Tamburaški sastav »Neven« iz Subotice oficijelno je započeo svoj put danas već davnog 13. ožujka 1995. godine, svirajući gostima nekad čuvenog gradskog restorana »Elza«. »Nesretni« datum njihova osnutka nije imao negativnog utjecaja na ovu skupinu izvrsnih tamburaša koji su se održali skupa sve do današnjih dana, njegujući izvorni melos i zvuk bačke ravnice, istinske koljevke dobre tamburaške glazbe. Kum ovog lijepog imena bio je Joso Miković (basprim I), kojemu su se pridružili: Svetislav Milisavljević (prima), Ušumović Petar (basprim I), Nikola Sarić (kontra), Ištvan Beniš (begeš), dok je nešto kasnije »bandi« pristupio i Šime Vujković Lamić (basprim).
    U godinama koje su prošle i večerima koje su često svirkom znali spojiti u budne zore, tamburice »Nevena« oplemenile su brojne bankete, svečane večere, balove i proslave, narodna veselja i prela. Standardna kvaliteta njihove interpretacije ubrzo je nadvisila kavanske okvire, toliko svojstvene svakom bandu na početku. Najljepšu potvrdu glazbenih vrijednosti doživjeli su pozivom za snimanje prigodnih novogodišnjih emisija za potrebe programa TV Novi Sad. Televizijski auditorij imao ih je prilike slušati nekoliko puta u iznimno popularnoj kolažnoj emisiji »U Novom Sadu«, u kojoj su se predstavljali vojvođanski gradovi i njihovi tamburaši.
    Godine 1997. tamburaši »Nevena« uzeli su udio na natjecanju kavanskih sastava, pobijedili na kvalifikacijama u Zrenjaninu, a u velikom finalu, kojemu je bio domaćin Gadžin Han, osvojili visoko drugo mjesto. No, kruna rada ovog sastava očitovala se izlaskom njihovog prvog, i nažalost do sada jedinog, audio zapisa zabilježenog na kazeti i CD-u naslov-ljenom »Zvuci ravnice«. Kazeta s najpoznatijim pjesmama u izvođenju ovog sastava izvrsno je primljena kod najšire publike, što svjedoči, za amaterske prilike, posve solidna tiraža od 3000 primjeraka.
    Prema osobnom priznanju svih članova sastava na repertoaru imaju više od 1000 pjesama, a to se uvijek može provjeriti kada po pozivu sviraju u kavani »Dukat« koja se nalazi u sklopu HKC »Bunjevačko kolo« u Subotici. Također iz tog glazbenog mnoštva izdvajaju se dvije pjesme koje su tijekom vremena postale zaštitnim znakom »Nevena« i koje su nebrojeno izvodili za »dušu«. Skladbe »Subotice grade« i »Ne dirajte mi ravnicu«, pjesme su koje su svojom popularnošću zagazile u legendu, a u izvedbi ovih tamburaša čuje se puni kolorit u bogatstvu zvuka njihovih instrumenata.
    Joso Miković: Oduvijek sam želio svirati s tamburašima koji osjećaju glazbu na isti način poput mene. Svirajući u »Nevenu« ta želja mi se ispunila, uz sviranje i druženje s prijateljima i tamburom.
    Svetislav Milisavljević: Uživam svirati tamburicu, nastojeći se što više približiti izvornom bačkom zvuku, zvuku ravnice koji njegujemo izvodeći brojne pjesme posvećene kraju iz koga smo potekli.

D. P.