Arhiv tekstova
Postmoderni svjetonazor glazbe i stripa
Avanture
Dylana Doga
Strip junaci su svima nama uljepšavali djetinjstvo. Svake sedmice novi junaci i nove avanture čekali su nas na kioscima. Nekoliko decenija unatrag, kroz edicije Zlatna serija i Lunov Magnus Strip strip junaci – Zagor, Blek, Komandant Mark i Teks Viler okupljali su generacije oko kvalitetnog avanturističkog stripa. Bez redovitih strip izdanja nema prave strip scene. Nakon više godina pauze u strip izdavaštvu neke nove klince na kioscima ponovo čeka nova galerija heroja, kao što su Dylan Dog, Marti Misterija i Mister No, a ako ste stariji poklonik devete umjetnosti, pri kupovini stripova uvijek se možete vaditi na svoje klince. Šalu na stranu, relativno jednostavna podjela na stripove za djecu, mlade i odrasle odavno ne važi unutar ovog medija. Strip priče o avanturama Dylan Doga čitaju različite generacije, koje povezuje termin »novi senzibilitet«, jer se taj strip obraća čitateljima koje zanimaju veoma slične stvari – ista vrsta muzike, isti filmovi, literatura, ljudi i pojave.
Strip heroja Dylan Doga stvorili su 1986. Tiziano Sclavi i crtač Claudio Villa. Preko noći je osvojio kako publiku, tako i kritiku. Majstor horora T. Sclavi piše scenarije za epizode, dok strip crtaju mnogi kvalitetni crtači kao što su Ambrosini, Piccatta, Roja i Castellini. Strip junak Dylan Dog istraživač je natprirodnih pojava, zavodnik svojih klijentkinja, vegetarijanac, antialkoholičar i loš klarinetista. Pored Dylan Doga tu je još i njegov stalni pomoćnik Groucho, lik iz filmskog serijala braće Marx, oživljen za potrebe stripa, koji je zadužen da priča loše viceve. U ovom stripu možemo sresti Henry Jamesa, Clint Eastwooda, H. G. Wellsa, čitat ćemo i citate Alberta Camusa, Friedricha Nietzschea, Emila Ciorana i Bunuela, a »čut će se« i muzika Neil Younga i Pink Floyda. U pitanju je dakle montaža citatnih atrakcija. Tiziano Sclavi dobro poznaje kanone postmoderne izgradnje teksta. Sclavi postupkom intertekstualne igre u svoj strip upisuje citatne relacije, tako što u svoje priče montira kadrove iz filmova, filozofskih rasprava ili glazbenih dionica. Strip Dylan Dog je u osnovi horor, ali je daleko od klasičnog stripovskog horora, jer Sclavijev horor jasno prepoznajemo kao našu stvarnost. Novi tretman horora, fantastike, nasilja, alijenacije i seksa, uz jaku socijalnu i političku kritiku, nastao je u europskom stripu uticanjem američkog underground stripa i njegovih velikana – Harvey Kurtzmana, Roberta Crumba i Gilberta Sheltona. Dylan Dog je poseban strip, jer sadrži kompleksne priče koje navode čitatelja na razmišljanje o svijetu u kojem jeste.
Britanska pop grupa »Pulp«
Jarvis Cocker je osnivač grupe Pulp, njen pjevač, tekstopisac i spiritus movens. Nakon osnivanja grupe u engleskom gradiću Sheffieldu 1978. karijera ovog sastava kretala se brzinom puža. Prvi album »It« objavili su davne 1983. godine, ali uspeh postižu tek kada odlučuju da svoju sreću okušaju u Londonu. Njihov singl »My Legendary Girlfriend« 1992. proglašen je za singl tjedna u muzičkom časopisu New Musical Express i tako je prvi put skrenuta pažnja na ovaj sastav. Album »Different Class« koji objavljuju 1995. jedan je od najimpresivnijih albuma decenije i bio je to za sastav Pulp zaista vatrometni uspjeh. Od strane muzičke kritike »Different Class« je proglašen za najbolji album 1995. u Britaniji. Također, pjesme s ovog albuma nailaze i na odličan prijem kod šire publike i do tada nedodirljive zvijezde brit-popa Oasis, Blur, Suede i Radio-head dobili su velikog takmaca na rang-listi popularnosti. Iako su nakon šesnaestogodišnje odiseje najzad postali slavni i priznati, sljedeći album »This is hardcore«, objavljen 1988., svjedočanstvo je intimnog nezadovoljstva slavom i ujedno krize tridesetih godina članova sastava, u trenutku kada su satisfakcija i sreća nadomak, ali »This is hardcore« album, ophrvan je nostalgičnom atmosferom u kojoj više nema snage i želje da se uživa u slavi koja je najzad stigla.
Obožavani i dalje u Britaniji nakon zloslutne atmosfere na »This is hardcore« albumu, Pulp svojim novim ostvarenjem »Pulp Love Life« izlaze iz svijeta introspekcije i napuštaju vremeplov depresija. U svojim novim pjesmama sastav pripovijeda priče o stremljenju da se život iskusi bez »titla« i fraziranja. Album »Pulp Love Life« objavljen je 2001. godine i sadrži lepezu vrhunski stiliziranih numera. Iako sa statusom pop-zvijezda par excellence, Pulp ponovo dokazuju da se nikada nisu zaista uklopili i zato ne iznenađuje da se Jarvisov baršunasti registar savršeno uklapa u numere koje su nastale na muzičkim tragovima legendarnih Velvet Underground. Taj utjecaj odmah je prepoznatljiv u zvuku numere »Weeds« koja otvara album, kao i u većini ostalih numera. Citatni oblici su jedni od osnovnih indikatora postmodernosti, a sastav Pulp u svoje pjesme upisuje elemente iz »muzičke lektire« s kojom su odrastali. Citatne relacije su prisutne u svim numerama, dok je Leonard Cohenovska »Road Kill« zaista uspio omaž velikom autoru Cohenu. Sve citatne relacije funkcioniraju u sklopu muzike sastava Pulp, kao elementi na razini podteksta zvučne slike i uspostavljaju intermuzičke veze s poznatim predlošcima. Dominantan molski sintisajzer zajedno s nježnošću vokala, koja je ponekad protkana blagom ironijom Jarvis Cockera, uokviruje ljubavne teme koje odišu iskrenošću u pjesmama o voajerizmu, seksu, čežnji, frustracijama zapostavljenih domaćica i supruga, samospoznaji i moći, ali i o držanju za ruke zaljubljenih. Sve pjesme na albumu »Pulp Love Life« objedinjuje zajednička poanta, koja se kao lajt-motiv javlja skoro u svim pjesmama sastava Pulp, i koju nam Cocker iskreno i uporno pripovijeda: »Najvažnija stvar u životu je živjeti život, iskusiti stvari i zapravo biti – ljudsko biće«.
Zvonko Sarić
