Arhiv tekstova
Realiziranje prava mora omogućiti država
Rumunjsko nacionalno vijeće je konstituirano u svibnju ove godine, a do sada je imalo dosta projekata u oblastima koje regulira Zakon o zaštiti manjina. Ipak, sve bi se to moglo podvesti pod definiciju »u očekivanju početka pravog rada«. Ovako Danijel Petrović, predsjednik Nacionalnog vijeća rumunjske zajednice u Vojvodini, komentira trenutačnu situaciju u kojoj se nalaze najviša predstavnička tijela manjina u nas, sumirajući ono što je urađeno u godini njihovog konstituiranja.
4Kada je konstituirano Rumunjsko nacionalno vijeće i koje su konkretne aktivnosti poduzete od njegovoga konstituiranja?
Rumunjsko nacionalno vijeće je osnovano 30. svibnja ove godine, a odmah nakon toga pristupili smo osnivanju četiri resora – za obrazovanje, informiranje, očuvanje jezika i za kulturu. Jedna od prvih akcija koje je Vijeće poduzelo – i to smo, mogu reći, prvi od svih nacionalnih vijeća učinili – je odluka o postavljanju tradicionalnih naziva naselja u kojima žive Rumunji. Ta odluka je donijeta odmah poslije usvajanja propisa o službenoj uporabi jezika u Izvršnom vijeću Vojvodine.
Kad je riječ o školstvu, do sada je organizirano tri seminara, zajedno s pokrajinskim Tajništvom za obrazovanje, gdje su zajedno s učiteljima i profesorima razmatrani obrazovni programi po ciklusima, kao i novi program za prve razrede. Naišli smo na odličan odziv učitelja, te su usvojeni konkretni zaključci po kojima sada rade radne grupe, a jedan od njih je i tiskanje udžbenika na rumunjskom jeziku. U tome smo postigli odličnu suradnju sa Zavodom za izdavanje udžbenika.
Na planu kulture podržali smo par simpozija i nekoliko projekata s kojima se natjecalo kod Tajništva za kulturu. Podržali smo, također, i nekoliko manifestacija u mjeri u kojoj su nam to dozvolile materijalne mogućnosti.
A one su, dakako, problem i u ostalim nacionalnim vijećima.
4Kakvi su uvjeti rada Vijeća kad je riječ ne samo o sredstvima, već i o prostoru, koji se doima kao jedan od temeljnih kamena spoticanja u funkcioniranju i ostalih vijeća?
To dakako muči i predstavnike ostalih nacionalnih vijeća, te smo zbog toga svi skupa nedavno posjetili predsjednika Skupštine Vojvodine Nenada Čanka kako bismo pokušali nešto riješiti glede toga. Na tom sastanku je dogovoreno da podnesemo zahtjeve i tražimo od pokrajinskih organa da se za iduću godinu u proračunu predvide sredstva za sva nacionalna vijeća, što bi omogućilo financiranje i te stavke. Predsjednik Skupštine je čak predložio određeni objekt u Novom Sadu koji bi se mogao dodijeliti nacionalnim vijećima za urede, ali se ta zgrada mora prije toga adaptirati. Nacionalno vijeće Rumunja je, međutim, uspjelo samostalno naći rješenje za to – 25. studenog otvaramo naše prostorije u Novom Sadu. To će biti doduše zakupljene prostorije, ali je svakako neko rješenje, makar privremeno, jer je bez prostorija nemoguće raditi.
4Što vidite kao najveće probleme u samoj rumunjskoj zajednici, prije svega glede realiziranja prava dana Zakonom?
Zakon o zaštiti nacionalnih manjina je sve lijepo predvidio na papiru. Međutim, ako taj zakon nije praćen adekvatnim materijalnim sredstvima – a nije, na žalost, jer u republičkom proračunu niti jedan dinar nije izdvojen za rad nacionalnih vijeća, niti u proračunu savezne države – onda se ne može govoriti ni o kakvoj aktivnosti vijeća. Mi smo, recimo, od Ministarstva za nacionalne manjine dobili ukupno 50 tisuća dinara tijekom ove godine, što je premalo.
Taj problem možemo promatrati dvojako – jedno je osnivanje nacionalnih vijeća i ingerencija koje su ona dobila kroz ta četiri resora, ali to svakako mora dobiti i onu drugu potporu, materijalnu: to mora biti propraćeno nekim sredstvima kako bi se bilo što moglo uraditi. Mi jesmo uključili naše profesore u rad komisija pri Ministarstvu za obrazovanje, ali to može samo djelomice riješiti probleme obrazovanja.
Mi smo kao Nacionalno vijeće izrazili spremnost za preuzimanje osnivačkih prava medija na rumunjskom jeziku, s obzirom na odluku Pokrajine, jer smatramo da je to u ovom trenutku pred samu privatizaciju svih listova najbolje rješenje. Stoga podržavamo tajnika za informiranje Rafaila Ruskovskog kako bismo se zajedno na sljedećoj skupštini izborili da ta prava pređu u nadležnost nacionalnih vijeća. No, to će, također, zahtijevati određena materijalna sredstva.
4Kakvo je obrazovanje na rumunjskom jeziku u Vojvodini?
Mi imamo osnovne škole na rumunjskom jeziku već dosta dugo, a imamo također i srednju školu u Alibunaru, kao i katedru za rumunjski jezik u Novom Sadu na Filozofskom fakultetu. U ovom momentu pažnju moramo usmjeriti na formiranje obrazovnih kadrova, jer će se vrlo brzo pojaviti problemi na tom planu. Naime, već sada se zbog nedostatka kadrova neki predmeti ne mogu predavati na rumunjskom jeziku, jer jednostavno nema predavača. To će za nas biti jedan od prioriteta, i to će država svakako morati sustavno podržati. Naš resor za obrazovanje je uradio temeljitu analizu stanja u našim školama, a pored ozbiljnog problema s kadrovima tu se pojavljuje i još jedan, i to vrlo bitan – smanjenje broja djece u školama, koje je iz godine u godinu sve drastičnije. Osim što se svake godine smanjuje broj djece, činjenica je i da djeca iz mješovitih brakova većinom pohađaju nastavu na srpskom jeziku.
4Kako općenito ocjenjujete položaj manjina u Vojvodini, nakon svih promjena i usvajanja Zakona?
Što se tiče suradnje s pokrajinskim organima, ona je doista izuzetna, bar kada je riječ o Rumunjskom nacionalnom vijeću. Mislim da smo naišli na potpuno razumijevanje svih ljudi u tajništvima. Međutim, to ne možemo reći kada je u pitanju republička razina, gdje bukvalno i ne postoji nikakva suradnja. Mi smo nedavno tražili prijem u Ministarstvu, ali ova politička previranja su sve to odložila. Naša je težnja da budemo partneri…
Međutim, ne treba zaboraviti da ne postoje manjine samo u Vojvodini. One su prisutne na teritoriju cijele Republike, i zato trebamo biti prisutni kroz republičke organe, te da republički proračun proprati program zaštite manjina. Mislim da su se u tome složila sva nacionalna vijeća. Ono u čemu smo posebno suglasni je potreba da manjine u parlamentima – i u pokrajini, i u republici, i u državnoj zajednici – imaju svoje direktne predstavnike u parlamentima, kao što je to recimo slučaj u drugim zemljama. Da li će to biti jedan ili dva, odnosno prema broju manjina, svejedno, ali svakako bismo morali dobiti mogućnost da imamo svoje legitimne predstavnike u parlamentima.
4U kojoj je mjeri rumunjska zajednica politički angažirana i organizirana?
Pokušali smo prije svega da Nacionalno vijeće politički ne obojimo.
Institucija nacionalnih vijeća ne bi trebala poznavati političke boje. U rumunjskoj zajednici sada postoji samo Alijansa Rumunja, ali je ona iznimno mala i, prema mom osobnom mišljenju, nema nekog većeg utjecaja. Stav zajednice je, međutim, da je dobro što postoji nacionalno vijeće koje bi na određeni način štitilo prava svih pripadnika rumunjske nacionalnosti. Što se tiče političkog angažmana, više smo usmjereni na to što sam maloprije spominjao – da kroz sustav dobijemo svoje predstavnike u parlamentima i drugim institucijama, preko kojih bismo komunicirali s ministarstvima, te da se na taj način više čuje riječ manjinskih zajednica.
