Arhiv tekstova
Reagiranje
»[kripi |eram« je
ispod umjetni~kog
nivoa!
Poštovani gospodine Kiš!
Nepisano je pravilo u žurnalistici da se reagiranja (u ovom konkretnom slučaju – Vaše pismo objavljeno prošlog tjedna u našem listu, a glede mog teksta »Posprdno o Bunjevcima«) ne pišu dulja no sam tekst na kojeg se odnose: Vaše pismo »Hrvatskoj riječi«, uredništvu, konkretno meni, novinaru-uredniku kulturne rubrike, o mom tekstu koji ima točno trinaest prosto-proširenih rečenica, ispisano je rukom, gusto, na pune 4 stranice formata A4 (sic!) …Moje je puno moralno i profesionalno pravo da taj tekst skratim, korigiram, lektoriram, pošto obiluje gramatičkim i pravopisnim greškama, bilo da pišete srpskom ili hrvatskom varijantom našeg jezika. Ne pišete bunjevačkom ikavicom, što me i ne čudi, jer se u serijalu, čiji ste glavni kreator i te kako vidi i čuje da Vi pojma nemate kako govore, divane Bunjevci – Bunjevački Hrvati, da budem precizniji. Moja majka i svi preci s majčine strane su Hrvati-Bunjevci, rodom iz Tavankuta i njegove okolice, i ona, i na svu sreću, ne samo ona, to će potvrditi, štoviše, i njih i sve druge Hrvate-Bunjevce koje znam, to iritira u tolikoj mjeri, da sam od njih i zamoljen da napišem osvrt o Vašem serijalu. Ja sam, gospodine Kiš, tolerantan čovjek, ali nisam tolerantan prema netolerantnima, i onima koji svaku dobronamjernu kritiku, s čisto estetskih pozicija, primaju kao ličnu uvredu ili politikom motiviran atak, ali ovdje nije (toliko) o tome riječ, i o tome kakvom drugom zgodom, ali ne s Vama, i ne – o Vama i Vašoj »umjetnosti« u kojoj od estetike, niti »e« nema. Ovo spominjem stoga što mi spočitavate neku moju tobožnju afirmaciju preko napadaja na Vaše »kreativno ostvarenje«, političku pozadinu cijelog teksta. Nisam član niti jedne stranke, nisam čak ni simpatizer, ne idem ni u jednu crkvu, imam izvjesne simpatije prema izvjesnim religijama, nisam vjernik-praktikant, ali poštujem sve vjere i konfesije, nemam ništa protiv sekti, niti protiv masona, rozenkrojcera, i inih »inovjernika«, nisam ateist, ali imam objektivan otklon prema svim institucijama društva, pa i prema crkvama i kleru. Pozitivan, razumije se. Što se afirmacije tiče, u pravu ste, ne znam Vas, i uopće to ne smatram nekom svojom manjkavošću, zbilja Vas ne bih prepoznao na ulici. Što se mene tiče, meni za nekakvu promociju, niti novinarsku niti umjetničku, ne treba p(r)ozivanje (na) Vas ili ma koga drugoga, jer moj renome i afirmacija ne okončavaju na rubovima »globalističkoga« trokuta: Mala Bosna-Đurđin-Gradska kuća. Shvatite li ovo pejorativno, to je Vaš problem. A shvatit ćete, jer ništa ne shvaćate, kao što niste shvatili niti jednu misao iz mog osvrta na »Škripi đeram«. U biti, ne volim pojašnjavati »što je pisac htio reći«, ali u Vašem slučaju to je, izgleda, nužnost: htio sam reći da je taj serijal umjetnički ispod svakog nivoa, a to što osnovicu ekipe čine amateri nije izgovor. Gledao sam puno sjajnih umjetničkih ostvarenja čiji su kreatori i akteri bili amateri i oni su često na ravnoj razini s profesionalnim umjetničkim ostvarenjima. Štujem i cijenim napore svih amaterskih kulturnih udruga, tako i Vaše, ali u umjetnosti je jedini pravi kriterij kvaliteta, a njega Vaš serijal-nema. Razlozi zbog kojeg se on ipak vrti na kanalima TV Novi Sad druge su prirode i oni su jasni, sudeći po Vašoj reakciji, svima osim Vama. Jasni su i Vama, ja to znam, Vi to znate, ali i to je druga priča. Moram dodati još i ovo – nemam ništa protiv HKC »Bunjevačko kolo«, redovit sam gost na manifestacijama koje se u njih organiziraju, prijatelj s gotovo svima iz Hrvatskog kulturnog centra, i s onima iz srpskog, i mađarskog, i s ljudima iz Židovske zajednice, i njemačkog, i Društva Slovenaca, i Romskog kulturnog centra, suradnik sam dva crnogorska mjesečnika i jednog tjednika, beogradskog dnevnog lista »Danas«, nemam ništa protiv TV Yu Eco, uostalom – njihov sam stalni suradnik već više od godinu dana, od samih početaka emitiranja njihovog TV-programa, nemam ništa ni protiv TV Novi Sad, naprotiv i s njima sam uvijek uspješno surađivao. Napose, last but not least, što bi rekli Britanci, nemam ništa ni protiv Vas. Gospodina Heitla ne znam, i ni njega nisam spominjao u negativnom kontekstu, naprotiv. Nemam ništa, naravno, Bog mi je svjedok, i svi koji me znaju, ni protiv onih koji se izjašnjavaju samo kao Bunjevci, ne kao Hrvati-Bunjevci, ili Bunjevački Hrvati. Niti protiv ma koje (druge) nacije, manjine, većine, rase, konfesije pod kapom nebeskom, to više nemam namjeru nikome iznova podvlačiti, a ponajmanje Vama. Iza svake svoje riječi u tom, kao i ovom, kao i svakom svom tekstu, stojim čvrsto, jer su argumenti i istina na mojoj strani. A oni su ovi: mjerilo kvaliteta u kulturi samo je jedna-visoka estetska razina. Ovaj odgovor me je umorio i sa svoje strane smatram našu prepisku okončanom, dakle, ne trudite se da mi opet pišete, udarate nekakvu »kontru na rekontru«, jer niti volim i umijem se kartati, niti imam namjeru da trošim svoje dragocjeno vrijeme. Što se Vašeg poziva tiče, ukoliko budem imao vremena, rado ću se odazvati, pošto imam dragu rodbinu u Maloj Bosni, i druželjubiv sam čovjek, a protiv Vas, kao ni protiv ma kog drugog osobno nemam baš ništa (protiv, razumije se). S poštovanjem,
Robert G. Tilly
Gdje je hrvatska
»Gloria«?
Bila sam iznenađena kada se moja omiljena tjedna revija »Gloria« 13. lipnja nije pojavila na kioscima. Umjesto toga izašao je prvi broj »Glorie« – izdanja na srpskom jeziku, za tržište Srbije i Crne Gore.
Radujem se što je najtiražnija revija u Hrvatskoj postala prvo licencno izdanje za SCG, što je i proslavljeno na glamuroznom koktel partiju na Kalemegdanu uz prisustvo petstotinak najpoznatijih osoba iz javnog života.
Sve je to lijepo, ali zašto smo mi Hrvati uskraćeni za omiljeni tjednik na hrvatskom jeziku? Kakav je ovo odnos prema nacionalnim manjinama?
Ovo novo izdanje »Glorie« nikako se ne može usporediti s originalom, ni po kvaliteti papira, ni boje, ni tiska, a povrh svega nema ni križaljku.
Morala sam napisati ovo pismo, jer mi je veoma žao što na našim kioscima više nema prave »Glorie« koju sam kupovala sedam godina.
Elizabeta Sineš, Subotica
