Arhiv tekstova
Tko tebe centralizmom, ti njega knjigom
Anegdota, kao i sve priče u kojima se imena – barem ona prava – ne spominju, ima sumnjivu autentičnost. Ali, anegdote nikad i nisu bile uvjerljive zbog autentičnosti, već zbog vjerojatnosti. Dakle, anegdota kaže da je izvjesna dama, supruga izvjesnog vrlo visokog funkcionera DS-a, i države nam Srbije, i sama uposlena u državnoj administraciji, dakle, da je ta dama, nepristojnom gestom pred mnogo uvaženih svjedoka odbacila nekakvu sasvim nejaku i malenu knjižicu kojoj je tema bila kulturna baština Vojvodine. Navodno, gospođi je već dobrano dosadila »ta Vojvodina« i priča o njoj, te je poklonjenu knjižicu gurnula od sebe.
Sve se to, naravno, moglo i ne dogoditi ili barem ne dogoditi baš tako, nego se moglo zbiti nekako drugačije. Dama uopće nije morala biti dama nego tek neki profesorčić porijeklom iz Novog Sada, a na privremenom radu na Beogradskom sveučilištu. Ili nam se to samo iz daleka učinilo da je baš tako, a ono je samo Boško Mijatović u sitnom pismu tečno grdio Dimitrija Boarova zboga arogantnosti i upotrebe zdrave logike.
Tek kako bilo, ali Komisija za izradu nacrta Osnovnog zakona Vojvodine održala je sjednicu. Sjećate se, to je ona Komisija koju je još 28. veljače na svojoj sjednici osnovala Skupština Vojvodine, a na istoj sjednici je usvojen nacrt Osnovnog zakona Vojvodine koji je bio prebogat dijametralno suprotnim alternativama. Tada je kompormis nađen u osnivanju komisije kojoj predsjedava predsjednik vojvođanskog parlamenta Nenad Čanak, a čine je jedanaest članova iz redova Skupštine Vojvodine, gradonačelnik Novog Sada, te predstavnici najvećih vojvođanskih općina – Sremske Mitrovice, Vršca, Pančeva, Kikinde, Sombora Zrenjanina i Subotice. U komisiju su tada predloženi i Nataša Mićić, v. d. predsjednica Skupštine Srbije, i jedan predstavnik kosovske Koalicije »Povratak«, ali se oni jednostavno nisu odazvali tom pozivu.
Ta i takva Komisija obećala je tada da će za dva tjedna vrlo lako usuglasiti stavove i donijeti konačnu prečišćenu verziju nacrta pred vojvođanski parlament. Tada se vjerovalo da su sporna pitanja, oko kojih će se ipak naći kompromis, fokusirana na: pitanje izvornih prihoda, pitanje imovine Pokrajine i osnivanje Vrhovnog suda Vojvodine.
Od veljače do danas prošla su četiri mjeseca, dogodila su se svakakva čuda po zemlji Srbiji pa i ubojstvo premijera i munjevit odgovor policije, stezanje obruča oko organiziranog kriminala, a dogodilo se i neskriveno i politički veoma brutalno sukobljavanje na autonomaškoj strani. Danas, govori se i dalje o mogućem efikasnom radu Komisije koja je navodno već izbistrila neka sporna pitanja (pitanje imovine Pokrajine i kompromisno rješenje o Vrhovnom sudu), ali sve to djeluje pomalo neuvjerljivo.
Naime, prvo objašnjenje zašto se komisija nije sastajala bilo je izvanredno stanje i želja da se u takvom stanju ne raspravlja o tako krupnom političkom problemu. Za to vrijeme kroz Skupštinu Srbije prošli su mnogi zakoni, neki čak i protuustavni, a protjerali biste i slona kroz parlament samo da je to netko iz Vlade htio. Kao da je određeno kočenje uslijedilo iz drugih razloga a ne razloga, političke korektnosti.
Potres i strijepnju izazvao je prijedlog iznijet na Ustavnoj potkomisiji za izradu Ustava Srbije po kome bi Skupština Srbije na prijedlog Republičke vlade mogla raspustiti vojvođansku Skupštinu. To je navodno samo prijedlog o kome tek treba raspravljati i koji po riječima Jelene Jeftić, članice Komisije za izradu teksta nacrta, iz DS-a, nije ni u kakvoj vezi s usuglašavanjem spornih pitanja oko teksta vojvođanskog Osnovnog zakona. Po riječima Jelene Jeftić, nema nikakvih problema s usuglašavanjem ovog teksta. Potpredsjednik Izvršnog vijeća Vojvodine Aleksandar Kravić nije djelovao tako uvjereno, naime on nije krio iznenađenje ponašanjem DS-a. U izjavi za novosadski »Dnevnik« rekao je: »Ako među članovima Komisije postoji volja, posao oko izrade možemo okončati za nekoliko sedmica. Ukoliko, pak, ta volja ne postoji, e onda ćemo se vjerojatno posvađati i pred zastupnike izaći s neusuglašenim tekstom, pa ćemo se preglasavati«.
Ovo zvuči kao da Kravić nema baš puno vjere u postojanje »dobre volje«, ali ni drugi dio njegove izjave ne zvuči kao prijetnja. Razjedinjene i vrlo posvađane autonomističke parlamentarne partije vjeruju, svaka pojedinačno, u svoju snagu, vjeruju također da su se kroz Vojvođanski savez (savez koji po potrebi zaobilazi svaka od njih) navodno složili oko minimuma ispod kojeg neće ići kad je autonomija u pitanju. Složiti se oko tog minimuma i nije neko postignuće, ali ono što je osnovno je, što će se poduzeti ako taj minimum bude bio ugrožen. Postoji li akcioni plan koji borbu za autonomiju može pretvoriti u efikasni građanski pokret, ako se pred nju ispriječi tvrdokornost »južne pruge«? Postoji li plan koji može iskoristiti raspoloženje dobrog dijela vojvođanskih građana na pravi način i borbi za autonomiju dati širinu i dubinu od koje svaki politički špekulant mora zazirati? Bit ću direktan: ne postoji. A da li treba postojati? Taj zaključak donesite sami i to onda javite onima koji misle da će baš njihova stranačka snaga samostalno izvojevati autonomiju Vojvodine. g
