Sin glumca i redatelja Aleksandra Biničkog (Beograd, 16. svibnja 1855. -Zagreb, 7. ožujka 1963.), koji je klasičnu Gimnaziju svršio u Zagrebu, te Akademiju likovnih umjetnosti, da bi potom 1950. diplomirao slikarstvo i scenografiju kod Ljube Babića. Likovni rad je započeo 1945. godine u Uredu za informacije NR Hrvatske, a studijski je boravio u Italiji, Španjolskoj, Francuskoj, Njemačkoj (tada još Zapadnoj/Saveznoj Republici), Austriji, Poljskoj i Danskoj. Od 1950. je profesor na Školi primjenjenih umjetnosti u Zagrebu na katedri za grafički design, crtanje i pismo, a od 1976. do 1980. je ravnatelj spomenute ustanove. Djelo mu je opsežno, zanimanja raznolika, premda je najviše sklon ilustraciji i grafici. Crtež mu je maksimalno discipliniran i uvijek u suglasju s tekstom kog ilustrira. U slikarstvu polazi od apstrakcije k figuraciji i osobitu pažnju posvećuje likovnom postupku i zanatskoj usavršenosti. Tankoćutan umjetnik raskošnog talenta i imaginacije ali i vrstan znalac zanatskog dijela umjetnosti. Binički se svrstava u predstavnika ekspresionističkih tendencija u suvremenom hrvatskom slikarstvu. Imao je preko stotinu samostalnih i skupnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu, od Zaprešića (1959.) do Hannovera (1972.), a 1972. godine nagrađen je za ilustratorski rad nagradom »Ivana Brlić-Mažuranić«.                          Priredio: R. G. T.