Arhiv tekstova
Propalo voćarstvo
Prije desetak godina društveni sektor u Subotici i Horgošu imao je pod voćem negdje oko 3.000 hektara, dok je privatni sektor pokrivao oko 2.000 hektara. Sada je društveni sektor smanjen na oko 500 hektara, ali točne podatke zapravo nitko ne zna. »Peščara« i druge tvrtke radile su otkup, promet i prodaju, sada ni toga više nema. Voćari se počinju organizirati, osnivaju svoje zadruge i kooperative, ali im za konkretne poslove nedostaje novac. Ove godine će zbog velikog roda jabuka glavni problem biti skladištenje, ali i plasman.
»Ne znamo gdje ćemo s jabukama – prvo s industrijskom, a potom i s prvom klasom, odnosno s konzumnom jabukom. To su veliki problemi i ne znam je li naša pokrajinska vlada s time upoznata«, kaže inženjer voćarstva Karlo Slavić.
NE ZNA SE ČIME RASPOLAŽEMO: On ističe i da proizvođači uopće nisu zaštićeni kada je u pitanju uvoz.
»Mi nismo protiv uvoza, neka ga bude, ali poslije nove godine ili u ožujku kada mi više nemamo jabuke. Ne želimo mi zaraditi bogzna kakav novac, ali recimo prošle godine je bilo mraza i leda tako da mnogi ljudi uopće nisu imali prinosa. Ove godine je suša, pa će odnos prve klase i industrijske biti vrlo negativan. Voćari su takoreći prepušteni stihiji i bit će velikih problema. I kod nas u općini ne znam je li tko pokrenuo to pitanje, ali i u republici. Nemam ništa protiv uvoza, ali da se kaže – molim vas od 1. rujna do ožujka ili travnja nema više uvoza. Poslije neka uvoze jer mi nemamo takve hladnjače u kojima se jabuka može dugo čuvati. Samo Tavankut je prorijedio četiri komore, a to je samo 200 vagona. Potom mi nemamo uređaje za kalibriranje, nemamo kartonsku ambalažu. Mi nismo ni konkurentni na tržištu, jer naša jabuka je lijepa na grani, ali beremo u drvene jabučare koji su na zapadu već izbačeni i iz kojih se jabuka ne može prodavati«, kaže Slavić i dodaje kako o brojim i velikim problemima voćara nitko ne brine.
Kada je u pitanju proizvodnja jabuka, ali i drugog voća, nitko nema točne podatke, ne zna se čega se što proizvodi. Slavić ističe kako već dvije godine govori da treba snimiti točnu površinu pod voćnjacima.
»Molim vas, mi moramo napraviti točnu kartu. To se u zapadnim zemljama radi, a to sada rade i Mađari prije nego što uđu u EU. Mora se osnovati komisija i obići svaki atarski put i snimiti površina. Mi ne znamo čime raspolažemo, ne znamo točno ni koliko imamo površine pod voćnjacima – jabuke, šljive, breskve itd. Bilo koga da pitate u Subotici svi se udaraju po trbuhu, jer statistika vodi broj stabala, a na temelju toga ne možeš točno kazati koliko ovdje ima hektara. Evo, i ova godina je prošla, a mi ne znamo s čim raspolažemo. Recimo dođe neki stranac mi ne znamo koliko ćemo imati industrijske jabuke, a trebali bismo znati, pa da možemo ponuditi nekome i kazati molim vas mi imamo 2.000 vagona industrijske jabuke ili 5.000 vagona«.
BEZ JEDINSTVENE POLITIKE: Republičko ministarstvo poljoprivrede ove je godine davalo poticaje za podizanje novih nasada, ali samo za čačanske sorte šljive. Sada je u izradi novi zakon o sadnom materijalu, ali Slavić ističe da je primjerice prije 20 godina napravljena studija pravci razvoja voćarstva, stanje i perspektive voćarstva Subotičke peščare.
»Sada bi to trebalo ponovno preraditi. Poslije toliko godina sada imamo nove uvjete, nova stanja, a za to nema novca, niti ima tko koordinirati«.
Osim toga voćari su prinuđeni svoje proizvode sami nuditi na tržnicama. Umjesto da se brinu kako povećati proizvodnju, što bolje je uskladištiti i zapakirati, moraju se brinuti hoće li je i po kojoj cijeni uopće prodati. I u tom poslu najbolje prođu nakupci, jer je cijena na tržnici dvostruko veća od cijene na veliko.
»Na zapadu su proizvođači organizirani u zadruge, kooperative, imaju svoje asocijacije, svoje hladnjače, svoj zaštitni znak što čeka i nas ovdje. Ali, eto, kad mi nemamo novca. Sad bi trebalo iz prvobitne akumulacije koja je nastala iz poljoprivrede polako vraćati u poljoprivredu. Uzmite samo primjer Slovenije. Oni su nekada uvozili jabuku od nas, a sada je već izvoze jer imaju veću proizvodnju nego potrošnju, dok mi stagniramo. Evo sad i te privatizacije, što će tu bit to nitko ne zna. Nema jedinstvene politike, svatko je samostalan strijelac i onda proizvođači nastradaju«. g
