Arhiv tekstova
Teatar kao mjesto komunikacije
Ravnatelj »Zagrebačkog kazališta lutaka« Nikola Ćubela, gost nedavno održanog Međunarodnog festivala dječjih kazališta, već je po drugi put sudionik ove ugledne smotre, ovaj put s predstavom »Trnoružica« u režiji Zvonka Festinija. Govoreći o ovoj predstavi, Ćubela navodi da je to priča u kojoj je »smrt pretvorena u stoljetni san, gdje poljubac princa donosi pobjedu života i tako čini da na kraju ljubav trijumfira«.
LJEPŠA STRANA ŽIVOTA: »To je i razlog što gostujemo s ‘Trnoružicom’ koja je jedna univerzalna priča. Naš je dojam da je, kao i prošle i ove godine subotički festival vrlo kvalitetan i da dominira jedna ležerna i opuštajuća atmosfera. Umjetnici i ansambl Zagrebačkog kazališta lutaka, i ja osobno smo zadovoljni onim što se ovdje pruža. Čini mi se da se stvara ambijent u kojemu je moguće osjetiti onu ljepšu stranu života. Kao što znamo život se sastoji od dvije strane medalje – jedna strana medalje je sreća a druga tuga. Mi svojim poslom, svojim druženjima, svojim promišljanjima o problemima na kazališni način dajemo odgovore koji obogaćuju čovjeka«, kaže Ćubela.
U svojim dojmovima u Subotici Ćubela ističe kako je ovo posebno zanimljiva sredina s obzirom da tu živi značajna hrvatska manjina, koja i na ovaj način ima prigodu komunicirati s maticom.
»Mi ćemo biti sretni, ukoliko se ukaže prilika, da dođemo i ubuduće i, također, da određeni sadržaj iz ove sredine dođe kod nas. Želja nam je da i mi isto tako budemo dobri domaćini. U Hrvatskoj, ne znam koliko vam je poznato, ima puno festivala, puno događanja – folklornih, muzičkih, likovnih, kazališnih, i ne samo kazališnih. Tako da ćemo nastojati da ova razmjena ne bude jednosmjerna nego naprotiv dvosmjerna. Do sada su kod nas dolazile folklorne trupe i posebno su bile rado primljene izložbe slamarki iz Tavankuta sa njihovim slikama od slame. Ovdje ćemo se potruditi da obavimo neke razgovore, kako i na koji način da se i u ovom kreativnom smislu u suradnji sa Hrvatskim nacionalnim vijećem, rade nekakvi zajednički projekti, koji bi obuhvatili ovaj segment kulturnog života. Po našem mišljenju on je vrlo zanimljiv jer kazalište je zapravo sinteza raznih umjetnosti. Tako da bi kroz jedan projekt angažirali pisca, glumce, redatelja, glazbenike, likovnjake…«
Zagrebački redatelj napominje da se teatar vrlo brzo nametne kao jedno intelektualno središte, te da se on ne svodi samo na predstavu, već je dramatiziranje i otvaranje niza životnih problema koji čine sadašnjost i odgovaraju na vrijeme koje dolazi.
KAZALIŠTE KAO ČAROLIJA: »To je zapravo suština kazališta, jer ono nije prevladani medij, kako neki misle. Teatar jednako komunicira i može komunicirati i odgovarati na pitanja jednostavnije i uvjerljivije nego bilo koji drugi medij. Upravo otuda i proizlazi naša privlačnost i odgovornost. Konkretno u našem slučaju od tog prvog susreta djeteta sa kazalištem i čarolijom koje ono pruža ovisi hoćemo li mi ubuduće imati posjetioca ostalih kulturnih zbivanja a posebno kazališnih. Naše kazalište ima i tu zadaću da razvija maštu i uopće kreativnost kod djece, da stvara te pozitivne osobine i navike. Zbog toga je naša odgovornost velika. Baveći se tim poslom, radeći dugo u ovom kazalištu koje postoji već 55 godina, mogu reći da nema iole značajnijeg imena od pisaca redatelja, glazbenika u hrvatskoj kulturi koji na ovaj ili onaj način nije prošao kroz ‘Zagrebačko kazalište lutaka’. Ništa nismo pretpostavili slučaju, jer pred sobom imamo najbolju i najiskreniju publiku koju ne smijemo razočarati i zato predstave ne smiju biti loše. Eto, uskoro nas očekuje i useljenje u novu zgradu koja će biti najsuvremenija u ovom dijelu svijeta i prikladna za sve moguće kazališne izazove« – otkriva ravnatelj Zagrebačkog kazališta lutaka čitateljima »Hrvatske riječi«.
Ninoslav Šćepanović
