Arhiv tekstova

Glumac iz inata

Nebojša Čolić danas je poznat kao lik iz najnovije, treće po redu, »Audicije«, ali ovaj svestrani glumac jednako je uspješan i u klasičnom, ali i dječjem teatru. Sve predstave u kojima nastupa redovito se penju ka respektabilnoj brojci od tisuću repriza…
4Do stolca u »Auduciji 3« stigli ste klasičnim glumačkim putem, nastupajući godinama u raznim kazališnim ansamblima…
Glumačku karijeru sam započeo u Užičkom kazalištu, u kojem sam primljen nakon tamošnje audicije, a koja je uslijedila nakon neuspješnih pokušaja na Akademiji u Beogradu i Zagrebu (ušao sam u uži izbor), da bih 1984. godine došao u Suboticu, u kojoj sam se zadržao do današnjih dana.
4Otkud izbor glumačkog poziva?
Jedan od većih krivaca je moj mlađi brat koji je često plakao, a ja sam ga kao stariji morao zabavljati. Kako je u to vrijeme bilo mnogo dobrih igranih televizijskih serija, ja sam imitirao nekada iznimno popularne glumce (Čkalja, Mija), zabavljajući mog plačljivog bracu. Ima tu nešto malo i inata, koji vuče korijene iz prvog razreda osnovne škole koju sam pohađao u rodnom Sarajevu. Moja učiteljica Nevenka Marinković, nažalost danas pokojna, sve nas je pitala, kako to već obično biva, što bi voljeli biti kada porastemo. Svi su povikali uobičajena popularna zanimanja, a ja u želji da se razlikujem od ostalih, rekao sam da želim biti glumac. Ona se slatko nasmijala, a na moj upit zašto mi se smije još sam dobio pljusku za »odgovaranje«. Uvrijeđeno i bijesno odgovorio sam… »Vidjet ćete«
4Nije samo ona vidjela, u kazalištu i »Audiciji« danas, vidjela vas je mnogobrojna publika…
S ponosom mogu kazati da sam odigrao uloge u svim značajnijim projektima u vrijeme dok je subotički teatar pod voditeljstvom Ljubiše Ristića dominirao dramskom scenom bivše zajedničke države. Bile su to velike i višestruko reprizirane, gledane predstave poput »Šiptara«, »Tit Andronica«, cjelokupnog »Šekspir festa«…
4U njima ste glumili uz najveće velikane ondašnje kazališne scene, iako vam u dodjeli redatelji nisu bili naročito »skloni«…
Na sceni subotičkog kazališta, tih čuvenih osamdesetih, smjenjivali su se Rade Šerbedžija, Miodrag Krivokapić, Aleksandar Cvjetković, pa Inge Apelt, Ana Kostovska… Što se tiče uloga, ima tu puno istine o »dodjeli«, jer sam najčešće »nagrađivan« likovima negativaca. Ali nikada nisam pravio razlike o dobrim i lošim likovima koje sam tumačio u povjerenim mi ulogama.
4Ali Vam je Željko Ninčić bio po mjeri, pozvavši Vas u njegovu »Audiciju«…
Jest, on je od početka vjerovao u mene, povjerivši mi lik Mevludina Šimširpašića, lik koji se, na neki način, nastavlja na lik iz druge »Audicije«, Savudina. Mislim da sam u potpunosti opravdao povjerenje, odigravši skupa sa ostalim »audicijašima« 743. predstave na svim prostorima bivše države, te po zemljame Zapadne Europe, Kanadi…
4Tri puta ste gostovali u Hrvatskoj, a uskoro se spremate i na ljetnu turneju po jadranskoj obali?
Predstava je, kao i uvijek, nailazila na odličan prijam kod publike, jednom smo čak i »Lisinski« napunili, dok smo posljednji puta odigrali nekoliko repriza u zagrebačkom SKC-u. Gostovali smo, čak, i kod Željke Ogreste u njezinom iznimno gledanom talk showu, što već dosta govori o popularnosti našeg projekta. Početkom sedmog mjeseca, dva dana prije početka ljetnih igara, započinjemo ljetnu turneju u Dubrovniku, a onda krećemo duž obale sve do krajnjeg sjevernog Jadrana.
4»Audicija« uspijeva uvijek nasmijati svoje gledatelje, a danas je upravo to najteže. Zbog čega, po Vašem mišljenju, nema više dobrog humora?
Generalno gledano narod s ovih prostora umije, samom sebi da se nasmije, a to je ono što je dobro, jer čovjek koji to može i zna, onda, iz njega proizlazi humor koji nasmijava sve ostale. Nažalost, bavljenje humorom prečesto se kod nas smatra, nižerazrednim, čak »bulevarskim« vidom bavljenja umjetnošću, dok se, na primjer, dobar komičar vani poštuje i vrednuje.
4I sami ste se oprobali na polju individualne komike, igrajući monodramu »Otvorena vrata vremena« po tekstu Branka Ćopića.
To je jedna duhovita priča o omiljenom Ćopićevom liku Pepi Bandiću, koju sam odigrao u nekih 75-76 odigranih predstava. Svi, koji su je pogledali. imali su pozitivno mišljenje o mojoj kreaciji čuvenog literarnog lika.
4Bili ste u svojoj glumačkoj karijeri i latinski ljubavnik, negativac, komedijaš, ali najmlađi Vas najviše vole vidjeti u kostimima predstave »Mačak Toša«, dječjeg igrokaza na kojem je odraslo nekoliko generacija tokom prošlih godina.
Eto opet Branka Ćopića, čiji sam tekst imao u izvrsnoj dramatizaciji njegovih priča o »Doživljajima mačka Toše«, pa smo 1994. godine, za vrijeme ljetne pauze odlučili postaviti ga na scenu. Iako u startu zamišljen kao klasična popuna repertoara za »konkretnu« upotrebu, »Mačak Toša« je doživio veliki uspjeh kod djece. Dosad smo uspjeli odigrati 857. izvedbi ovog čuvenog »mačka«. Igrati za djecu najveće je zadovoljstvo, a osmijeh na njihovom licu najljepša je nagrada.
4Postoji li uloga koju biste izdvojili iz svog dosadašnjeg repertoara?
Ne bih baš izdvajao niti jednu posebno, jer sam za svaku od njih vezan sentimentom uložene kreacije, ali mi je ova iz »Audicije« svakako na posebnom mjestu.           g