Arhiv tekstova
Bodrog sjedište županije
‚Koncem XIX. i početkom XX. stoljeća Historijsko društvo Bač - Bodroške županije mnogo je radilo na rasvjetljavanju povijesti ove županije, koja je nastala sredinom XVIII. stoljeća, spajanjem teritorije dvije povijesne županije Bodroške i Bačke. Članovi društva posvetili su naročiti trud rekonstruiranju mreže srednjovjekovnih naselja na temelju imena mjesta iz srednjovjekovnih dokumenata (darovnica, tapija-obilaska i potvrđivanja granice posjeda, sudskih sporova, presuda, poreskih popisa itd.), u cilju pronalaženja kontinuiteta pojedinih naselja i određivanja moguće arheološke lokacije vrijedne za istraživanje.
Za današnje lokalne istraživače povijesti naselja nezaobilazna je knjiga Ištvana Ivanjija (Iványi István): »Bács-Bodrog vármegye földrajzi és történelmi helynévtára«. (Geografski i povijesni imenoslovar (toponima naselja Bač-bodroške županije) u pet svezaka. Zadnji svezak je objavljen 1907. godine, ubrzo je doživio i drugo izdanje, a 1991. je izdat reprint, koji se povremeno pojavljuje u knjižnicama. Usprkos ogromnom trudu, Ivanji (niti bilo tko, do danas) nije uspio identificirati lokaciju, sudeći po dokumentima tri značajna grada u Podunavlju s Bačke strane: Bodroga, Haj Sent Lerinca, Sonte (Zond) o kojima će biti riječi. Ovi gradovi nalazili su se relativno blizu jedan uz drugog, na današnjem otoku od Bačkog Monoštora do Sonte, koju zatvaraju rijeke Dunav i današnji kanal Mostonga.
ZEMLJANA UTVRDA BODROGVÁR: Nepoznati kroničar (Anonymus) u svojoj kronici piše da se Arpad (Árpád), vođa ugarskih plemena poslije zauzeća Titela, odmorio u Bodrogvaru koji leži pokraj rijeke Vajaš. Vajaš je srednjovjekovni naziv za rječicu Mostongu, koja je možda bila samo jedan od većih i dužih rukavaca Dunava u to vrijeme. Prvi ugarski kralj Sv. Stjepan I. (Szent István) po sjevernotalijanskom i hrvatskom uzoru, podijelio je svoju zemlju na županije, koje su bile administrativno-upravni, ali često i vjerski centri. Na čelu županije pod direktnom kraljevskom upravom stajao je veliki župan, koji je sa svojim udvornicima stolovao u županskoj utvrdi. Upravo ta, zatečena, najvjerojatnije zemljana utvrda, slično kao u Baču, postala je centar Bodroške županije. Uz ovu utvrdu građena je i prva crkva, tu je bilo i vašarište. Izgrađen je i neki dvor za potrebe župana u okviru utvrde, jer 1096. kralj Sv. Ladislav (Szent László) provodi Uskrs u Bodrogváru, gdje ga kršćanski vladari pozivaju na sudjelovanje u križarskom ratu. Rano postojanje županije potvrđuje prijepis darovnice iz 1093. godine, kojom se potvrđuje da je kralj Ištvan I. darovao opatiji u Tihanju selo i ribnjak. Kralj Ladislav, pak, opatiji u Panonhalmi poklanja drugi ribnjak sa sedam ribarskih kuća i pravo ubiranja poreza od skelarine ili prihode od luke (portum). Iz ova dva dokumenta vidimo da su ribolov i gajenje ribe bili izvori značajnih prihoda. Bezbroj pisanih tragova govori o ribnjacima, pritužbama oko vlasništva, uzurpiranju ribnjaka itd. Znači ribnjaci su donosili velike prihode i bili su vrijedni dugotrajnih sudskih sporova. Ulovljena riba je vjerojatno prerađivana u mjestu. Pod preradom podrazumijevamo sušenje, dimljenje i soljenje ribe, koja se dalje prevozila do krajnjih potrošača.
SUDSKA VLAST U BODROGU: Bodrog je bio i mjesto gdje su vršena suđenja prestupnicima iz županije. Na određeni datum svi plemići iz županije okupljali su se na saboru pokraj mjesta Bodrog (Bodrug), radi odluka koje su se ticale cijele županije. Tako npr. 1391. godine sudilo se na općem županijskom saboru, kojem je predsjedavao Ištvan iz Lošunca (Lossunch-i István), tadašnji mačvanski ban i bodroški župan, lopovima, razbojnicima i drugim »okorjelim zlikovcima«. Suđenje je počelo u nedjelju 30. travnja i trajalo je do 7. svibnja iste godine. U ovom se dokumentu, tek posredno, prvi put spominje i Subotica (Zabatka). Presude su obično bile javno proglašene, to jest pročitane na vašarima, koji su održavani u tri prostorno bliska mjesta. U slučaju Bodroške županije ta mjesta su bila Bodrog, Hajsentlerinc i Čenta (Chente). Pored administrativno-upravnog Bodrog je tada i vjerski centar, jer se već 1213. godine spominje Márton (Martin) bodroški glavni ešpereš. U spisima u XIV. i XV. stoljeću Bodrog se spominje čas kao opidum ili civitas, što u svakom slučaju znači grad. Na razvijeno gradsko naselje ukazuje i podatak da u mjestu 1468. godine postoji škola koju vodi učitelj István. U blizini Bodroga postojala su najmanje dva samostana, jer je 1327. godine opat Marton, vođa (vjerojatno) cistercitske opatije posvećene Sv. Petru, bio u sporu s pavlinima koji su imali samostan posvećen Svetom Križu na Bodroškom otoku. Spor se vodio (ne slučajno) oko jednog jezera (ribnjaka). Opatija je bila nesumnjivo pokraj grada Bodroga, i u dokumentima se često spominjala samo kao Monoštor. Ostaci samostana su otkopani, a vrlo lijepo obrađeni fragmenti frizova, kapitela izloženi su u Somborskom gradskom muzeju.
U sljedećem broju:
Obrazovni centar Hajsentlerinc
