Vjerski pisac Leonard (Martin) Bajić rodio se u Vojniću kod Sinja, a preminuo u Staroj Gradiški, u 59. godini života. Gimnaziju je završio u Sinju, a teologiju studirao u Šibeniku, Zaostrogu i Makarskoj. U Franjevački je red stupio 1907. na Visovcu, a za svećenika je zaređen 1913. u Makarskoj. Bio je župnik u Bajagiću, Metkoviću, Sinju i Drnišu, odgojitelj u sjemeništu u Sinju, učitelj novaka na Visovcu, te profesor pastoralnoga bogoslovlja na Visokoj franjevačkoj bogosloviji u Makarskoj. Bio je i samostanskim poglavarom u Omišu, Šibeniku i Zagrebu, a između 1934. i 1937. definitor u upravnom vijeću provincije Presvetog Otkupitelja.
    Ponajviše je pisao o pitanjima liturgijske obnove, katoličke akcije, o asketici, mistici, i katoličkoj sociologiji, te surađivao u brojnim stručnim časopisima u Hrvatskoj i inozemstvu. Najpoznatije djelo mu je knjiga »U duhu katoličke obnove«, a preveo je i izdao »Katekizam kršćanskog savršenstva« Antuna Wallensteina (Makarska, 1940), te djelo Guiseppea M. Camella »Odgoj klera« (Zagreb, 1942). Bio je i suradnik Hrvatske enciklopedije.