Arhiv tekstova

Lakše do diplome i – inozemstva

U posljednjih desetak godina evidentno je da sve više mladih iz Srbije i Crne Gore odlazi na studij u Hrvatsku. I to ne isključivo u Zagreb, mada ih je tamo najviše, već i u Osijek, Pulu, Opatiju… Smješteni su uglavnom po studentskim domovima, a mnogi od njih se tek po nekoliko puta godišnje vraćaju u svoje rodno mjesto. Jedan od razloga je svakako prijevoz, i to ne njegov organizacijski, već financijski dio. Razlozi za upis studija u Hrvatskoj su različiti, ali ono što sve studente jednako čeka u toj novoj državi, bar u skorije vrijeme, jesu stipendije. Nastoji im se osigurati i smještaj u studentskim domovima, koji je puno pristupačniji za one koji dolaze iz zemlje nižeg standarda.
    Republika Hrvatska je još preko Ministarstva povratka i useljeništva, koje je osnovano 1997. godine, a danas više ne postoji, počela dodjeljivati studentima Hrvatima koji ne žive u Hrvatskoj primanja u obliku stipendija. U Zagrebu je 5. travnja 2001. godine ukinut Fond »Antun Gustav Matoš«, nevladina udruga koja je skrbila o pridošlim studentima i dobivala sredstva iz državnog proračuna te tako pomagala onima koji su došli iz Srbije i Crne Gore. Odmah zatim istu je ulogu preuzeo Odjel za nacionalne manjine, iseljeništvo i useljeništvo pri Ministarstvu vanjskih poslova Republike Hrvatske.

STIPENDISTA SVE VIŠE: U akademskoj 2001/2002. godini u Hrvatskoj je bilo stipendirano 120 studenata iz SCG, a 2002/2003. taj broj se povećao na 145. Jedan od ne malih problema, prije svega za zajednicu iz koje dolaze, jeste činjenica da se mali broj stipendiranih studenata vraća u mjesta iz kojih su došli. No, to je u isto vrijeme razumljivo iz njihove osobne točke gledišta, jer su im mogućnosti za upošljavanje mnogo bolje nego u malim sredinama iz kojih dolaze. O plaćama da i ne govorimo.
    Međutim, pod tim istim okolnostima hrvatska zajednica gubi mlade i obrazovane ljude, a istodobno je muče problemi nedostatka kadrova za mnoge institucije koje se formiraju na temelju konačnog ostvarivanja manjinskih prava. U Hrvatskoj ostaju profesori hrvatske književnosti, povijesti, zemljopisa, novinari, svi oni koji su u novije vrijeme više nego deficitaran kadar u Hrvata, prije svega u Vojvodini. No, tko im ostajanje može zabraniti? To je jedna od sloboda svakog pojedinca i ne može se ne razumjeti. Može se samo žaliti… Za sada drugi način i osvrt na sve to nije reguliran.
Uz sve ovdašnje muke, razumijevanje Republike Hrvatske za poteškoće novih studenata koji pristižu u Hrvatsku se svakako može pohvaliti. Mnogi bez tih stipendija ne bi završili fakultet, mnogi ne bi niti krenuli preko granice. Baš po onoj općeprihvaćenoj uzrečici, »sve ima i dobru i lošu stranu«. Pa tako i ove stipendije.

TREBA POOŠTRITI KRITERIJE: Kako za »Hrvatsku riječ« kaže načelnik Odjela za nacionalne manjine, iseljeništvo i useljeništvo pri Ministarstvu vanjskih poslova Andrija Jakovčević, za one zainteresirane se svake jeseni raspisuju novi natječaji, koji se tiskaju u hrvatskim novinama te putem generalnih konzulata RH u Subotici i Kotoru, i Veleposlanstva Republike Hrvatske u Beogradu dostavljaju do hrvatskih institucija i zainteresiranih pojedinaca u Srbiji i Crnoj Gori. Prošle godine Vlada Republike Hrvatske je za stipendiranje Hrvata izvan Hrvatske osigurala 2.500.000 kuna, a ove godine su za istu nakanu zatražena i veća sredstva.

    »Od dokumenata koje zainteresirani studenti trebaju priložiti su: zamolba za dodjelu stipendija, životopis, domovnica, dokaz o upisanom studiju, potvrda o socijalnom statusu obitelji i izjavu pod materijalnom odgovornošću da se ne stipendira iz drugih izvora. Mi uvijek upozoravamo mlade da nam prijave ne šalju ni prije, niti poslije isteka roka predviđenog natječajem, koji uglavnom traje trideset dana, kako bi svi zahtjevi bili uzeti u razmatranje. Jedan od kriterija da bi se dobila svaka sljedeća stipendija je da se donese potvrda da je student upisao sljedeću akademsku godinu. U protivnom mu se prekida stipendiranje. Mislim da ćemo zbog sve većeg broja kandidata biti dovedeni u situaciju da moramo pooštriti kriterije za dobivanje stipendija, te da uvjet više ne bude samo redovito davanje godina, već i uspjeh. Do sada nismo radili tako, ali mislim da je vrijeme da se i ta mogućnost uzme u razmatranje jer i ove godine očekujemo još više studenata« – kaže načelnik Odjela Andrija Jakovčević.
    Stipendija iznosi 700 kuna mjesečno za studente i 500 kuna za đake (750 kuna = 100 eura). Svi korisnici tih sredstava moraju otvoriti svoj račun u banci i tako preuzeti svoju pomoć. Kako navode iz Odjela za nacionalne manjine, iseljeništvo i useljeništvo Ministarstva vanjskih poslova Republike Hrvatske, trenutačno bi najpotrebnije bilo riješiti problem pooštrenja kriterija za dobivanje stipendija, budući da se zanimanje iz godine u godinu povećava i sve više opterećuje državni proračun. No, istodobno rješenje je i osiguravanje većih sredstava iz proračuna. Republika Hrvatska putem ovoga Odjela pomaže Hrvatima iz brojnih europskih zemalja, Austrije, Italije, Mađarske, Rumunjske… Pomaže i useljenicima koji imaju problema s učenj-em hrvatskog jezika, jer nisu rođeni u Hrvatskoj. Njima se stipendira jednogodišnja priprema za studij u suradnji s Filozofskim fakultetom u Zagrebu, te tako uče hrvatski jezik i hrvatsku povijest. Kroz tu godinu mladi se pripreme za upis na fakultete.

A ŠTO JE TO ZAVIČAJ? Hrvatska pridošlim studentima nastoji pomoći u skladu sa sredstvima iz državnog proračuna, studenti nastoje što prije završiti fakultete kako bi to pravo zadržali, a rezultat su stručnjaci koji nastavljaju život u novim sredinama daleko od svog zavičaja. U hrvatskoj zajednici brojni su govori o važnosti »opstanka na ovim prostorima kroz angažiranje mladih i obrazovanih ljudi«… Kao da se javno ne želi priznati da se ti »traženi ljudi« odavno ne vraćaju. Svi to znaju, pa i oni koji to govore. I njihova djeca se također ne vraćaju. Jedino tko se tu može pokušati shvatiti su mladi ljudi, s diplomom u ruci. Za Srbiju još i sada mogu reći: Na što se vratiti? I onda, s manje griže savjesti, zasnovati obitelj i započeti novi život… Tamo negdje. Zavičaj je tu za velike blagdane… I možda još ponekad. A zajednica sve manja…    g