Arhiv tekstova
Uvjeti za nastanak gradova
Do druge polovine XVIII. stoljeća u Bač-Bodroškoj županiji nastala su tri slobodna kraljevska grada: Novi Sad, Sombor i Subotica. Gledano s formalno-pravne strane, ova županija je postala »najurbaniziranija« teritorijalno-upravna jedinica u cijeloj Habsburškoj monarhiji. Po popisu stanovništva 1787. godine na teritoriji današnje Bačke živjelo je 227.147 stanovnika, od toga 20 posto u tri slobodna kraljevska grada.
Ovaj postotak urbanog stanovništva imala je Kraljevina Jugoslavija, ili, kasnije nekadašnja SFRJ. Kako je došlo do ovog jedinstvenog fenomena tog doba? U najkraćim crtama prikazati ćemo društveno-političke uvjete koji su utjecali da u roku od 30 godina nastanu današnja tri najznačajnija grada Bačke.
POKUŠAJ KUPOVINE SUBOTICE I SOMBORA: Poslije Požarevačkog mira 1718. godine, Beograd, Mačva i sjeverna Bosna pripali su Austrijskom carstvu. Nova vojna granica formirala se u Slavoniji, Srijemu i u južnom Banatu. Ovom organizacijskom promjenom vojni šančevi u Bačkoj postali su nepotrebni. Ugarski sabor je sve glasnije zahtijevao od Dvora da teritoriju Bačke stavi pod njenu, županijsku upravu. Već 1718. godine novooformljena Bačka županija traži da Subotički i Somborski šanac, koji su bili najveći (i najbogatiji) sa svojom pripadajućom teritorijom, reinkorporira u županiju. Iste ove, 1718. godine, segedinski se vojni komandant Ernst Herbertstein zainteresirao za ova dva grada. Zajedno sa svojim bratom on carskom dvoru nudi 100 tisuća forinti za iznajmljivanje ovih gradova. Oni nude da će mjesta obnoviti, naseliti će podložne stanovnike za koje će osigurati čiste stanove, oko gradova će osnovati salaše na kojima će gajiti rasnu stoku, koja će dati više prihoda. Herbertstein napominje da dvorska blagajna (erar) od poreza i taksi može računati na veliku dobit, pošto on i brat nemaju potomke, te će oba mjesta nakon njihove smrti pripasti Dvoru. (Braća Herbertstein bili su »ratni profiteri« tog doba, koji su željeli dobro uložiti stječeni novac. Nisu bili jedini. Na primjer Harruckern, dvorski snabdjevač, za samo 41 tisuću forinti kupio je dijelove teritorije tri opustošene južne županije – Bekeš, Čongrad i Zarand).
PONOVNA KOLONIZACIJA: Ovi zahtjevi bili su potpuno suprotni sa strategijskim razmišljanjma Dvora, koji je od Turaka oslobođene teritorije smatrao carevim apsolutnim vlasništvom (apsolutum dominium). Shodno tome, Dvor želi Bačku (Vojvodinu) pretvoriti u koloniju, koja će cijelu zemlju snabdijevati žitom i poljoprivrednim proizvodima. Dvor zato započinje kolonizaciju Bačke, ali i Beograda, koje smatra kapijom nove kolonije. Prvi njemački kolonisti u Bačku stižu već 1720. godine uglavnom Dunavom u rječnu luku u Somboru, odakle svoj put nastavljaju suvozemnim cestama. Kolonisti su bili zanatlije i zemljoradnici, koji su dobijali razne privilegije (na primjer šestgodišnji oprost plaćanja poreza). Nekima su podizane i trodjelne kuće na izduženim trakastim parcelama, po sredjnovjekovnom lokalnom uzoru. Ovaj tip kuće s ambetušom kasnije će se proširiti po cijeloj Vojvodini. Austrijanci intenzivno koloniziraju i Beograd. Zbog nedostatka kvalitetnog građevinskog materijala ruše utvrdu i prepoštiju u Titelu i dereglijama niz Dunav prevoze građevinski materijal. Titel je drugi u ono vrijeme značajni grad Bačke (pored Bača) koji strada od austrijskih ruku. Danas bi se ovo kvalificiralo kao brisanje povijesnih spomenika (na žalost radi se to i danas, rušenjem crkvi i džamija). Beograd je administrativno podijeljen na tri dijela: tvrđava, dunavski (njemački) i savski (srpski) grad. Oba gradska dijela imala su svoju samoupravu. U grad se naseljavaju brojni trgovci i zanatlije. Na primjer, 137 majstora obavljalo je 38 vrsta obrta. (U Subotici u to doba 11 obrtnika obavljalo je 6 vrsta obrta). Jezuiti podižu i četvororazrednu školu, praktično to je prva škola takve vrste na Balkanu. Godine 1739. Beograd ponovo pada u turske ruke, većina Nijemaca obrtnika i bogatih srpskih trgovaca tada se seli u Petrovaradinski šanac. Dijelom zbog njih, grad će ubrzo dobiti velike privilegije.
PROMIJENJENA POLITIČKA SITUACIJA: Potisko-Moriška vojna krajina je formalno ukinuta 1734. godine, ali Dvor i dalje drži u posjedu Suboticu, Sombor i Novi Sad. Poslije smrti Karla III. 1740. godine buknuo je rat za »austrijsko naslijeđe«. Karlova kćer Marija Terezija u početku rata imala je podršku samo ugarskog plemstva. Oni su je u Požunu (Bratislava) na Zemaljskom saboru 1741. godine priznali za ugarsku kraljicu, a ona je zauzvrat dala pristanak da se usvoji zakon o reinkorporaciji, što znači uspostavljanje vlasti Ugarskog zemaljskog sabora na cijeloj teritoriji Ugarske kraljevine. Godine 1743. godine dolazi do razvojačenja, tj. uvođenja civilne uprave u Bačkoj (u Srijemu i južnom Banatu ostaje vojna vlast). Zbog vojnih zasluga, ali iz političko-ekonomskih razloga, Marija Terezija je smatrala da bivši »militeri« ne bi trebali doći pod županijsku upravu u klasičan (kmetovski) feudalni odnos, te je u dogovoru sa stanovnicima tri grada omogućila vječiti otkup feudalnih prava.
U sljedećem broju: Novi Sad
