Arhiv tekstova

Joso Špralja

Glasoviti hrvatski slikar, kipar, grafičar, pjevač i glazbenik Joso Špralja vratio se ove godine u svoj rodni Zadar nakon više od četiri desetljeća boravka, života i rada u dalekoj Kanadi. Sedamdeset četverogodišnji umjetnik kao da je živi primjer stare latinske poslovice koju tako rado citiraju svi mornari, avanturisti uopće, ljudi od duha, a koja u prijevodu glasi: » Ploviti se mora, a živjeti se ne mora«. Špalja je poput kakvog jedrenjaka oplovio svoja životna mora i vratio se u voljenu i nezaboravljenu rodnu luku. Počeo je kao fotograf zadarskoga Arheološkoga muzeja, potom odlutao u Kanadu, gdje je počeo raditi kao konobar, potom kao ugostitelj, da bi najzad s suprugom Angiolinom, svojom ljubavi još iz srednjoškolskih dana, otvorio u centru Toronta restoran »Kod Jose«, kojega danas uspješno vode njegova djeca i unuci, i na čijim zidovima, dakako, vise Špraljine slike, kojima se dive stalni posjetioci ovog uglednog restorana, poput primjerice glumaca Michaela Douglasa, Armanda Assantea, Harrisona Forda, pjevača i glazbenika Stinga ili Julia Iglesiasa. Joso je po dolasku u Kanadu noći provodio zarađujući kruh kao pjevač, po klubovima diljem Sjeverne Amerike. Ubrzo je upoznao vrsnu izraelsku pjevačicu Malku i počeo s njom surađivati u duetu. Ostvarili su golem uspjeh, snimili obilje filmova, albuma, gostovali u TV spektaklima i čak, imali vlastiti TV-show. Nostalgične autorske pjesme koje je mahom pisao Joso, oduševile su publiku diljem SAD i Kanade i donijele im veliku slavu. U Carnegie Hallu u New Yorku došao ih je slušati osobno jedan od najvećih svjetskih slikara, pokojni Španjolac Salvador Dali, koji je nakon nastupa pristao pogledati Špraljine radove, koji je tada studirao keramiku i skulpturu na Sveučilištu Ontario College of Art and Technichal School, ali samo pod uvjetom da mu Joso pjeva. Kasnije je Dali podario Špralji nekoliko uljanih radova, dvije velike litografije, te mali drvorez s motivom Danteove »Božanstvene komedije«. Kada se zasitio turneja, snimanja ploča i koncerata, Joso se posvetio likovnoj umjetnosti ali i otvorio istodobno mali dalmatinski restoran. I njegova se djeca bave umjetnošću: slikarstvom, dizajnom i kiparstvom, a unuci su uspješni ugostitelji. Po povratku u rodni Zadar, izjavio je: »Ja sam poput mornara koji plovi životnim oceanima, uživa mnoge ljepote, ali se uvijek raduje samo jednoj činjenici: da se nakon svakog putovanja vrati doma, u svoju luku.«
R. G. T.