Arhiv tekstova
Dragulj hrvatske književne baštine
Bogatstvom svojih gradova, obrazovanom vlastelom, kulturnim i privrednim vezama s Italijom Dalmacija i Dubrovnik bili su predodređeni da primaju kulturne tekovine renesanse. Od XV vijeka pa nadalje tu buja bogata renesansna umjetnost u svim svojim oblicima. Mlada aristokracija – sinovi imućnih patricija gospara školuju se u Italiji i duhovno ozračje renesansnih gradova Italije prenose na naše tlo.
Centri umjetnosti postaju bogati gradovi – Split, Zadar, Šibenik, Dubrovnik i otok Hvar. Svaki od ovih centara iznjedrio je po nekoliko književnih imena koja spojena vremenom, tematikom, formom, umjetničkom vrijednošću i poslanjem čine našu dubrovačko-dalmatinsku književnost, našu baštinu na koju smo ponosni. Nažalost, o ovom segmentu naše povijesti i kulture mladi naraštaji na ovom vojvođanskom prostoru nisu imali prilike mnogo saznati. Radi se o propusnosti filtra školskih programa. Ovih nekoliko članaka samo je mali prilog ispravljanju ove nepravde. Voljela bih kad bi imali čitaoce.
Sunčani Hvar prava je blagodat prirode. Rajski otok. Nije stoga čudo da se zbog njega lome koplja i razbijaju koalicije. No, to nije naša tema. Mi uranjamo u duboku prošlost – XVI stoljeće, kad su dobar dio otoka i gradovi na kopnu pod vrhovnom vlašću Mlečana, koji, na sreću, ne sprječavaju autonomiju gradova i njihov razvitak. U XVI vijeku Hvar je značajan kulturni centar. Tu postoje škole, bogate knjižnice dominikanaca, privatne – hvarskih plemića, tu djeluju domaći i strani slikari, kipari i graditelji. Koliko su Hvarani cijenili umjetnost govori podatak da su se za novosagrađenu crkvu u malom mjestu Vrbovsko nabavljale slike poznatih talijanskih majstora. Podatak ne govori samo o dobrom ukusu, već i o materijalnim mogućnostima. Hvar ima najstariju kazališnu zgradu u Hrvatskoj završenu na samom početku XVII stoljeća.
Područje otoka ima razvijenu privredu; ribarstvo, brodogradnju, živu luku. Otok je bio poznat po proizvodnji vina i ulja. Materijalno bogatstvo omogućilo je kulturni rast. Cvate umjetnost, njeguju se različiti rodovi renesansne književnosti: trubadursko-petrarkistička poezija, ekloge, pastorale, pokladne pjesme. Održavaju se žive međusobne veze između kulturnih pregaoca, šalju pjesničke poslanice, tiskaju se djela u Italiji.
U sferi društvenih zbivanja značajni događaji na Hvaru u XVI stoljeću bili su – buna pučana pod vođstvom Matije Ivanića (1510. – 1514) i napadi Turaka u nekoliko navrata na otok. Buna je krvavo, uz pomoć Mlečana, ugušena, a napadi Turaka predstavljali su stalnu prijetnju. Prijetnju je predstavljala i pošast toga vremena – kuga.
Svi ovi događaji imali su neposredan utjecaj na život i djelo dvojice hvarskih velikana, dvojice pjesnika i suvremenika – Hanibala Lucića i Petra Hektorovića. Zbog njih oni napuštaju svoje domove okružene perivojima bogatim raslinjem, napuštaju vinograde i bježe s otoka. U životu pjesnika ima dosta dodirnih točaka. Aristokrate, obrazovani, ugledni – književni rad započeli su u duhu ondašnjeg vremena s trubadursko-petrarkističkom poezijom. Ona se njegovala na čitavom području dubrovačko-dalmatinske književnosti. Sačuvala se u kanconijerima – zbirkama pjesama, pjesmaricama, ili rukom pisanih, ili tiskanih.
Poučene životom, vjerojatno bi mnoge žene danas sa zadovoljstvom pristale da , bar za kratko vrijeme, budu predmet obožavanja jednog trubadura ili petrarkiste.
Katarina Vasiljčuk
