Arhiv tekstova
Povijest Hrvata i američki grunge-rockeri
Enciklopedija »Povijest Hrvata«
Početkom ove godine pojavila se u izlozima knjižara bogato ilustrirana i luksuzno opremljena kronologija enciklopedijskog tipa-«Povijest Hrvata«. Autori knjige su Ante Nazor i Zoran Ladić. Knjiga se istodobno pojavila i na hrvatskom i na engleskom jeziku, i opći je dojam i kritike i čitateljstva da je sjajno koncipirana, stručno uređena i objektivno napisana. Objavio ju je zagrebački nakladnik »Multigraf«. Knjiga je pisana s namjerom da se široj javnosti, kako u Hrvatskoj, tako i u svijetu skrene pozornost na neke ključne povjesne datume i momente iz hrvatske povijesti, od vremena dolaska Hrvata na ove prostore do 1995. godine. Knjiga udovoljava najvišim standardima, od stila, preko objektivnosti do tehničkog i likovnog uređenja, i svakako će biti korisna svima, a ponajviše Hrvatima u dijaspori i rasijanju, diljem svijeta, kao i najmlađem naraštaju. U knjizi postoji više od 700 ilustracija (pisanih dokumenata, sačuvanih objekata od velike povijesne vrijednosti, zemljopisnih mapa i drugo), preko 100 citata iz povijesnih izvora o značajnim događajima iz hrvatske povijesti, detaljni opisi stoljećima duge borbe Hrvata za slobodu i neovisnost, s posebnim naglaskom na period između 1990. i 1995. godine, te detaljna lista svih hrvatskih vladara, banova, vojvoda i upravnika župa, kao i crkvenog vrha. Akademik Franjo Sanjek veli kako je ovo »najtemeljnija povijest Hrvata ikada napisana«, a slične stavove glede ove vrijedne knjige imaju i svi ostali mjerodavni kritičari, kako u Hrvatskoj, tako i u svijetu.
R. G. T.
Nirvana: »Nevermind«
Melankolija rocka
Album »Nevermind« sastava Nirvana objavljen je 1991. godine i prodat je u preko 10 milijuna primjeraka. Bila je to godina kada se rock n roll vratio na velika vrata, jer album »Nevermind« je bez sumnje »Sgt. Peppers Lonely Hearts Club Band« devedesetih. Lider sastava Curt Cobain cijenio je The Beatles iznad svih. Jedna od potvrda utjecaja The Beatles je i Cobainova dirljiva pjesma »Something In The Way« u kojoj čelo dionica oslikava melankoliju s kojom je Cobain živio. Ključni stih te pjesme je sljedeći: »Dobro je ponekad jesti ribu, jer riba nema nikakvih osje-ćanja«. Upravo su osjećanja i osjetljivost dovela do tragičnog kraja ovog izuzetnog autora, koji se na veoma ličan i direktan način obraćao ljudima putem svojih pjesama.
Rođen kao reciklirani punk i hard-rock, grunge je početkom devedesetih godina prošlog vijeka postao vodeći žanr na američkoj muzičkoj sceni. Najistaknutiji predstavnici bili su sastavi Nirvana i Pearl Jeam. Cobainov sastav bio je savršen model grunge prototipa: bučna i bijesna gomila klinaca koji vježbaju s odvrnutim pojačalima u garaži za probe. Njihovu muziku odlikuje post-punk estetika, ukrštena s hard-rock rifovima. Tržište je bilo željno novog žanra koji će osigurati basnoslovan profit, što se i dogodilo nakon objavljivanja albuma »Nevermind«. Cobain je postao svjestan da se njegovo djelovanje na rock-sceni pretvara u laž, htio on to ili ne, što je prvo rezultiralo razvijanjem zavisnosti od heroina, da bi Curt Cobain samoubojstvom razriješio konflikt između svojih punk nazora i tragikomične showbusiness operete u koju se pretvorio njegov život. Sudeći po onome što je napisao u oproštajnom pismu, Cobaina je najvećim dijelom uništila – etika. »Bolje je sagorjeti, nego izblijediti«, ironični citat »kuma grungea« Neil Younga, gotovo je dječački patetičan ključ Cobainove odluke da izvrši samoubojstvo.
Album »Nevermind« je razglednica iz pakla rodnog grada Jimi Hendrixa koji se zove Seattle. Lirika pjesama korespondira s iskustvom novovalnog bunta s kraja sedamdesetih, dok je dinamika muzike i česte promjene ritma, reciklaža punka na ruševinama hard-rocka. Curt Cobainove dramatične ispovijesti u kombinaciji s gitarističkom grmljavinom grupe, nižu se u pjesmama s »Nevermind«. Gnjevno agresivne pjesme iznenada na momente prelaze u The Beatles uspavanke potmule izražajnosti, a Curt Cobain veoma jednostavnim lirskim izrazom uspijeva da dođe do ranije neimenovanih mjesta neurotične osjećajnosti bola, nesigurnosti i potrage za srećom. Upečatljivi rifovi i agresivan distorziran zvuk gitare u direktnom su kontrastu spram gotovo iritantne utišanosti pojedinih segmenata pjesama. Curt Cobin se obraćao još jednoj »izgubljenoj generaciji«, za koju se kasnije ustalio termin »generacija X«. Cobain je zajedno s bubnjarom Dave Grohlom i bas gitaristom Chris Novoselicem uspio privući pažnju na lokalnu Seattle scenu svojim pjesmama o MTV/ AIDS generaciji, koja je okružena lagodnostima civilizacije i zaštićena od neimaštine standardom roditelja, ali koja je ophrvana nezadovoljstvom zbog života bez određenog cilja. Cobain ima stih: »Požuri, iskoristi svoje vrijeme, odluka i izbor su samo tvoji, nemoj da zakasniš«. Ulaskom u showbusiness, Cobain je postao svjestan lica i naličja rock-industrije i svoje pozicije potencijalnog obmanjivača. Curt Cobain je bio umjetnik i zbog toga je osjećao tu punk-rock krivicu, a dobro je znao i da zaslužujemo ono što prihvaćamo. Činom samoubojstva potvrdio je da se od svoje punk-rock etike nikada nije otuđio.
Z. Sarić
