Pokojni slikar, ilustrator i crtač Andrija Maurović bio je ne samo utemeljiteljem strip-kulture u Hrvatskoj i ex-Jugoslaviji, već i jedan od najdarovitijih ilustratora i crtača u povijesti (europskog i svjetskog) stripa. Koncem 1935. godine ustanovljuje prvi jugoslavenski strip-magazin– »Oko«, u okviru kojega kreira više od 200 priča iz svojega najglasovitijeg serijala, »Stari Mačak«, western-sage koja će anticipirati i takova kasnija remek-djela žanra kakova su, primjerice, Salinasov »Cisko Kid«, Gigov »Jerry Spring« ili Moebiusov/Giraudov »Poručnik Blueberry«. Već su u tom ranom periodu Maurovićeva strip-pregalaštva uočljive sve karakteristike njegova vrhunska stila koji će mu vremenom pribaviti renome jednog od najvećih majstora devete umjetnosti uopće: britke konture, maestralno korišćenje sjena, perfektna vizualna dinamika ravna onoj u kinematografskim ostvarenjima… Premda su uljana platna i ine slike velikog majstora pera i kičice, Andrije Maurovića zasebna priča, čini se da pokojni Meštar nikada nije tako unio sebe u svoje djelo kao u svom zacijelo najvrsnijem ostvarenju-stripu o Starom Mačku, starom kauboju i penzioniranom čuvaru zakona, koji uz pomoć svojih prijatelja-Crnoga Jahača i pjesnika-pustolova Polagane Smrti, nalik Vollandovoj sviti iz kultnog romana Mihaila Bulgakova »Maestro i Margarita«, iz epizode u epizodu dostiže estetsku razinu kakvu je, primjerice, postizavao tek Harold Foster, Burne Hogarth ili pokojni Alex Raymond. Upravo su ova tri autora, posebice ovaj potonji, najvećma i utjecali na Maurovićev besprijekorni, dramatski, ekspresivni crtaći stil, a sam Maurović utjecao je na gotovo sve bitnije kasnije strip-crtače s ovih prostora, od Julesa Radilovića do naturaliziranih Američana – Mirka Ilića i Igora Kordeja. Uspješno radi i na serijalu »Podzemna Carica«, te, paralelno, na »Ljubavnici s Marsa«. Inspiriran svojim omiljenim literarnim štivima, Maurović crta sjajne ilustracije za knjige Jacka Londona, Henryka Sienkiewitcha i H. G. Wellsa, kao i nekoliko stripova zasnovanih na djelima »Kralj Alkohol«, »Quo Vadis« te »Rat Svijetova« spomenutih spisatelja. Ipak, Maurovićeva specijalnost bile su povijesne teme, koje je crtao bez ikakve dokumentacije, »iz glave«, koristeći tek svoju beskrajnu maštu i inventivnost. I nenadmašnu intuiciju-bio je Rak u horoskopu. Maurovićeva najznačajnija djela nastala su tik nakon Drugog svjetskog rata-bili su to stripovi s povijesnom tematikom: »Seoba Hrvata« (Knez Radoslav), »Ahuramazda na Nilu«, »Grob u Prašumi« te »Tomislav«. Andrija Maurović rodio se 1901. u mjestašcu Muo kod Kotora, djetinjstvo je proveo u Dubrovniku, a 1922. nastanio se i zaposlio u Zagrebu. Veći dio poznih godina Maurović je proveo osamljen, živeći kao asket i čudak negdje na dalmatinskim otocima, okružen samo svojim crtaćim tablama, platnima i kozama, mnogo nalik pokojnom Johnu Cassavetesu u ulozi Prospera, u filmskoj verziji Shakespeareova remek-djela »Bura«. Nikada nije koristio struju niti toplu vodu ili grijanje. Hranio se isključivo ribom i pio prošek umjesto vode. Posljednje godine svoga donkihotovska života Maurović je trošio neštedimice slikajući u stilu realistična simbolizma, crtajući kratke epizode erotskih maštarija u kojima je dao presjek svoga života, svjetonazora i sasma osobenog poimanja svijeta oko sebe, otjelovljenog u slikama o moru i mornarima. Bio je zakleti ljevičar do konca života.
R. G. Tilly