Arhiv tekstova

trgovine Hrvatska između Balkana i Europske unije

Uoči predaje odgovora na Upitnik Europske komisije, na temelju kojih će eurokracija odlučivati je li naša zemlja podobna za stjecanje kandidatskog statusa, u Europi raste pritisak na Hrvatsku da prihvati stvaranje balkanske zone slobodne trgovine.
    »Sve vlade zemalja zapadnog Balkana, uključujući tu i Hrvatsku, u Solunu su se obvezale da će postojeći sustav slobodne trgovine u jugoistočnoj Europi unaprijediti u harmoniziranu zonu slobodne trgovine. Vjerujemo da je Hrvatska toga svjesna. Stoga je pozivamo da u cijelosti sudjeluje u tome, kao što je radila do sada«, poručili su iz sjedišta Pakta o stabilnosti u Bruxellesu., odgovarajući na upit Vjesnika, u kojem smo tražili reakciju na hladan prijam najnovije talijanske inicijative u Zagrebu.
POPLAVA IDEJA: Podsjetimo, riječ je o inicijativi talijanskog ministra Adolfa Ursa, čija zemlja u drugoj polovici godine predsjeda Europskom unijom (EU). On je nedavno najavio da će se u Rimu 13. studenoga održati ministarski sastanak zemalja regije, na kojem bi glavna tema trebalo biti stvaranje slobodne trgovinske zone na Balkanu.
    Istini za volju, službeni Rim nije ni usamljen niti je inicijator stvaranja balkanskog trgovinskog bloka. Slične ideje, koje ponekad poprimaju čak i oblike carinske unije, zapljuskuju nas već godinama, a prve konkretne obrise dobile su stvaranjem Pakta za stabilnost 1999. godine. Rad na tome naročito je intenziviran ove godine, kad je iz Europske komisije, uoči summita u Solunu, došao prijedlog stvaranja zone slobodne trgovine pet zemalja pokrivenih procesom stabilizacije i pridruživanja. Na njega se nadovezala ideja posebnog koordinatora Pakta o stabilnosti Erharda Buseka, koji je predložio da Srednjoeuropska zona slobodne trgovine (CEFTA) iduće godine – kad je u svibnju iduće godine napusti pet zemalja – preraste u zonu slobodne trgovine u jugoistočnoj Europi (SEEFTA).
    Zanimljivo je da su ovu poplavu integracijskih ideja i planova spremno dočekale i pojedine zemlje regije. To se ponajprije odnosi na Bosnu i Hercegovinu (BiH), Srbiju i Crnu Goru (SCG) i Makedoniju, dok su Rumunjska i Bugarska, koje u svojim rukama već drže ulaznicu za ulazak u EU-klub u sljedećem krugu njegova širenja, znatno suzdržanije.
    Kako vidimo, ova ideja nije strana ni zemlji koja trenutačno predsjeda EU-om. S druge strane, u Paktu o stabilnosti nam tvrde da su talijanska i Busekova inicijativa zapravo identične. Objašnjavaju i kako »veoma podupiru« ideju stvaranja trgovinskog bloka u jugoistočnoj Europi, jer će on cijelu regiju učiniti privlačnijom za strane ulagače, a izvoznicima olakšati posao. Po njima, stvaranje balkanske zone slobodne trgovine logičan je nastavak dosadašnje liberalizacije trgovine u regiji, koja se temelji na 21 bilateralnom ugovoru o slobodnoj trgovini, koje su dosad sklopile zemlje europskog jugoistoka, što predstavlja dobru bazu za stvaranje regionalnog trgovinskog bloka.
    U Zagrebu, međutim, ističu kako Memorandum o liberalizaciji trgovine u jugoistočnoj Europi, koji su u lipnju 2001. godine u Bruxellesu, pod kišobranom Pakta o stabilnosti, potpisali predstavnici Hrvatske, BiH, SCG, Makedonije, Albanije, Bugarske i Rumunjske, te nak-nadno Moldove, ne predviđa nastanak »klasične« slobodne trgovinske zone, kakve su, recimo, CEFTA ili EFTA. Naime, namjera je tog dokumenta liberalizirati trgovinu u regiji putem mreže bilateralnih ugovora o slobodnoj trgovini, koji bi se međusobno razlikovali samo u nijansama, a ne stvarati regionalni multilateralni okvir, koji bi, k tome, mogao biti i institucionaliziran.
    »Za razliku od nekih drugih zemalja regije, Hrvatska je svoje obveze iz Memoranduma posve ispunila. Štoviše, naša je zemlja proteklih godina liberalizirala trgovinu s gotovo cijelom Europom, dok mnoge zemlje jugoistočne Europe kasne u tome«, kaže za Vjesnik pomoćnica ministra gospodarstva Olgica Spevec.
FIGA U DŽEPU: Hrvatska se zalaže za širenje CEFTA-e, kao već uhodanog okvira i vježbaonice za EU, na one zemlje europskog jugoistoka koje još nisu u njezinu sastavu. No, prije ulaska u CEFTA-u, potencijalne nove članice ovog tranzicijskog trgovinskog bloka moraju ispuniti uvjete, a to su članstvo u Svjetskoj trgovinskoj organizaciji (WTO) i Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) s EU-om. Zasad, te uvjete ispunjava jedino Makedonija, Albaniji nedostaje SSP, a BiH i SCG još nisu ni u WTO-u. Tek nakon toga moći će se govoriti o širenju CEFTA-e na zemlje zapadnog Balkana.
    Hrvatska, prema neslužbenim diplomatskim izvorima, sljedećih tjedana i mjeseci može očekivati jačanje pritisaka iz Bruxellesa, ali i iz regije, da pristane na stvaranje balkanske zone slobodne trgovine. Unatoč tome, tvrdi isti izvor, balkanski trgovinski blok, bude li stvoren, nema budućnosti.
    Ideja stvaranja balkanskog trgovinskog bloka je prijedlog s »figom u džepu«, jer gospodarstva većine zemalja regije još nisu spremna za takav multilateralni okvir. Valja uzeti u obzir da se dvije republike koje čine SCG – dakle, istu državu! – još uvijek nisu dogovorile čak ni oko toga koje će carinske stope primjenjivati za pojedine proizvode iz trećih zemalja, a neke od zemalja regije jednim su potezom pera praktički blokirale velik dio hrvatskog izvoza na njihova tržišta. Kako onda s njima stvarati regionalni trgovinski okvir, tim više što su gospodarstva zemalja tako shvaćene regije na različitim stupnjevima razvoja?
    No, pitanje stvaranja zone slobodne trgovine na Balkanu za Hrvatsku nije samo ekonomsko pitanje. Riječ je jednostavno o pitanju identiteta zemlje, što bi u već dobro podgrijanoj predizbornoj atmosferi u Hrvatskoj ponovno moglo postati prvorazredno političko pitanje.
    Najveći dio hrvatske javnosti ne vidi svoju zemlju na Balkanu, niti smatra da treba težiti integracijama s tim dijelom staroga kontinenta. Nitko u Hrvatskoj ne dovodi u pitanje suradnju s Balkanom, no ovo što se sada predlaže izlazi iz tih okvira, navodi naš izvor iz diplomatskih krugova.
Preuzeto iz lista »Vjesnik«, 5. listopada 2003.