Arhiv tekstova
Prijedlog tjedna
Mato Lovrak
Dobra oluja
(Mladost - Zagreb, 1964.)
Kao dijete sam imao tri omiljena spisatelja: Hansa Christiana Andersena (Bajke), pokojnog Branka Ćopića (Zbogom, mala, iz Bosanske Krupe) te Lewisa Carolla (Alisa u zemlji iza zrcala). No, Mato Lovrak bio je nad svima. Izvan konkurencije. Par exellance. Književnost za djecu i omladinu nikada nakon Lovraka više nije bila ista.
Čitajući pripovijetke i romane pokojnoga Mate Lovraka ne možete a da ne primijetite da se u njima nalazi svakodnevni život. Lovrak nikada nije pisao bajke ili pjesme, niti je ikada pisao knjige iz daleke ili zamišljene budućnosti. Mato Lovrak uvijek je bio pisac stvarnoga života. Velikoga grada, kako je zvao svoj Zagreb. Kako bi izgledala dječja književnost u Hrvata bez Mate Lovraka? Poput Zagreba bez Ilice, bez Maksimira, zoo-vrta, bez Velikoga kazališta…. Bi li takav Zagreb bio onaj svima nama dragi grad?
Ime Mate Lovraka i njegov značaj, lik i djelo, u tolikoj su i toj mjeri urasli u naš pojam dječje literature, da bi ona bez njega izgubila svoje najznačajnije boje i obilježja. S njim je u Hrvatskoj, nakon divnih bajki Ivane Brlić-Mažuranić i Vladimira Nazora, nastupilo doba realistične proze za djecu, modernog romana i suvremenog psihološkoga pristupa mladoj duši. U njegovim se romanima za djecu ogleda život. Što se konkretnoga prijedloga tjedna tiče, knjige, dakle, kratkih pripovijesti iz djetinjstva, u čemu je Lovrak bio uvijek i »najjači«, »Dobra oluja« je tipičan izdanak iz spisateljske radionice neprevaziđenoga Mate Lovraka: priče o toplim ljetnim poljima, tuzi i bolu, malim životnim srećama, vjernim prijateljstvima, odrastanju i pulziranju bila velegrada, ali i životu sela, šume, šapatu rijeke, mora…Mato Lovrak spada u onaj red nenadmašnih spisatelja dječje, uvjetno nazivam to tako, literature, u koje spadaju, primjerice, Ferencz Molnar, spomenuti Andersen, Erich Kastner, Mark Twain, Arkadije Gajdar, spomenuti pokojni Ćopić.
Mato Lovrak rodio se u Velikom Grđevcu kraj Bjelovara, 8. ožujka 1899. godine. Poznavao je i osjećao selo, te stoga mnoga njegova djela govore o seoskome životu. No, Lovrak je poznavao i grad, ćutio je njegov unutarnji život jer ga je učiteljski poziv povezao sa Zagrebom, gdje je živio još od prije Drugoga svjetskog rata. Stoga nije čudno da mnoge njegove knjige govore o životu gradske djece. Lovrakova knjiga »Dobra oluja« zbirka je vrsnih kratkih pripovijesti o odrastanju na selu, u gradu, uz puno tegoba radi neimaštine, ali uz obvezatnu ljubav roditelja, ponajčešće majke i bližnjih. I, vjerujte, uz knjige poput ove, poput svih Lovrakovih, čitajući ih, ćuteći ih, postaje se, biva se boljim čovjekom.
R. G. T.
Goran Bare i Plaćenici
IZGUBLJEN I NAĐEN
(Croatia records)
Poslije dugogodišnje karijere sa skupinom »Majke« ovo je bilo prvo pojavljivanje starog vinkovačkog rock heroja Barea na glazbenoj sceni. Raspustivši svoju kultnu skupinu, u potrazi za novim glazbenim iskustvom okupio je ekipu glazbenika spremnih odraditi posao, manje zbog novca, a više iz ljubavi prema samoj glazbi. U klasičnom ključu singer/songwriter metodologije Bare je sam izabrao sebi srodne glazbenike. Ekipu Plaćenika su formirali iskusni, dokazani glazbenici kao K. Levačić, D. Vorih i A. Kraljić (ex – Pipsi). Pored čvrstog jezgra skupine, na snimanju materijala su sudjelovali i D. Rodik, R. Ibrić, M. Križan, H. Rupčić… Samostalni prvijenac Gorana Barea i njegovih Plaćenika donosi devet potpuno novih pjesama. Cjelokupnu glazbu i tekst napisao je sam G. Bare, dok aranžmane pjesama potpisuje zajedno sa svojim pratećim bendom. Album je snimljen uživo u zagrebačkom klubu SAX tijekom lipnja 1999. godine, dok je postprodukcija i produkcija napravljena u studiju CBS (N. Zubak, M. Belavić) u razdoblju rujan-prosinac iste godine.
Ova ploča je, prije svega, Bareovo prezentiranje njegova nova pristupa samome sebi. »Pokreni se, izmijeni se…« stih jedne od ključnih pjesama s albuma, najkraće i najjasnije govori, koliko se bivši pjevač Majki želio oprostiti od svoje problematične, ovisničke prošlosti. Stilski je promjena uočljiva, također. Nasuprot čvrsta hard rock zvuka kakav ga je proslavio, on se više okreće smirenijem i »pročišćenom« bluz zvuku. Naravno, ni ostali bluzu srodni žanrovi nisu zapostavljeni. Tu su prisutni polu funk u pjesmi »Prolaznost te spoznala« i lepršavi boogie u »Ne pomišljaj na kraj«, sve do tex-mex elemenata u simbolički naslovljenoj »Put ka sreći«, koja i zatvara ovaj album. Lirika je prepoznatljivo ‘bareovska’, u potpunosti introspekcijska. Ponekad se ona zatekne na rubu patetike, ali nikada izvan domena umjetnikove ispovjedničke iskrenosti.
Ova iskrenost ovoga puta nosi u sebi novu, iskupljujuću priču. Optimizam, koji Bare donosi kao čovjek koji se dugo borio s ovisničkim demonima, je primjer da se poslije duge izgubljenosti, stvarajući s ljubavlju, čovjek može iznova pronaći.
D. B. P.
