Arhiv tekstova
Kako, molim?
DEFINITIVNO
Stoljetni strah Hrvata od germanizacije, talijanizacije i mađarizacije generirao je jugoslavensku ideju. Dakako, stvaranjem države SHS koja je kasnije preimenovana u Kraljevinu Jugoslaviju doveo je u pitanje jugoslavenstvo kao ujedinjujuću ideju. Možda je Staljinov napad na Tita i njegovu Jugoslaviju ponešto ojačao jugoslavensku ideju, ali to je relativno kratko trajalo, pa je jugoslavenstvo izgubilo status ujedinjujuće ideje. Ovaj put definitivno. Josip Županov, sveučilišni profesor u mirovini i redoviti član HAZU, »Vjesnik«, 29. lipnja 2003.
JUNA^ENJE
Kada je prošle godine Zagrebom prodefilirala povorka homoseksualaca, lezbijki, biseksualaca i transeksualaca okupljenih u »gay povorku«, ponosno joj se pridružio i ministar unutarnjih poslova Šime Lučin, član vladajućeg SDP-a, želeći pokazati i dokazati svoju i demokratičnost stranke kojoj pripada. Na njegovu žalost, njegova gesta obila mu se o glavu, jer njegovi podređeni nisu uspjeli spriječiti obračun hrvatskih nasilnika sa sudionicima parade u kojima je bilo razbijenih glava, krvi i svega onoga što smo navikli gledati u brutalnim navijačkim gladijatorskim borbama, poput Oluje u Kranju. »Gayevi« i oni koji podržavaju njihova prava na svom prvom organiziranom susretu u Zagrebu brutalno su prebijeni i jedina slaba utjeha im je bila da su njihove kolege jedino još surovije zlostavljane u jednoj drugoj balkanskoj metropoli – Beogradu. Branko Mijić, kolumnist, »Novi list«, 29. lipnja 2003.
OSTAVIO SE
NAVIJANJA
Prestao sam navijati za bilo koji klub kad je počeo rat i kad je to ludilo s nogometnih stadiona preneseno u realan život. Naravno, čovjeku su i dalje dragi neki klubovi, sportovi, ali kad vidite sve te užase, pa evo i sada ova divljanja na stadionima, tome stvarno netko jednom treba stati na kraj. To nas čini vandalima i negativno se prenosi na sve sfere društvenog života. Rade Šerbedžija, glumac, »Jutarnji list«, 28. lipnja 2003.
ANTIMANJINSKI ZAKON
Predlog zakona o političkim strankama u Srbiji je po svojim ideološkim i stvarnim posledicama, po mom uverenju, i duboko konzervativan i desničarski. On je antimanjinski zato što onemogućuje političko organizovanje u manjim nacionalnim zajednicama, kakvih je najviše u Vojvodini, a i zato što ni u tako važnom pitanju za politički život zemlje i ravnopravnost naroda, ne uvažava princip pozitivne diskriminacije. Predlog zakona s jedne strane velikom broju malih nacionalnih zajednica faktički onemogućuje formiranje novih ili opstanak postojećih političkih stranaka, a sa druge strane on onemogućuje da se u okviru jedne nacionalne zajednice razviju, politički organizuju i artikulišu različite političke opcije. Janko Drča, psiholog, »Danas«, 2. srpnja 2003.
BALKANSKI IDOLI
Osnovno je obilježje prosječnog zagrebačkog gangstera da je beskrajno infantilan, onako kako to znaju biti adolescenti koji nemaju još istančan osjećaj za dobro i zlo, a u rukama im se nađu vrlo opasne igračke – pištolji, bejzbol palice… Razumije se, tako infantilni ljudi moraju se udruživati u grupe – kao i adolescenti koji stvaraju škvadre i iz »kolektiva« zvižde za curom, a kad ostanu sami s njom, srame se. Filozofija čopora, svojstvo infantilne kategorije ljudi. Svi zagrebački gangsteri fascinirali su se beogradskom kriminalnom scenom gdje su kriminalci puno beskrupulozniji i zapravo su izmislili taj tip balkanskog kriminala. Oni su njihovi apsolutni idoli! Međutim, razlika između hrvatskih i srpskih kriminalaca je i u tome što oni, ipak, u Hrvatskoj nikada nisu bili medijski junaci. U medije su ulazili samo po incidentima, međusobnim obračunima, a u Srbiji ne. Na srpskoj je televiziji čak i postojala TV emisija »Crni biseri«, u kojoj je svakom ubojici dan prostor da objašnjava svoju pustolovnu biografiju. Neki su doista i ubijali samo kako bi izašli iz anonimnosti svog kriminalnog miljea i dospjeli na TV. To je počelo u praskozorje Jugoslavije, zadnjih godina komunizma. Jasna Babić, novinarka iz Zagreba i autorica knjige »Zagrebačka mafija«, »Novi list«, 28. lipnja 2003.
