Arhiv tekstova

Kao staložena, suzdržana, duhovita i tolerantna osoba Saša Vučinić (29) je privukao pozornost na sebe u jesen 2000. godine kada je postao najmlađi zastupnik u Skupštini tadašnje Savezne Republike Jugoslavije. Osim te dužnosti, postao je članom Odbora za sigurnost, što i ne čudi kada se ima u vidu da je vojni rok služio kao pripadnik prve generacije 72. specijalne brigade Vojske Jugoslavije. Javnim i političkim djelovanjem počeo se baviti 1996. godine kao jedan od začetnika građanskog i studentskog protesta protiv izborne krađe. Iste godine postao je član DS-a i potpredsjednik podmlatka te stranke. Iza crta osobe koja precizno i oportuno donosi odluke, krije se i lice istinskog srpskog demokrate.  Što donose promjene u vrhu vlasti, nakon atentata na premijera Đinđića pokušavamo saznati od osobe koja je našla dovoljno umješnosti da unatoč svojim godinama zapliva maticom političke bujice.

 

4U ponedjeljak je izabran Savjet ministara Srbije i Crne Gore. Kako je protekla ta sjednica; kakvi su vaši dojmovi i tamošnja atmosfera? Osjeća li se optimizam u novom početku?

Atmosfera je bila još uvijek opterećena tragičnim događajem od prošle srijede. Što se tiče Savjeta ministara prevladao je stav, i sve su stranke većinske koalicije dale suglasnost da sastav ministara bude takav kakav jeste. Nije bilo pretjerano puno rasprave od strane oporbe, mislim prije svega stoga jer nije bilo TV prijenosa, dakle nije bilo mogućnosti ispraznog paradiranja frazama o tobožnjoj obrani srpskih interesa u novoj zajednici, a zapravo protiveći se da dva veoma bitna resora budu popunjena ministrima iz Srbije. Vjerojatno zbog atmosfere koja je bila pod jakim dojmom tragedije koja je zadesila Srbiju ubojstvom premijera, nije bilo pretjeranog optimizma i svečarske atmosfere, ali je bilo dovoljno radnog elana kod ljudi koji su izabrani. Ono što također ohrabruje je da svi ti ljudi imaju u svojim glavama koncept onog što trebaju uraditi u svojim resorima, i ono što će biti za-nimljivo za vaše čitatelje je da ministar za prava manjina Rasim Ljajić ostaje, te da će raditi u kontinuitetu što će značajno pridonijeti da njegov resor radi kako treba. Ono što je vrlo značajno jest i kontinuitet u obav-ljanju diplomatskih aktivnosti, i smatram da i tu imamo kvalitetnu osobu, gospodina Svilanovića. Boris Tadić, novi ministar obrane,  koji se nakon Odbora za sigurnost i nakon rada u Odboru za kontrolu službi sigurnosti prihvatio ministarskog položaja, imat će puno posla jer je u ovom resoru nužna rekonstrukcija čitavog sistema obrane gdje on ima sasvim valjane kontakte i značajan autoritet.

Preostala dva mjesta u Savjetu mi-nistara su prijedlozi DPS-a i SDP-a, naših koalicijskih partnera iz Crne Gore, i ja imam uvažavanje za njihove prijedloge i povjerenje da su kandidirali prave ljude.

 

4Gospodin Tadić je odmah nakon najave da će doći na tu funkciju vrlo enegrično najavio reformu, kadrovske promjene i dao nekoliko ideja. Što će konkretnije sadržavati te reforme?

On je najavio i reforme i kadrovske promjene koje će to ispratiti. Međutim, znajući ga, znam da, iako je upoznat s problemima u vojsci, siguran sam da će prije svega toga napraviti temeljnu analizu stanja. Pozicija na koju je izabran pruža mnogo podataka i jasniju sliku situacije unutar vojske, i ne sumnjam da će on u skladu s tim analizama povući potrebne poteze. Ono što će svakako biti primarni cilj reforme i bilo kakvih kadrovskih pomjeranja bit će modernizacija naše vojske, te da se ona postavi u standardima koji vladaju u razvijenim zemljama kako bi se ubrzao proces na kojem se radi već dvije godine, a to je ulazak u Partnerstvo za mir. U studenome prošle godine, kada je puno ljudi licitiralo s time da ćemo možda već na tom samitu biti primljeni, ja sam ukazivao da je to potpuno nerealno očekivati prije početka proljeća ili čak koncem proljeća. Međutim, ubojstvo dr. Zorana Đinđića je sve to usporilo, no uz energiju Borisa Tadića je sasvim realno da u sljedećih 3-4 mjeseca mi postignemo uvjete za ulazak u Partnerstvo za mir. Sve u svemu, to je i njegov konkretan zadatak.

 

4Što konkretno dobivamo ulaskom u Partnerstvo za mir i koji su ti uvjeti na kojima još treba poraditi?

Jedna od osnovnih stvari, bez obzira što nije vojnog karaktera, je suradnja s Haaškim tibunalom, koji je uvjet i za sve ostalo. Ono što se time dobiva je uspostavljanje povjerenja sa zemljama u regiji i susjednim zemljama, i to je jedna obimna lista aktivnosti na temelju koje se pravi individualan program za zemlju u smislu koje će to aktivnosti trebati izvršiti. Ono što je još dobro u tome jest da se time približavamo NATO standardima. Ne mislim na standarde u pogledu vojne opreme, jer u NATO postoje i zemlje iz bivšeg Varšavskog bloka, to su potpuno nebitne stvari. Bitni su standardi sredstava u smislu veze i komunikacije unutar same vojske i bitni su politički standardi. Dakle, Partnerstvo za mir nije samo vojni i obrambeni program, to je prije svega politički program. 

 

4Gleda li se i u vojnim strukturama s ovakvim optimizmom na ulazak u Partnerstvo za mir?

U razgovorima koje smo imali tijekom prošle godine gospodin Tadić i ja, prilikom posjeta Prištinskom korpusu, dobivali smo čvrsta uvjeravanja da je cilj, tada Vojske Jugoslavije, a sada Vojske Srbije i Crne Gore ulazak u Partnerstvo za mir. Ljudi u vrhu vojnih struktura apsolutno shvaćaju interes naše zemlje da bude tamo u društvu svih nama susjednih zemalja. Bez obzira što je većina od tih ljudi 1999. godine bila izravno suprotstavljena NATO paktu kod njih je prevladao osjećaj za jedan viši nacionalni interes, a to je ulazak u taj program, tako da ne vjerujem da će biti ikakvih otpora u vojsci u pogledu ulaska u Partnerstvu za mir. Uostalom, ideju o ulasku u Partnerstvo za mir podržao je i Vrhovni savjet obrane.

 

4Bili ste član Odbora za sigurnost upravo u vremenu kada se mnogo govorilo o civilnoj kontroli vojske. Kakav bi trebao biti dalji rad na tom poslu?

Gospodin Tadić je najavio jednu hijerar-hijsku promjenu odnosa između mi-nistarstva i Glavnog strožera. Parlament će svakako imati nadležni odbor, a nebitno je sada hoću li ja biti u njemu, ali istinska kontrola leži na samoj Skupštini. Ministarstvo će biti izravno odgovorno Skupštini. Ono što će se također morati brzo redefinirati jest i terminologija. U svijetu se više ne koriste termini »civilna kontrola vojske« ili pak policije, nova je definicija »civilna kontrola sigurnosnog sektora« i to već dovoljno govori samo po sebi. 

 

4U nekim zemljama iz naše okoline je približavanje tim normama dovelo i do toga da vojnici služe vojsku u blizini svog mjesta stanovanja na udaljenosti od 30 do 50 kilometara. Razmišlja li se o tome i kod nas?

U krugovima u kojima se ja krećem to još uvijek nije bila tema razgovora. Mi smo napravili prvi korak skraćenjem vojnog roka, a ono što već sada vojnici mogu posvjedočiti je mnogo liberalniji odnos u pogledu odlazaka kući na vikend. Naravno da će se u nekoj perspektivi ići i na to da se građanima vojska olakša u što većoj mjeri, jer primarni cilj služenja vojnog roka nije da nekom tamo bude teško, već da nešto nauči u smislu korištenja naoružanja i osposobi se za eventualnu obranu od agresije. Mnogo će veći potez vjerojatno biti smanjenje broja vojske te modernizacija i profesionalizacija, jer se u vojsku zaista dugo nije značajnije ulagalo.

 

4Vi ste zastupnik Demokratske stranke. Cijela Srbija je pogođena ubojstvom dr. Zorana Đinđića, i sada se konačno ušlo u sukob s mafijom. Zašto se ranije država nije usudila na taj korak?

To pitanje lebdi i nakon ovih tjedan dana. Je li morala pasti tako velika žrtva da bi se krenulo u taj obračun? Mislim da zakon-ska regulativa koja je postojala, odgovornost - odnosno neodgovornost - koja je postojala u tužilaštvu i sudstvu i poisto-vjećivanje neovisnosti sudstva, s time da nisu nikome odgovorni, dovelo je do toga da se organizirani kriminal nakon početnog straha poslije 5. listopada vrlo brzo konsolidirao, vrlo brzo iskoristio retoriku političkih stranaka u vezi s haaškim problemima, da je prepoznao tu mogućnost i da je isprepleo svoje interese i interese haaških optuženika. U mnogim slučajevima su te osobe, koje su bile u organiziranom kriminalu, po medijskim najavama bili istodobno i potencijalni haaški zatvorenici, što je očito stvorilo jednu dozu političke nestabilnosti, neodlučnosti i nejedinstva. Kao što je i potpredsjednik naše stranke Čedomir Jovanović rekao, zaista nije bilo snage u tom momentu da se uđe u takav sukob. Tek je uvođe-nje izvanrednog stanja omogućilo da se aktivnije uđe u taj sukob. Imamo paradoksalnu situaciju da prednosti demokracije koriste oni koji su bili deset godina protiv nje, da imamo zakonsku regulativu koji imaju zemlje razvijene demokracije, te su našu krhku demokraciju iskoristili oni koji su na to imali najmanje prava. 

 

4Vjerujete li i očekujete li da će sada ova akcija protiv kriminala doista ići do kraja, gledajući odlučnost koja je demonstrirana tijekom žalosti i pokopa dr. Đinđića?

Ja se iskreno nadam i sa svim ljudima s kojima sam pričao sa svih razina vlasti, koji su mnogo odgovorniji, dobio sam uvjeravanja da će se sada doista ići do kraja. Broj ljudi koji je prisustvovao sprovodu dr. Đinđića kao i reakcije građana na vijest o njegovom ubojstvu, osim što obavezuju DS i vladajuću koaliciju da nastavi putem kojim nas je predvodio Zoran Đinđić, snažna su i poruka onima koji su ovim zločinom željeli destabilizirati našu državu. Meni je, kao čovjeku koji je puno godina proveo u DS-u i iskreno cijenio Zorana Đinđića,  jako žao što pokojni premijer za života nije imao priliku da mu srpski narod i građani Srbije pokažu uvažavanje koje su pokazali nakon njegove smrti. Iako je uvijek govorio da postoje nepopularne i neuspješne reforme, mislim da je negdje u sebi imao žal zato što narod nije shvaćao najbolje ono što on radi. 

 

4Po nekima je potrebna nova mobilizacija demokratskih snaga, i u tom smislu postoje određena očekivanja od G 17 +. Je li moguće da pod određenim okolnostima ipak dođe do tješnje suradnje s njima i kakvi su kontakti s Miroljubom Labusom?

Nemam osobni kontakt s gospodinom Labusom, ali vjerujem da čelni ljudi iz DS-a imaju neku vrstu kontakta. G 17 + se transformirao prije nekoliko mjeseci i DS je o tome već izrazila svoja gledišta. Svatko ima pravo djelovati kao politička stranka. U tom smislu nemam ništa protiv da i  G 17 + tako djeluje. U ovom momentu ne vidim prostor za njihovo dalje integriranje u tim Vlade Republike Srbije. Iako bez zastupnika, oni su i u prethodnom i u novom sazivu vlade imali ministra za zdravstvo. Imaju i guvernera Narodne banke Srbije. I još puno ljudi na bitnim mjestima u sistemu. Oni su izvanparlamentarna stranka, ali ove činjenice ih ne oslobađaju odgovornosti za rad vlade kada imaju svog ministra. U tom smislu mislim da su i oni obuhvaćeni jednom mobilizacijom demokratskih snaga koja se desila prirodno i instinktivno nakon tragične smrti premijera Đinđića. Ja izvan DOS-a vidim vrlo malo demokratskog potencijala i stoga su mi neke ideje o koncentracijskoj vladi smiješne.

 

4Uz izvanredne izbore to je druga stvar o kojima priča oporba.

Pokojni premijer je milijun puta govorio o tome, i to je vrlo jasno. Vlada ili ima većinu u skupštini ili je nema, a onog trenutka kada je ne bude imala, dolazi do izvanrednih izbora. Tu nema mjesta za raspravu. I posljednja sjednica Skupštine je pokazala da ta većina postoji. Što se tiče ideje o koncentracijskoj vladi, to je potpuno promašena ideja, jer ako sve parlamentarne stranke trebaju ući u vladu, tada čovjek koji je to izgovorio ili nije bio svjestan što priča ili je daleko otišao od nekih demokratskih načela. To bi značilo da u vladu uđu predstavnici stranke čiji je predsjednik odnedavno u Haagu, predstavnici stranke čija je počasna predsjednica uhapšena zbog sumnje za vezu s ljudima koji su ubili premijera i stranka koja se neprestano cijepa i usput je i njen predsjednik u Haagu, a unutrašnje reforme je tek započela bez snage da ih dovrši i odrekne se Miloševića. Jedini interes i osnova te ideje je da DSS želi nazad u vladu. No, ni to nisu u stanju jasno i iskreno izreći. Ali, mislim da oni svojim djelovanjem u posljednjih godinu dana apsolutno nisu zaslužili to pravo. Tu ideju uopće ne treba razmatrati kao ozbiljnu ideju.

 

4Na kojim će zadacima raditi DS u sljedećem razdoblju, osim rada na Ustavu Srbije i borbi protiv kriminala?

DS će nastojati da radi kao i do sada, kao servis građana, da njeni predstavnici pokažu maksimalnu odgovornost i spremnost za rad u interesu građana, a što se tiče prioriteta, novi je premijer rekao da će vlada biti vlada kontinuiteta. Ona je i personalno ista, pojačana uvođenjem još jednog potpredsjednika čime je Demokratska stranka pokazala da je u ovom teškom momentu spremna preuzeti još veću odgovornost pred građanima Srbije. 

 

4Kako kao mlad čovjek doživljavate i osobnu i budućnost Srbije?

Moram reći da mi je osobno jako teško. Bio sam jako mlad kada sam ušao u stranku i potpuno političko sazrijevanje sam doživio uz neke ideje i puno prigoda za razgovor s dr. Đinđićem, i ovaj gubitak me je osobno jako pogodio. Međutim, situacija u kojoj smo se našli odmah nakon te vijesti nalagala je da se što prije pribe-remo i nastavimo raditi. Bila bi na neki način i izdaja samog sebe i Zorana Đinđića kada bi sada netko od nas odustao. Ideja koja se kod mene nikad nije pojavila je da treba mijenjati zemlju boravka. Mislim da se zemlja u kojoj živimo treba promijeniti, a ne da mi mijenjamo zemlju boravka. Bit će jako teško, ali narod pokazuje da ima dosta ljudi koji žele Srbiju drugačiju od one prije 5. listopada.

 

4Premijer Živković je istaknuo kako je izvanredno stanje radi kriminalaca, a ne građana. Što to još konkretnije znači?

Ne vidim da je neki radnik, pošten čovjek u Somboru, Subotici ili Novom Sadu imao bilo kakvih neugodnosti ili da su mu uskraćena ljudska prava zbog uvođenja izvanrednog stanja. Bilo je nemoguće obračunati se s organiziranim kriminalom bez tih mjera, građani su u tom smislu povezani s izvanrednim mjerama samo u tome da vide više policajaca. Čak je podrška građana velika, jer ljudi razumiju da je to neophodno. U mnogim gradovima bilo je mnogo ljudi koji su bili nedodirljivi i koji su sada došli pod udar zakona i nadam se da će zakonske regulative koje će proći kroz parlament Srbije dovesti do toga da će za kriminalce izvanredno stanje biti uvijek i da u ovoj zemlji neće biti isplativo baviti se kriminalom. Ove mjere trebaju  pratiti odlučne reforme tužilaštva i sud-stva. Ne može se čekati da netko bude ubijen da bi se reagiralo protiv kriminala. Mora biti uspostavljen stalni, jasan i efikasan sukob s onima koji su izvan zakona, i to ne samo na razini policije, već i tužilaštva i kaznene politike.