Arhiv tekstova

Malo sutra

Taman smo se počeli privikavati na normalnu i gotovo prijateljsku komunikaciju između službenog Beograda i Zagreba, kad ono – malo sutra. Dovoljna je bila jedna jedina inicijalna kapisla, ta nesretna finalna vaterpolska utakmica u Kranju, pa da ponovo postanemo svjedoci rušilaštva, šovinističke retorike i izljeva najnižih strasti.
    Ono što se dogodilo na plivalištu nakon okončanja utakmice, a što se s drugim nacionalnim predznakom nastavilo na ulicama Beograda, Novog Sada, pa i Subotice, zaprijetilo je posljedicama koje teže anuliranju višegodišnjih napora diplomacija dviju država. I pored toga što su se zvaničnici i hrvatske i srbijanske strane sablaznili nad primitivizmom ispoljenim na tribinama i na ulicama, ostaje opor dojam da se stvari baš neće razvijati onako kako se to dalo naslutiti iz učestalih kontakata i međusobnih posjeta političara dvije zemlje u posljednje vrijeme.
    Ali, nema svrhe lamentirati nad primitivizmom. Ključno bi bilo odgovoriti na pitanje – tko kontrolira primitivizam. Ako je riječ o grupicama vandala kojima nitko ne upravlja, onda je to znak da država (i jedna i druga) ne funkcionira do kraja, nema evidenciju potencijalnih izgrednika i ne vodi preventivnu politiku protiv uličnih huligana. Ako je, pak, »stvar pod kontrolom«, onda se pokazuje da još uvijek postoje neformalni centri koji doziraju divljanje i u stanju su usmjeravati ga po potrebi. Prva pretpostavka je loša po državu, a druga je za nju pogubna.
    Nema sumnje da je izgredima na plivalištu u Kranju kumovala i slovenska policija, koja je slično (ne)reagirala i proljetos kada su u Lubljani igrali košarkaši Zadra i Crvene zvezde i kada je utakmica bila više od sat vremena u prekidu zbog kaosa koji su načinili navijači. Takvim pristupom organizaciji sportskih događaja između srbijanskih i hrvatskih ekipa, a na vlastitom tlu, slovenska država kao da dodatno ocrtava granice »zapadnog Balkana« na svojoj istočnoj granici.
    U danima koji slijede vidjeti ćemo kojim će se pravcem nastaviti normalizacija odnosa Srbije i Hrvatske. Jer, osim što je finale Europskog prvenstva u vaterpolu završeno bez sviranja himne i službene dodjele medalja, što je sramota koju će Hrvatska godinama spirati, u Beogradu se dogodio najgrublji incident od kada su odnosi između dvije zemlje uspostavljeni nakon rata. Upad huligana u zgradu Veleposlanstva, razbijanje prozora, skidanje hrvatskog grba i zastave i postavljanje srpske zastave, diplomatski je skandal velikih razmjera. U državi koja funkcionira, ovakav incident spriječava policija. A tamo gdje veleposlanstva u visokorizičnim situacijama »brani« dvadesetak policajaca koji ne rade svoj posao, funkcioniranje države je pod upitnikom.
    Na Hrvatskoj je da identificira izgrednike, privede ih pravdi i kazni maksimalnim kaznama iz zakona, a na Srbiji je, osim toga istog, da ustvrdi i raščisti funkcionira li kao država baš uvijek i baš na svakom dijelu svoje teritorije.
                                                                                                  Z. P.