOŠNJAK, rođen je u Zemunu 1962. godine, završio matematičku gimnaziju, te nižu glazbenu školu. Po zanimanju je prometni inženjer, od 1990. godine bavi se privatnim poduzetništvom, proizvodnjom kožne odjeće. Od 1976. aktivno sudjeluje u radu HKPD »Stjepan Radić« iz Novog Slankamena, u kojemu je dugi niz godina bio ravnatelj glazbenoga odjela, te predvodio dva tamburaška orkestra, s kojima je postigao velike uspjehe, uključujući i prvo mjesto na Pokrajinskom natjecanju amaterskih tamburaških sastava 1986. godine. Nakon nasilnog oduzimanja Hrvatskog doma 1991. godine organizirao je mnoge kulturne manifestacije u župnim prostorijama. Od 1995. godine preuzima ravnanje nad zborom župe sv. Mihovila, te od tada obnaša dužnost orguljaša i zborovođe. Bio je predsjednik organizacijskog odbora za proslavu 100. obljetnice Društva.
    »Konstituiranje HNV-a, jedinog zastupničkog tijela hrvatske zajednice u SCG, dočekao sam s velikim olakšanjem. Kod nas u Srijemu još nisu zacijelile sve rane i ožiljci, ostala je zajednica koja po brojnosti nije mala, ali je loše ili nikako organizirana, te u HNV-u vidimo sve: savjetodavca, pomoć kod realiziranja raznih kulturnih i edukacijskih programa, te logističku potporu. Logično je da ljudi postanu nestrpljivi, jer – skoro je godina dana prošla od izborne skupštine, a nekakvih rezultata u tih godinu dana nije bilo. Ja, naravno, razumijem naše visoke dužnosnike kada nama, vijećnicima, pojašnjavaju da je skoro nemoguće nešto više uraditi bez financijske potpore, ali, s druge strane, znam da se nešto više moglo uraditi i većim angažiranjem pojedinaca. Tu najprije mislim na sporost u konstituiranju radnih tijela Vijeća, jer se, po mom mišljenju, u njima trebaju odvijati najvažnije aktivnosti Vijeća. Ja sam osobno izrazio želju za sudjelovanjem u Gospodarskom odjelu, jer je našem narodu preko potrebno povezivanje sa svim gospodarskim subjektima u domicilnoj i matičnoj zemlji, radi ekonomskog prosperiteta i osiguravanja egzistencije. Spominjući se one latinske poslovice »Kruha i igara«, moram reći da igara još nekako i imamo, ali kruha – sve manje. No, proceduralne i materijalne poteškoće dovode do zastoja, tako da doista ne znam kad ćemo početi s konkretnim djelovanjem.
    Iznimno cijenim našega predsjednika g. Josipa Ivanovića, sve dopredsjednike, te cijeli Izvršni odbor. Mislim da se radi o izuzetnim osobama, koje će iznijeti »teret« ovog prvog saziva HNV-a. Uz nešto bolje informiranje i rad na terenu, iduće godine bi trebalo osjetiti prve veće rezultate rada Vijeća. Ne bude li se do konca 2004. godine ništa konkretnije dogodilo, mislim da će naš narod izgubiti povjerenje u HNV, splasnuti će ono početno oduševljenje i morat ćemo potražiti druga rješenja za svoje potrebe. Ja sam nadasve optimist i vjerujem da ćemo nagodinu učinkovitije djelovati, stalno imajući na umu dobro svoga naroda, a nikako vlastite ili stranačke interese.     g