Arhiv tekstova

Svaki je čovjek neponovljiv, upravo zato što je osoba. No, ta osoba je svojim osobinama prepoznatljiva i odrediva. Kaže se »on je takav i takav...«. Po tim osobinama se prepoznajemo i legitimiramo. Ovih dana mi je došlo u ruku jedno razmatranje vrsnog teologa dr. Tomislava Ivančića, koje me je nadahnulo da Vam prenesem svoje impresije. Svaki čo-vjek ima tri legitimacije. Jedna je njegova osobna legitimacija, koju treba pokazati, kada to odgovorni od njega traže. Druga je njegova legitimacija pripadnost nekom narodu ili nekom gradu ili selu, prema kojoj drugi ocjenjuju kakav je taj grad ili selo. Treća legitimacija je kod vjernika pripadnost njegovoj vjerskoj zajednici, jer se prema vladanju vjernika ocjenjuje njegova vjera. Čovjek sebe najbolje proslavlja i najgore blamira. Ako si čestit i pošten svatko će te hva-liti, ako ljenčariš, ako si površan i ako činiš zlo, svatko će te osuditi. Zato je čovjek kovač svoje sreće. Sve što činiš sebi činiš, kažu ljudi. Jer ljudi će te suditi i osuđivati. Tvoj jezik i tvoje vladanje su tvoja legitimacija. Po tome te svatko prepoznaje. Zato je potrebno zavoljeti sebe. Tada ćeš početi biti pristojan, pred ljudima ćeš nastojati sebe prikazati u najboljem svjetlu, ali da bi to mogao nastojat ćeš biti pošten, pravedno raditi, biti marljiv, ne samo dobro se vladati, nego i biti dobar. Istina, čo-vjek može biti dvoličan. On se može pokazivati pristojnim, a da su mu djela zla. On se može izvana premazati lijepim bojama, a da to ne bude odraz njegove nutrine. Isus je govorio farizejima da su obijeljeni grobovi. Iznutra su, go-vorio je on, puni truleži i smrada, a izvana se pokazuju kao da su pravedni i čestiti. Moguće je da netko slatko govori kada je pred drugima, a da ih u srcu mrzi. No to je nemoguće dugo skrivati. Prije ili kasnije će otvoreni izvor šiknuti, poprskati ljude, otrovati ih i tada će se vidjeti tko je tko. Iz punine srca usta govore rekao je Isus iz Nazareta. Da bi legitimacija bila izvrsna, potrebno je biti čestit, raditi dobro, govoriti ispravno. 

Legitimacija vrijedi samo u zemlji u kojoj živiš, tako će i ljudi tebe prosuđivati, kakav si osobno, prema tvojim djelima, a ne kroz tebe, tvoj narod. No, drugačije je ako si u tuđoj zemlji. Tada tvoje vladanje neće biti procjena samo tebe, nego i naroda iz kojeg si nikao. Idući izvan granica svoje zemlje ti nosiš čitav svoj narod sa sobom. Tada tvoje vladanje procjenjuje tvoj narod, jer će drugi ljudi suditi prema tebi. Ako si dobar, onda ćemo ti svi biti zahvalni jer si nas pokazao u najboljim bojama. Ako si bio zao, tada ćemo biti žalosni što si nas oblatio pred drugima i tako nam onemogućio prilaz njihovim dobrima i njihovom povjerenju. Jedan loš političar, jedan loš predstavnik Crkve, jedan loš privrednik, bilo koje ustanove, fakulteta, umjetnosti, seljaka, može zablatiti cijeli narod ili cijelu regiju. Tu se jasno vidi kako nema privatnog grijeha i kako nema privatne kreposti. Svako dobro koje učiniš, osjetit će cijeli narod. Svako zlo koje učiniš, blatit će cijeli narod. Ti si legitimacija cijeloga naroda. Ljubav prema narodu se pokazuje u tome da pred drugim narodima pokažeš svoj narod u takvim bojama da svi požele s njime surađivati, svima nama pomagati, imati povjerenja u nas te da se tako stvore ne samo dobri međuljudski odnosi nego i međunacionalni. 

Sada je korizma, možda nam je istekla prava legitimacija i treba je mijenjati. Apostol kaže sada je vrijeme spasa pa promijenimo svoju legitimaciju da bude u najboljem svjetlu te se mogu izgrađivati bolji međuljudski i međunacionalni odnosi.