Arhiv tekstova
Posprdno o Bunjevcima
Da oni beznadežni nam »bližnji« i ini sunarodnjaci, koji se deklariraju kao (isključivo) Bunjevci (čitaj: Srbi katoličke vjeroispovijesti), imaju problema s poznavanjem povijesti, kako svoje, tako i one u cjelosti, i osobnim identitetom i etničkom samospoznajom, na žalost je davno znana i notorna činjenica. No, da tako olako prelaze preko najvulgarnijeg vrijeđanja svoje inteligencije i kulturne i etničke baštine, potpisniku ovih redaka zbilja nije jasno.
Radi se o »humorističnom« serijalu nazvanom »Škripi đeram« u režiji Marjana Kiša, veterana subotičkih kazališnih dasaka neodređenog nacionalnog podrijetla (a la »kako vjetar i s koje strane puše«), koji uz potporu subotičke lokalne Yu Eco televizije, HKC »Bunjevačko kolo«, i, vjerojatno, blagoslovom nekoga iz politike zaduženog za resor (manjinskih) kultura – ma što manjinskih: ta, Bunjevci (nehrvati) su se izborili, dobili na tanjuru status konstitutivnog naroda i ove, kao i prošle državne zajednice, tvorevine, ma kakva ona bila i ma što to imalo značiti (a ne znači baš ništa) – pravi od Bunjevaca, a posredno i Hrvata-Bunjevaca, bunjevačkih Hrvata, kako vam drago – neinteligentna bića.
Kada treba isjeći dijelove »TV Divana« u kojima kamera snimatelja bilježi šovinističke ispade stanovnika Novog Slankamena (srpske nacionalnosti, dakako, mada nije isključeno da je među njima bilo i onih »Bunjevaca« koji nalaze serijale tipa »Škripi đeram« duhovitim) spram ekipe (hrvatske nacionalnosti) »TV Divana« koja pokušava zabilježiti proslavu (prekinutu, dabome) obljetnice Hrvatske kulturne udruge u ovom vojvođanskom mjestu, tu su nadležni iz TV Novi Sad vrlo prilježni, pod geslom, da ne treba »talasati« i vrijeđati dostojanstvo (došljaka?) srpske nacionalnosti. No, kada treba ismijavati Bunjevce - Hrvate, bunjevačke Hrvate, kažem, kako vam drago – tada je sve u redu. Ili nije? Vjerojatno nije, no, tko mari? Oni s kim se sprda ne shvaćaju serijale takve vrsti niti sprdnju pejorativno. I to je, rekli biste, njihov problem. Ali nije. Nije samo njihov, u tomu je problem. Apropos svega, možete li zamisliti prototip vojvođanskog Lale, ali po »kanonima« mjerodavnih u TV Novi Sad da, primjerice, jedan »podobni« i upripitomljeni Vojvođanin, Hrvat, Bunjevac, Srbin, Nijemac, što bilo, »manjina«, kako god obrnete, bard vojvođanskog glumišta i rasni komičar, Ivan Heitl, pravi od sebe ono što od Bunjevaca u pomenutom serijalu na TV Novi Sad prave kreatori »humorističnog serijala o naravima i običajima naših simpatičnih manjinskih susjeda«? A, ruku na srce, ni gospodina Heitla nešto ne viđamo po TV Novi Sad u posljednjih nesretnih desetak godina… R. G. Tilly
