Arhiv tekstova

Ostao je samo koji kamen

Za osiguravanje značajnog riječnog prijelaza (kovina) između Slankamena i Titela i sa Srijemske strane već je u XI. stoljeću izgrađena utvrda (ili je obnovljena postojeća rimska) koja je stajala u ratnim vihorima sve do 1738. godine. Naime, poslije Beogradskog mira između Austrijskog i Turskog Carstva odlučeno je da se poruše sva pogranična utvrđenja, kada je, među ostalima, srušena i Iszlankamenszka (turski naziv).
    Danas su od nje ostale samo ruine na ulazu i na brdu iznad gradića. Titelsku utvrdu su porušili dvadeset godina ranije 1718.-te, kada su Beograd (privremeno) zauzeli Austrijanci, a da bi što prije popravili i utvrdili Kalemegdan, dereglijama su Dunavom prevozili opeku koju su »eksploatirali« iz zidova titelske utvrde. Za gradnju kasarne šajkaškog bataljona isto su korištene titelske opeke. Danas tako postoje samo temelji pod zemljom, nekad snažne i važne građevine.
PRVA SVJETOVNA BOLNICA: Slankamen u doba prvog Anžujskog kralja Karla I. (I. Károly, kralj od 1301.) spominje se kao kraljevski grad (Civitas regis Zalankemen). Ako znamo da je mladi kralj desetak godina, u početku svoje vladavine, proveo u Temišvaru i Petrovaradinu, onda je možda razumljivije zašto daje privilegiju ovom značajnom trgovačkom mjestu. Grad se dijeli na nekoliko prostornih cjelina. Ima tvrđavu, (izgrađenu 1072.), podgrađe i luku. Razvijenost grada dokazuje i to, da je 1325. godine jedan bogati katolički trgovac po imenu Joannes dictu Man izgradio jednu bolnicu s kapelicom za »spasenje svoje i ženine duše«. Ova je bila (po današnjim saznanjima) prva svjetovna bolnica u našim krajevima. Do tada bolnice, špitale, osnivala je uglavnom pri samostanima Crkva. Ugrin, kaločkO-bački nadbiskup, osnivač je prve bolnice oko 1220-30. godine u Baču, koja se ne vezuje uz neki samostan. Ivan zvani Man (možda njemačkog porIJekla) je katolički trgovac, ali to ne znači da u Slankamenu nema trgovaca druge vjeroispovijesti. U to doba trgovali su na ovim prostorima i Grci, Arapi, Jermeni. Glavni trgovinski artikal bilo je čuveno srijemsko vino. Vjerojatno je i naš Ivan trgovac svoju imovinu stjecao trgujući ovim »nektarom«. Što ga je inspiriralo za ovakvu karitativnu djelatnost? Možda djelatnost Koboli László-a (Ladislav iz Kovilja) koji je u doba osnivanja bolnice bio titelski prepošt (1323.-26.). Koboli je zatim bio zagrebački biskup (1326.-1343.) i kaločko-bački nadbiskup 1343.-45. Rođen je u današnjem Kovilju oko 1275.-80. godine (Cobol u srednjem vijeku) gdje je završio školu pri franjevačkom samostanu (na njegovom mjestu je je danas Koviljski manastir), kaptolsku školu je završio u Titelu, a studije teologije i medicine u Parizu. On je prvi liječnik-svećenik s akademskom titulom u Hrvatskoj i Južnoj Ugarskoj. On je bio liječnik Karla I. i njegov diplomata, po spisima bio je i predavač »medicinske znanosti i prakse«.
    Iz oskudnih podataka (nisu ni dokraja istraženi svi spisi) možemo ipak izdvojiti neke bitne činjenice za to doba: u ovim gradovima (Titel, Slankamen itd.) u XIV. i XV. stoljeću već živi imućno građanstvo, koje osniva karitativne institucije (bolnice), škole (Kamenica), šalje sposobne mladiće na studije u Beč, Krakov, Prag, Bolognu. U XV. stoleću (po nepotpunim spiskovima) 29 mladića studira iz dosad promatranih gradova na raznim univerzitetima Europe, najviše iz Futoga (njih osam) iz Kamenice, Titela i Slankamena po četiri, a njih devet su podrijetlom iz Srijema. Osnov za razvoj ovih gradova bila je trgovina i gajenje vina. Neki autori smatraju da je vinogradarstvo »bitan faktor u razvoju pojedinih gradova« u Panonskoj nizini.
POSLJEDNJI ZRINSKI: Koncem XVII. i početkom XVIII. stoljeća trokut Titel, Slankamen, Petrovaradin, postaje poprište krvavih borbi između Habsburškog i Turskog Carstva. U »najkrvavijoj bici stoljeća« 1691. godine kod Slankamena austrijska vojska sastavljena od austrijskih regimenta, njemačkih plaćenika, talijanskih i poljskih dragovoljaca, srpskih četa i hrvatsko-ugarskih plemićkih banderija, pod vodstvom grofa Ludviga Badenskog, porazila je tursku vojsku u kojoj su bili i Mađari iz Erdelja, francuski topnici i inženjerci. Na čelu svoje banderije sastavljene uglavnom od Hrvata i Mađara u ovoj bici poginuo je mladi Adam Zrinski (Zrinyi Ádám) zvanično posljednji izdanak čuvene plemićke loze. Bio je jedini sin pjesnika i vojskovođe Nikole Zrinskog (Zrínyi Miklós) koji je napisao prvi ep na mađarskom jeziku. Drugi ep »Az Adriai tengernek Syrenája« (tiskano 1651.) njegov rođeni brat, Adamov stric Petar Zrinski (Zrínyi Péter) preveo je na hrvatski i 1660. godine izdao pod naslovom »Adrianszkoga mora Syrena«. Adamov otac Nikola je poginuo pod čudnim okolnostima u lovu. Strica Petra su zajedno sa Franom Krstom Frankapanom (Frangepán Ferenc), kao vođe protuhabsburške urote, pogubili u Bečkom Novom Mjestu (Wiener Neustadt). Tko zna kako bi tekla dalje sudbina Hrvatsko-Ugarskog Kraljevstva da je urota uspjela?.

(U sljedećem broju:
Intermeco o vinu i samostanima)