»Najljepša vijest koju sam nakon onog 5. listopada čuo jest da u beogradskom Centralnom zatvoru više nema slobodnih mjesta.« Tim se riječima slušateljima obratio voditelj Radija B92 pošto su informacije o masovnim uhićenjima kriminalaca počele sustizati jedna drugu. I doista, pretraga po podzemlju je takva da malo koga može ostaviti ravnodušnim. »Žestoki momci«, kako im se ovdje godinama tepalo, sada su i službeno ono što su uvijek i bili – »budale«, »prevare« i »pacovi«.
Javnost u medijima, u knjigama žalosti i u svakodnevnim razgovorima gotovo vapi za konačnim uspjehom započete borbe protiv organiziranog kriminala. Protiv države u državi, koja je prijetila da postane i jača od države. Sad ili nikad, opća je poruka vlastima koje su, kako popunjavanje zatvorskih kapaciteta pokazuje, toga i svjesne. Sam sprovod premijera Đinđića, nepregledna povorka u kojoj su dominirala mlada, zabrinuta i uplakana lica, pokazao je da se u narodu ponovo skupila kritična masa energije potrebna da se stvari prelome. Mnogi od onih koji pokojnog premijera nisu simpatizirali sada uviđaju da je njegov put, put reformi i otvaranja ka svijetu, put pomirenja i euro povezivanja, bio jedini moguć i ispravan. Izbor novog premijera, Đinđićevog stranačkog zamjenika Zorana Živkovića, izraz je spremnosti da se osnovni kurs vlade ne mijenja.
Tragični događaj koji je potresao Srbiju donio je, po načelu spojenih posuda, i vijest iz susjedstva, doduše neslužbenu ali javnu, u medijima iznijetu, da je pred polazak u Beograd na sprovod hrvatski premijer Ivica Račan upozoren da bi i on mogao postati metom atentatora. Kriminalno-politički milje, kako prenose hrvatske novine, ne postoji samo u Srbiji nego i u drugim državama proizišlim iz bivše Jugoslavije, te da i na drugim mjestima postoje ljudi koji nakon sudjelovanja u ratu žele sačuvati stečene privilegije.
A kad je već tako, kad se nove vlasti primarno moraju obračunavati s organizira-nim kriminalom uvijenim u patriotsku ljušturu, kad se svi državni potencijali u najvećem dijelu imaju orijentirati na povlačenje crte razgraničenja između kriminala i države, onda gospodarska tranzicija neumitno stagnira. Gotovo je neprimijećeno, tako, prošao još jedan susret dvojice ministara vanjskih, Gorana Svilanovića i Tonina Picule, te Ivice Račana u Zagrebu, kada je zajednički ocijenjeno da odnosi Srbije i Crne Gore i Hrvatske u proteklih godinu dana idu uzlaznom linijom, pri čemu se kao posebni rezultati izdvajaju potpisivanje sporazuma o Prevlaci, slobodnoj trgovini, kulturno-prosvjetnoj suradnji, kao i donošenje hrvatskog Zakona o nacionalnim manjinama, te povratak nacionalizirane imovine uključujući i imovinu Srpske pravoslavne crkve u Hrvatskoj. Svilanović, Picula i Račan ponovo su se, nepun tjedan kasnije, sreli. Ovoga puta neplanirano, na sprovodu u Beogradu.
Z. P.
