Arhiv tekstova

Obljetnica prvog gostovanja HNK

Sezona 1933./34. svela se samo na četiri upozorenja, među njima i dva komada hrvatskih autora – Kolundžićeva drama »Mašina savjest« i »Karijera Joške Pučike« Ivana Stodela – što je igralo Narodno pozorište iz Beograda.
    Sezone 1934./35. nanovo je gostovalo Narodno pozorište iz Beograda, ali sada s »Gospodom Glembajevima« Miroslava Krleže – već se igra i u Beogradu – i masom Nušićevih komada – svog upravitelja i kućnog pisca.
    NANOVO KRLEŽA: Godine 1935. formirano je i »Udruženje za subotičko pozorište«, ali bez uspjeha; Igrali su jedan prorežimski komad s temom iz Prvog svjetskog rata. Radnja se dešava u nekom selu pokraj Valjeva, a igralo je 70 amatera-diletanata – pravi rat na sceni; Kritike su bile očajne. Pripremali su još tri-četiri komada, ali bezuspješno i sve se raspalo.
    »Prvo jugoslovensko komorno pozorište« osnovano je u Subotici s početka svibnja 1936., a izvelo je »Svadbeni let« Milana Begovića i još neke lake komade, a potom se ugasilo.
    Godine 1937. Narodno pozorište Dunavske banovine prikazalo je u Subotici nanovo Krležine komade »U agoniji« i »Gospodu Glembajeve«, kao i tadanji hit u Zagrebu »Bez trećeg« Milana Begovića.
Dvije godine kasnije Umetničko pozorište iz Beograda prvi je put izvelo Držićevog »Dunda Maroja« u Subotici. Uoči rata 1940. i 1941. igra »Zbor hrvatskih kazališnih dobrovoljaca«, ali nema podataka o komadima.
    Nalaze li se podaci u arhivama (još neotvorenim) nekih službi ne zna se, ali podataka u tadanjem tisku nema.
    U sezoni 1940./41. gostuje samo Hrvatsko narodno kazalište iz Zagreba igrajući »Gospodsko dijete« Karla Mesarića, »U agoniji« Krleže, »Zrinjski« Tita Strozzija, kao i strane komade.
    Prije početka III. čina »Zrinjskog« predsjednik »Hrvatske kulturne zajednice« Marko Horvacki se zahvalio zagrebačkim umjetnicima i predao im poklon – tanjur od srebra s obilježenim datumom gostovanja ovog najboljeg ansambla Banovine Hrvatske – preteče današnje Republike Hrvatske.
    Hrvatsko akademsko društvo iz Subotice i, dakako, Hrvatsko nacionalno vijeće SCG, bi svakako trebalo obilježiti 75. obljetnicu prvog gostovanja Hrvatskog narodnog kazališta u Subotici – 1928. godine. Pozovite nam u goste HNK Zagreb koncem ove godine na gostovanje – što oni izaberu bit ćemo zadovoljni, jer to je uvijek nacionalni hrvatski teatar.
    ZLATNI PERIOD 1945.-1950.: Kad je svršen II. svjetski rat, utemeljena je druga Jugoslavija, FNRJ, u kojoj su Hrvati bili konstitutivni narod ove federacije
    U nedjelju 28. listopada 1945. svečano je otvoreno Hrvatsko narodno kazalište u Subotici tragedijom u 5 činova i 11 slika MATIJA GUBEC Mirka Bogovića, najpotresnijom dramom hrvatske povijesti. Redatelj je bio Branko Špojar dok je Gupca igrao Ante Kraljević, Stanu prvakinja Jelka Asić Šokčević, Geza Vujkov, brat književnika Balinta Vujkova igrao je grofa Kegleviča, Lajčo Lendvai (danas 95-godišnjak) je igrao Pozepca, Geza Tumbas, Geza Šabić, Ana Skenderović i Josip Marjanušić – manje uloge, dok je scensku glazbu komponirao Milan Asić, jedan od najvećih hrvatskih kompozitora tog doba, kasnije do mirovine »kućni« dirigent i kompozitor ove kazališne kuće.
    Bračni par Asić i Lajčo Lendvai, prvi ravnatelj HNK Subotica, mnogo su godina bili nositelji repertoara Kazališta, kasnije i Geza Kopunović, još živi doajen svih komada iz života bunjevačkih Hrvata, koje je, ukupno 13, bez zamora pisao također »kućni autor« Matija Poljaković, najveći subotički dramski pisac.
    Sezone 1946./47. prvi puta je igran »Dundo Maroje«, renesansni komad Marina Držića, koji je »pronašao« u dubrovačkim arhivama Marko Fotez, znameniti redatelj iz Zagreba, suprug glumice Marije Crnobori, također legende na »daskama koje život znače« i na filmu. Iste sezone na koncu igrano je i »Zlatarevo zlato« Augusta Šenoe.
    SAZRIJEVANJE KAZALIŠTA:U periodu 1947./48. se igra Gundulićeva »Dubravka« i komad »Prst pred nosom« ‘partizanskog’ pisca Jože Horvata, znanog po tome što je svojom malom jahtom oplovio cijeli svijet, u šezdesetim godinama vijeka, i napisao znamenitog MAČKA POD ŠLJEMOM koji je režirao Fadil Hadžić.
    Naredne godine igra se »Plakir« Marina Držića, druga komedija iz renesansnog narodnog života Dubrovnika, a tada dolazi nezaboravna sezona 1950./51., kada je kazalište potpuno sazrelo, kada se pojavljuje prvi komad iz života bunjevačkih Hrvata, sa pjevanjem i tamburama, pravi »mjuzikl« u današnjem rječniku – »Ča Bonina razgala«, koji je igran bezbroj puta, sa superstarom Gezom Kopunovićem u ulozi Tomice Šimića, mladoženje, sa našim »vedetama« Klarom Peić, Gizom Katančić, Josom Bajićem-Bajusom, Jelisavetom Kovačević i Gezom Vujkovim. Ta je postava igrana više od stotinu puta, a svirao je legenda svjetske tamburaške glazbe Pero Tumbas-Hajo, od kojeg su učili svi tamburaši tadanje države. Iste godine postavlja se »Mala Floramy« Ive Tijardorovića, opereta. Arije koje je pjevala Jelka Asić pjevane su po ulicama jer tada nije bilo »nosača zvuka« kao danas! Igran je i treći komad Držića MANDE, a također i drama Slavka Kolara SEDMORICA U PODRUMU, pisca znamenitog komada SVOGA TIJELA GOSPODAR, koji je  uspješno prenesen i na film.