Arhiv tekstova

Očuvati jezik, vjeru i kulturu

U uvodu u razgovor o »Hrvatskoj riječi«, jedinom tjedniku na hrvatskom jeziku u Vojvodini, pa i šire u Srbiji i Crnoj Gori, koji se na našu radost pojavio u Subotici 31. siječnja 2003. godine, smatram potrebnim reći nekoliko riječi o novinama i listovima u bačkih Hrvata koji su izlazili počevši od »Bunjevačkih i šokačkih novina« 1870. godine, pa do pojave ovoga lista.
    U Bunjevačko-šokačkoj bibliografiji, koju je tadašnja Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti objelodanila 1969. godine, Ivan Kujundžić (Subotica, 1912. – 1969.) je zabilježio 43 novine i lista, kronološki ih svrstao i dao građu o njima. Iz te bibliografije saznajemo kada su i gdje koje novine i glasila izlazili, tko je bio vlasnik, glavni urednik i drugo, kakvog su usmjerenja (poučni, prosvjetni, zabavni, politički, gospodarski i slično), koja su politička stajališta zastupali, o njihovim nacionalnim i kulturnim nastojanjima i o drugim značajkama, kao što su, na primjer – jesu li su izlazili kao dnevni, tjedni, dvotjedni, ili kao povremeni, pa saznajemo i to da je većina bila kratkog vijeka.
BUNJEVAČKO ŠOKAČKE NO-VINE: Već spomenute »Bunjevačke i šokačke novine«, koje su izlazile od 1870. do 1872. godine kao prvo preporodno glasilo u bačkih Hrvata, kojih je vlasnik i glavni urednik bio biskup Ivan Antunović (Kunbaja, 1815. – Kalača, 1888.), kao i »Bunjevačka i šokačka vila«,  koja je počela izlaziti već 1871. godine kao prilog Bunjevačkih i šokačkih novina, a od 1873. izlazila je kao poseban list (zadnji broj 18. izdan je 18. rujna 1876.), bili su odgovor bunjevačkog pučanstva u Bačkoj na mađarsku nacionalnu politiku nakon revolucije 1848. godine i na neskrivenu, upornu i vješto vođenu mađarizaciju kojoj su bili izloženi, ali su bili i poziv Bunjevcima i Šokcima na očuvanje njihovog nacionalnog identiteta i putokaz za postizanje tog cilja.
    Biskup Ivan Antunović i ostali preporoditelji i suradnici u preporodnom nastojanju pristupili su izdavanju »Bunjevačkih i šokačkih novina«, a kasnije i »Bunjevačke i šokačke vile«, sa spoznajom i uvjerenjem da na taj način mogu neposredno djelovati na razvijanje samosvijesti Bunjevaca i Šokaca o njihovu podrijetlu, i na očuvanje jezika, vjere i kulture. To se potvrdilo i tada, a i kasnije, ali to su znali i oni koji su provodili mađarizaciju, kao i oni koji su nakon 1918., a osobito nakon 1945. provodili srbizaciju, pa su Hrvati u Bačkoj dugo i predugo bili bez glasila na hrvatskom jeziku.
    Godine 1872. pojavljuje se u Subotici list »Misečna kronika«, a 1873. »Subotički glasnik«. Vlasnik i urednik ovih listova bio je Kalor Milodanović (Subotica, 1847. – Beograd, 1883.).
NEVEN: A, nakon što su se ugasile »Novine« i »Vila«, na njihovu tragu pojavio se »Neven«, koji je 15. siječnja 1884. godine pokrenuo Mijo Mandić (Kaćmar, 1857. – Subotica, 1945.) kao »zabavni i poučni misečnik«. »Neven« je od 1912. do 1914. godine izlazio tjedno kao »bunjevačko-šokački list za gospodarstvo, pouku, zabavu i društveni život, a od 1918. do 1921. kao dnevni list, a izlazio je i kao mjesečnik. Prestao je izlaziti 1940. godine. »Neven« je više puta mijenjao i usmjerenje i naslov, te urednike. Od 1892. izlazio je pod više naslova, i to kao: Zabavno – poučni misečnik za Bunjevce i Šokce, kao Bunjevačko-šokački list za gospodarstvo, pouku, zabavu i društveni život, kao Bunjevačko-šokački list za politiku, gospodarstvo, zabavu i pouku, kao Bunjevačko-šokački list za gospodarstvo, zabavu i pouku, dakle nije više bio glasilo i za »politiku«, pa se nadalje javlja kao »glas slobode i narodnog jedinstva«, kao »glasilo Bunjevačko-šokačke stranke«, kao glasilo »Hrvatske seljačke stranke za Srijem i Vojvodinu« i kao »časopis za politička, socijalna i privredna pitanja Vojvodine«.
    Među listovima koji su izlazili do 1941. godine, uz glasilo »Neven«, najznačajnije i najdugovječnije su bile »Subotičke novine« koje su izlazile u Subotici od 1920. godine, a koje su od godišta IV. 1923. do godišta X. 1929. izlazile pod nazivom »Hrvatske novine«. I »Subotičke novine« su slično »Nevenu« izlazile i kao tjednik, i kao dvotjednik i kao mjesečnik.
(Nastavak u sljedećem broju)

 Autor je predsjednik
Udruge za potporu bačkim Hrvatima u Zagrebu
Ovaj tekst autor je pročitao na promociji »Hrvatske riječi« u Zagrebu 21. listopada 2003.