Arhiv tekstova

Prijedlog tjedna

Lazar Merković
OSAME
(Subotičke novine, edicija »Osvit«, 1988.)

Ova knjiga izabranih pjesama subotičkog poetskog barda Lazara Merkovića objavljena je nakon što je od tiskanja njegove posljednje knjige pjesama »Između dva pola« (1957.), protekla čak trideset i jedna godina. Lazar Merković je u tom međuvremenu i dalje pisao poeziju o čemu svjedoče novije pjesme koje su prvi put objavljene u zbirci »Osame«. Knjiga sadrži deset ciklusa pjesama koji nam kao pjesnička vremenska mapa predočavaju poetski izraz Lazara Merkovića tijekom njegove dugogodišnje poetske prakse, jer je riječ o autoru koji se iz vlastite literarne radionice javio davne 1947. godine objavljivanjem svoje prve pjesme u beogradskoj »Mladosti«.
    Naslovna strana zbirke »Osame« uspjelo je ilustrirana fotografijom Aleksandra Sedlaka koja odražava pjesničko pismo Lazara Merkovića, koji svojom poezijom iskazuje nemir metafizičkih dvojbi, propitujući bezvremeno, ali i izriče postojanje one nedodirljive unutarnje tišine i tajne bitka, te smirenu spoznaju i prihvaćanje egzistencijalne prolaznosti. Govor lirike Lazara Merkovića ne teži svome iscrpljivanju fokusiranjem na temeljna pitanja bitka i mišljenja, te probleme slobode, nego ostvaruje kvalitetu osjećajem za konkretnu stvarnost svakodnevnog i taj kontrapunkt, između egzistencijalne konkretne zbilje i iskonskog, metafizičkog, u tkivu poetske prakse subotičkog barda biva pjesničkim talentom stopljen u harmoničnu cjelinu pjesme.
    Poezija Lazara Merkovića ne sadrži kapitulantski rezon u inertnoj društvenoj atmosferi koju Merković fragmentarno naznačuje deskripcijom egzistencijalnog banaliteta, nego pjesnik s energijom intelektualne hrabrosti uvijek iznova pjesničkim pismom potvrđuje vlastitu vjeru u neslomivost individualizma. Darom za poentu Merković nastoji izraziti rješenja problema svojih subjektivnih odnošaja i preokupacija, propitujući pri tome i društvene nazore, ali time, što želi i što pogađa određeni cilj, ne zatvara čitatelju mogućnost vlastitog asocijativnog slijeda nakon pročitane pjesme. Recenzent knjige dr. Draško Ređep napisao je među ostalim ocjenjujući poeziju Lazara Merkovića: »Njegovi soneti kao da su saopćavani jednom metrikom koja slijedi svoj tok iznutra: eksperiment ovdje ima funkciju unutarnjeg podsticaja, a rime su svježe, najednom otkrivene, otvarajući mogućnosti nove semantike«. Iako je Merkovića samoća dramatična, izražena u njegovim stihovima emocionalno i impulzivno, najčešće kao bolno svjedočanstvo, on i dalje tvrdoglavo i uporno piše poeziju radi sutrašnjice, unatoč bolu od ovoga svijeta: »između dva maštanja, između dva praštanja/ između dva zaborava, između dva golema kamena/ koji su tvoja dva prva i posljednja neba«.
    Retrospektiva pjesničkog pisma Lazara Merkovića u knjizi »Osame« trag je intelektualnog kontinuiteta. Osim navedenih naslova, Lazar Merković objavio je roman »Put dug pet života« 1963., a prva zbirka poezije »Odbljesci« tiskana mu je 1953. godine. Lazar Merković je osnivač i dugogodišnji urednik subotičkog književnog časopisa »Rukovet« (1955. -1960. i 1970. -1972.), a također je veoma plodan prevoditelj s mađarskog jezika.
Z. Sarić

Drugi način
»Drugi način«
(LP, PGP RTB, 1975.)

Originalna postava ove legendarne hrvatske rock skupine osnovana je 1973. godine pod imenom »Zlatni akordi« i nakon objavljivanja prvog singla kod zagrebačkog »Jugotona«, mijenjaju ime, te od jeseni 1974. godine bubnjar Boris Turina, bas-gitarist Željko Mikulčić, pjevač, flautist i klavijaturist Branko Požgajec, gitarist, pjevač i flautist Ismet Kurtović te solo-gitarist Halil Mehić nastavljaju rad pod imenom »Drugi način«. Ime je preuzeto iz pjesme Federica Garcia Lorce, a poezija je i inače bila vrlo prisutna u skladbama skupine, posebice baladama. Što se glazbe tiče, bio je to u suštini melodični hard rock na tragu primjerice, britanske skupine »Wishbone Ash« sa sjajnim međuigrama i »prepucavanjima« gitara Mehića i Kurtovića, a flauta (Požgajec, Kurtović) je svemu davala posebnu auru kakvu su imale također britanske folk/jazz-rock skupine poput, recimo, »Traffic«, »East Of Eden« ili »Jethro Tull«, odnosno, nešto ranije, hrvatska super-grupa »Time«, posebice na svom glasovitom debi-albumu, remek – djelu iz 1971. »Drugi način« često nastupa u nekada iznimno popularnoj zagrebačkoj dvorani Big Ben, a tijekom prosinca 1974. i siječnja 1975. snimaju u studijima beogradskog nakladnika PGP RTB materijal za svoj prvi album, upravo ovaj o kojem je riječ. Album je objavljen u svibnju 1975. godine najprije u Beogradu, a tek potom u Hrvatskoj i sadržavao je nekoliko sjajnih rock-numera. Ipak, ono po čemu je ostao neprevaziđen bile su balade u maniru britanskog »tvrdog rocka« a la »Free« i »Deep Purple«, s poetski visoko impostiranom kvalitetom tekstova koje je mahom pisao Turina. Svojim uvijek jasno naznačenim (post) hippy stilom, »Drugi način« je ostao jedna od najomiljenijih skupina svih hrvatskih nostalgičara koji, kao i potpisnik ovih redaka, ne mogu i ne žele prežaliti konac »ludih šezdesetih« i sedamdesete godine minulog stoljeća. Ako ni zbog čega drugoga, ono radi toga što svi tada bijasmo mlađi, dakle, ako ni za što drugo, ono samo zbog toga – i sretniji.
R. G. T.