Arhiv tekstova

Biti Europljanin je stvar obrazovanja

U aktualnim europskim integracijama harmonizacija visokog obrazovanja ima posebno važnu ulogu, jer od stupnja obrazovanosti njenih građana ovisit će i budućnost Europe. Stoga je u okviru impresivne pravne konstrukcije EU značajan prostor posvećen uređenju sfere visokog obrazovanja i odnosima među članicama u toj oblasti. Uopće, novi pristup školovanju u Europskoj uniji donio je potrebu kako reorganiziranja visokog školstva tako i unificiranja studija i diploma u svim zemljama koje ona obuhvaća, ali i onima koje se također smatraju dijelom Europe. Svi ovi procesi regulirani su dokumentima poznatim kao Bolonjska deklaracija i Lisabonska konvencija.
    Osmišljavanje zajedničke, europske dimenzije visokog obrazovanja konkretno je započelo na Kongresu EU u Lübecku 1995. kada je donesena »Povelja o europskom identitetu«. Ideja zajedničkog europskog identiteta podrazumijeva postojanje zajedničkih kulturnih korijena naroda koji čine europski kontinent, a suvremena potreba za njihovim kulturnim približavanjem nameće i neophodnost usklađivanja obrazovnih procesa i programa. Pri tom, svaka od zemalja u tu jedinstvenu strukturu obrazovanja unosi svoje posebnosti. Skup tih inicijativa u oblasti visokog školstva poznat je pod imenom »bolonjski proces«.
    U okviru Bolonjske deklaracije, koja to pravno regulira, dane su smjernice za reformu cjelokupnog europskog visokoškolskog sustava. Osnovni ciljevi toga procesa su stvaranje novog tipa visokog obrazovanja – s dva obvezna ciklusa, sustavom jednostavnijeg uspoređivanja akademskih stupnjeva, većom mobilnošću nastavnika i studenata i boljom europskom suradnjom, kako bi se osigurala kvaliteta studija. Istodobno predviđa se bolji nadzor i vrednovanje kvalitete toga obrazovanja, koje bi kao zajednički nazivnik sadržavalo spomenutu »europsku dimenziju«.
    Lisabonska konvencija, s druge strane, regulira postupak priznavanja kvalifikacija visokog obrazovanja u europskoj regiji, a sporazum su potpisale sve zemlje članice EU, kao i one koje pretendiraju na to članstvo. Potpisivanje Lisabonske konvencije obvezuje države potpisnice na priznavanje diploma stečenih u ostalim zemljama koje Konvencija pokriva, a jedan od glavnih ciljeva takvog sporazuma je promoviranje akademske mobilnosti između zemalja članica. Na taj način želio se omogućiti lakši pristup stanovnicima svih država europske regije obrazovnim resursima koji postoje na tom teritoriju, olakšati mogućnost školovanja u drugim zemljama i time iskoristiti prednost raznovrsnosti obrazovnih sustava koji postoje u Europi.
    Kako je jedna od potpisnica Lisabonske konvencije i SCG, koja ju je nedavno i ratificirala, očekuje se da će se propisi Konvencije primjenjivati na sve visokoškolske institucije koje su priznate, neovisno od toga da li su državne ili privatne.
    Prema sadašnjem Zakonu o univerzitetu, priznavanje vrše sveučilišta, fakulteti i više škole, a novim Zakonom o visokom obrazovanju, koji je u nacrtu, predviđeno je da nadležnost za to preuzme Ministarstvo prosvjete.
    Diplome stečene u Republici Hrvatskoj bit će tretirane kao i diplome svih drugih članica, potpisnica Lisabonske konvencije. Ne postoje nikakve specifičnosti u priznavanju tih diploma, s tim što se, ukoliko u nekim slučajevima postoje suštinske razlike u nastavnom planu i programu, propisuje polaganje dopunskih ispita u skladu s Konvencijom, napominje Olga Jovanović iz Ministarstva prosvjete i sporta Republike Srbije. Sam postupak priznavanja diploma do sada se završavao za tri do pet mjeseci, ali je moguće očekivati da će primjenom Konvencije taj rok biti skraćen. No, kako je Lisabonska konvencija tek nedavno ratificirana, prerano je govoriti o bilo kakvim iskustvima u oblasti priznavanja na osnovu same Konvencije. Njena implementacija nije momentalna, i podrazumijeva usklađivanje zakonske regulative, kao i poduzimanje niza drugih aktivnosti.
    Standardizacijom i unificiranjem sadržaja i polaznih vrijednosti u visokoškolskoj naobrazbi Europa u biti ojačava temelje na kojima počiva njena civilizacija, i istodobno akcentira pripadnost svih njenih naroda toj civilizaciji. Jer, kako kaže slavni Čeh Vaclav Havel, biti Europljanin nije stvar rođenja, već naobrazbe.
V. L.