Arhiv tekstova

Javne anti-korupcijske agencije (za njih se na međunarodnom nivou koristi skraćenica ACA), koje djeluju na državnom nivou, kao politički nepristrasne i financijski neovisne, igraju sve važniju ulogu u prevenciji i borbi protiv korupcije. Ulogu ovih agencija afirmiraju mnoge međunarodne organizacije, poput Vijeća Europe, Ujedinjenih naroda, ili Grupe zemalja koje se bore protiv korupcije u okviru Vijeća Europe (GRECO). Ne postoji jedinstveni model, struktura, niti način rada ovih agencija, i one se razlikuju od države do države. 

Važne se razlike mogu uočiti kada su u pitanju istražne nadležnosti – gdje u pojedinim zemljama imamo multifunkcionalne agencije (Hong Kong, Singapur) sa širokom lepezom nadležnosti uključujući i mogućnost da provode vlastite istrage, odnosno da ih iniciraju, dok su druge agencije (to je slučaj s agencijama koje djeluju na prostoru bivše Jugoslavije) uglavnom limitirane dominantno preventivnim i koordinativnim funkcijama. Koordinacija se odnosi na sprovođenje strateških anti-korupcijskih mjera sadržanih u različitim dokumentima, dok je postupno jačanje istražnih kapaciteta ovih agencija također jedan od prioriteta. Dodatno, koordinacija se odnosi i na osiguravanje efektivne komunikacije i razmjene informacija između nadležnih institucija.

 

Tri modela agencija

 

Uzimajući u obzir činjenicu da je svake godine sve više agencije koje se bore protiv korupcije, raznolikost njihovih misija i funkcija, različite kontekste u kojima oni djeluju, kao i različite argumente i evaluaciju njihovog rada i učinka, veoma je teško odrediti osnovne modele prema kojima one funkcioniraju. OECD je ponudio tipologiju koja je danas općeprihvaćena i dijeli ih na tri osnovna modela:

Multifunkcionalne agencije (eng. multipurpose agencies) – najprominenentiji i najpoželjniji model anti-korupcijske agencije koji u sebi sublimira osnovne represivne i preventivne funkcije: kreiranje politika, analiza, tehnička pomoć u prevenciji, javno djelovanje i komuniciranje, monitoring, istrage. Kao najbolji primjeri ovakvog modela navode se ICAC iz Hong Konga, i Biro za istraživanje korupcijskih praksi iz Singapura.

Istražne agencije (eng. law enforcement institutions) – ovaj model podrazumijeva različita polja specijalizacije unutar kojih agencije djeluju – same istrage, procesuiranje slučajeva, detekcija kriminalnih slučajeva, itd. Ponekad kombinira sva tri elementa. Također, ovaj model uključuje određene elemente prevencije, koordinacije i istraživačkih funkcija. Ovo je možda i jedan od najraširenijih modela koji djeluje u Europi, a primjenjuju ga Hrvatska, i uz nju Norveška, Belgija, Rumunjska, Mađarska, itd.

Preventivne agencije, i agencije koje su posvećene primjeni anti-korupcijskih politika (engl. dedicated anti-corruption policy and corruption-prevention bodies) – mogu biti odgovorne za istraživanje rizika od korupcije, monitoring i koordinaciju implementacije nacionalnih i lokalnih anti-korupcijskih strategija i akcijskih planova, analizu i pripremu zakonskih rješenja, monitoring sukoba interesa, pripremu etičkih kodeksa, kao i vodiča vezanih za upravljanje i etiku. U domeni treninga, ove agencije pružaju stručnu obuku za raznolike ciljane skupine. Vode programe međunarodne suradnje. Uglavnom ove agencije nemaju nadležnosti u domeni istraga i procesuiranja. Najprominentniji primjeri mogu se naći u Albaniji, Azerbajdžanu, Bosni i Hercegovini, Gruziji, Francuskoj, Malti, Indiji, Crnoj Gori, Nizozemskoj, Filipinima. Dodatno, agencije koje pripadaju ovoj skupini, ali imaju i dodatne nadležnosti, poput slanja administrativnih upita, ispitivanja osoba, zahtijevanja dokumentacije, i nametanja administrativnih sankcija, djeluju u Srbiji, Sloveniji, i Makedoniji.

 

Primjer USKOK-a

 

Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta poznatiji je po svom akronimu – USKOK, koji asocira na uskoke ili hajduke, odmetnute pobunjeničke skupine koje su se tokom srednjeg vijeka borili protiv nepravde i osmanskih zavojevača. USKOK, koji djeluje pri Uredu državnog odvjetništva, osnovan je 2001. godine od kada je prošao razvojni put u cilju što efikasnijeg suprotstavljanja korupciji i organiziranom kriminalu. 

Uspostavi USKOK-a,  prethodila je promjena političke vlasti i cjelokupne političke klime u Hrvatskoj, i tada je u Saboru postignuta suglasnost svih političkih aktera da je ovakvu agenciju potrebno osnovati. Dodatno je, kao i svim drugim zemljama u našoj regiji, Europska unija kao jedan od uvjeta postavila sustavnu borbu protiv korupcije čiji bi centralni akter bila jedna ovakva neovisna organizacija.

Kako je primjetio Josip Kregar, profesor Pravnog fakulteta u Zagrebu i jedan od kreatora anti-korupcijskih zakona u Hrvatskoj, »USKOK je u početku bio puka formalnost, i organizacija nije imala ljudske kapacitete, resurse, čak ni autoritet da svoj posao radi kako treba«. Vremenom su i ovlasti USKOK-a proširene, nakon 2005. godine ovaj se Ured bavio i prevencijom, i edukacijom, odnosno koordinacijom (što je bilo od samoga starta), ali i istražiteljskih radnjama, odnosno nadzorom i procesuiranjem. Kako je Kregar javio, najsličnija agencija ovog tipa u Europi je litvanska, inače prva anti-korupcijska agencija formirana u Europi uopće.

Na čelu USKOK-a nalazi se trenutačno Tama Laptoš koja je početkom 2014. na ovoj poziciji zamijenila dugogodišnjeg uspješnog ravnatelja Dinka Cvitana, koji je unaprijeđen na poziciju glavnog državnog odvjetnika (umjesto Mladena Bajića). 

Dosadašnji rezultati i osnovne metode rada pozicionirale su USKOK kao državno odvjetništvo koje može predstavljati svojevrstan model uspješne borbe protiv korupcije i organiziranog kriminala, posebice za države iz regije koje su kandidati za pridruživanje Europskoj uniji.

 

Anti-korupcijska agencija u Srbiji

 

Srbija je svoju Agenciju za borbu protiv korupcije dobila tek 2009. godine. Za razliku od USKOK-a, Agencija prevashodno djeluje preventivno, a ima status samostalnog, nezavisnog, državnog tijela. Dodatno, Agencija nadzire i koordinira implementaciju Anti-korupcijske strategije u Srbiji. Krajem prošle godine Odbor Agencije predložio je nekoliko amandmana koji bi ovlasti Agencije bile proširene. 

Strukturu Agencije čine njen Odbor, direktorica i njeni zamjenici, odnosno stručne službe i sektori. Sastav Odbora čine istaknute javne ličnosti koje za tu poziciju predlažu različiti društveni sektori. Posljednjih godina dvije najprominentnije figure koje su ispred Odbora Agencije javno nastupale bili su profesori, Zoran Stojiljković, predstavnik sindikata, odnosno Čedomir Čupić, kojega je predložila akademska zajednica. Članovi odbora su vrlo prisutni u javnoj sferi, njihova javne riječ ima težinu, a njihovi nastupi potiču na javnu raspravu. 

Tijekom 2013. godine Agencija je provodila javnu antikorupcijsku kampanju s ciljem podizanja svijesti u javnosti i motiviranja građana/ki Srbije da prijave svako djelovanje ili situaciju koja je za njih sumnjiva ili se može dovesti u vezu sa korupcijom. U kampanji su korištene različite poruke, glavna je bila – »Progovorite! Ćutanje o korupciji je njeno odobravanje«, a u smislu komunikacijskih kanala, uz tradicionalne medije počelo se i s korištenjem društvenih mreža. FB stranica Agencije, koja je tada krenula s radom, trenutačnoje najaktivnija u regiji kada su ovakve vrste komunikacije s javnošću u pitanju. Drugi konkretan rezultat pomenute kampanje, koju je podržala Delegacija EU u Srbiji, jeste i mikrosajt za prijavu korupcije (prijavikorupciju.rs).