Arhiv tekstova

Kako, molim?

OKA­NI­MO SE LI­DER­STVA
Sugerišem sledeće: da se ovog trenutka odreknemo svih snova o liderstvu na Balkanu. Uopšte ne kažem da Srbija i Crna Gora možda jednom opet neće biti lideri bezbednosti na Balkanu, ali pretpostavka za to jeste da se uđe u jedan normalan proces i zajedničke bezbednosne strukture, i da rešimo neka osnovna pitanja reforme…Predložio sam da se napravi sastanak ministara Bugarske, Makedonije, Rumunije i SCG. Smatram da je važno da se na Balkanu ovog trenutka pravi više akcija koje liče na Jadransku inicijatvu, u koju su uključene Hrvatska, Albanija i Makedonija. Protiv Jadranske inicijative nemamo apsolutno ništa, ali smatramo da je potrebno više takvih inicijativa i više zajedničkih vojnih projekata. Zašto ne vojna vežba u kojoj bi, na primer, učestvovale Makedonija, Albanija i SCG? Zašto ne vojna vežba u kojoj bi učestvovale Rumunija, Bugarska, Makedonija i Srbija? Veoma su nam značajni bilateralni vojni odnosi sa Turskom. I na kraju, jedno od ključnih rešenja jeste razvoj bilateralnih odnosa sa Hrvatskom. Želim da do susreta sa mojom hrvatskom koleginicom dođe sto pre. Moramo otvoriti sva sporna pitanja, pogledati u oči tim problemima i tražiti hitna rešenja. To važi i za BiH. Boris Tadić, ministar obrane SCG, «Nedeljni telegraf», 11. lipnja 2003.

 

    I DA­LJE IM­PE­RI­JA­LI­STI
Susjedna država (SCG) trebala je već sama od sebe riješiti pitanje uklanjanja vojske, ako je točno da se riješila svih težnjâ prema hrvatskim područjima. I to je ključno pitanje. Oni nisu pokazali, barem prema mojim spoznajama, spremnost odreći se imperijalističkoga pristupa na balkanskome području. Zbog toga ne treba pristajati, bez obzira na sugestije sa strane, na ikakve ustupke. Doista, posljednja događanja na prostoru bivše Jugoslavije dokazuju kako je Hrvatska načinila veliki korak prema Balkanu, a Srbija prema Europskoj uniji. Lako se može dogoditi da u tome regionalnom pristupu, zbog potpuno drugih parametara realizacije, Srbija bude prije nego Hrvatska vrjednovana sa statusom kandidata EU. To je pitanje vrlo nedefinirano i bojim se da Vlada pučanstvu uopće nije rekla istinu. Hrvatska vlada govori na kapaljku i iz toga je teško složiti mozaik. Dr. Vlatko Mileta, profesor Fakulteta političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, «Fokus», 13. lipnja 2003.

 

PO­I­GRA­VA­NJE S RE­PU­TA­CI­JOM
Najozloglašeniji od krivaca za pokolj na Ovčari ulovljen je u rizičnoj operaciji, za koje se policija koristila suzavcem i šok-bombama, blindirana vrata stana razvaljena su eksplozivom, a bilo je i ozlijeđenih. Hapšenjem su potvrđene informacije Carle del Ponte da se Šljivančanin, suprotno tvrdnjama vlasti, nalazi u Srbiji. Bez namjere da se vukovarskog krvnika uspoređuje s hrvatskim »herojem a ne zločincem« – mada ih činjenica da su obojica haški optuženici neminovno stavlja u isti koš – mora se konstatirati da se informacije željezne haške lady o kretanju Ante Gotovine u Hrvatskoj ne uspijevaju potvrditi. Ne uspijeva se potvrditi ni proklamirana volja vlasti da će zaista surađivati s Haškim sudom. Dapače, šef države koji je dosad, zbog kooperativnosti s Haagom, u međunarodnoj zajednici stekao veliki ugled, sada se upetljava u aranžmane koji mu tu reputaciju mogu dovesti u pitanje. Jelena Lovrić, kolumnistkinja, «Novi list», 14. lipnja 2003.

 

KAD BI PA­PA DO­[AO
Moram priznati, govor koji je imao predsjednik Mesić u Jasenovcu, ove godine, to je govor koji otvara vrata da se stvore uslovi da se pojedini politički stavovi koji su puni istorije, puni pamćenja, ne izjednačavaju sa crkvama. Nije crkva ni Katolička ni Pravoslavna zaštitnik svih grijehova, niti čuvar svih grijehova koje pojedinci koji pripadaju toj vjeri naprave. Jer, ako je zločin napravljen, a napravljen je u Jasenovcu nesumnjivo zločin, mislim da bi to bio dobar povod da papa zajedno sa našim patrijarhom dođe na to mjesto i da kažu da je to zločin bez obzira ko ga je napravio. Ja bih to intimno volio, to što sada iznosim. Volio bih da papa dođe ovdje, volio bih da papa ode u Jasenovac i da to bude sa našim patrijarhom i da obiđe sva mjesta koja mogu da približe narode i da otklone te zle teme istorije koje nas dotiču. Svetozar Marović, predsjednik SCG, «NIN», 12. lipnja 2003.

 

RE­CEPT ZA NE­E­FI­KA­SNOST
Najneefikasnije dve države u Evropi su Bosna i Hercegovina sa tri entiteta i Srbija i Crna Gora sa dva entiteta, pa je suverena funkcionalna država Srbija potrebna kako zbog građana, tako i zbog priključenja Evropskoj uniji, za šta su nužni prevremeni izbori da ne gubimo vreme, novac i pozitivnu političku energiju. Mlađan Dinkić, potpredsjednik G-17 plus, »Dnevnik«, 15. lipnja 2003.