Arhiv tekstova

Sedam mladih & veteran

»7 mladih«
Nevena Ušumovića

Tijekom 1980-ih u književnom časopisu Quorum do tada margina-lizirana kratka priča svojom zastupljenošću doživljava pravu afirmaciju, što će se odraziti i na zastupljenost knjiga priča u istoimenoj biblioteci koja je pokrenuta 1984. godine. Također i to-kom 1990-ih Quorum nastavlja s praksom intenzivnog objavljivanja žanra kratke priče. U biblioteci Quorum izlazi i prva zbirka kratkih priča »7 mladih« Nevena Ušumovića, objelodanjena 1997. godine. Kratka priča (short story) tipična je američka novelistička forma, a ono što upućuje na suvremenost Ušumovićevih kratkih priča jeste upliv književnih zakonitosti aktualnog postmoderniteta. Za Aleksandra Flakera kratka priča je sažeta novelistička podvrsta koja se čita u jednom dahu. Ta tvrdnja karakterizira i iskustvo čitanja knjige priča »7 mladih«.
Neven Ušumović rođen je 1972. u Zagrebu. Odrastao je u Subotici, a studij filozofije i komparativne književnosti završava na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje danas i živi. Objavljivao je u časopisima Libra, Čemu, Quorum. Ušumovićeva knjiga »7 mladih« sadrži sedam kratkih priča uz završni prozni autobiografizam »Sačinjenje (bilješka o jednom piscu)«. Sve priče sadrže brojne isječke upisa urbane, gradske sredine. Neven Ušumović svoju zbirku započinje pričom »Prpoš-majstor odlazi u penziju«, u kojoj se umirovljeni vozač tramvaja, koji usamljenički živi na Črnomercu, u svom čemeru želi izjadati nekome o svojim patnjama: »Pričati, ispričati nekom svoj život, nekome tko će znati slušati, nekome kao što je Franjo Tuđman! O, makar mu pismo napisati!« Ušumović propituje ideološku matricu pripadajućeg vremena, promišljajući o odnosu pojedinca i vladajuće ideologije. I sljedeća priča »Herbert i Ruana« je proza urbanog pejzaža u Kutnji, gdje »prazan prostor grada popunjavaju zgrade«, a centralno mjesto događaja je krčma. Ušumovićevi likovi i pored uličnih i seksualnih iskustava u svom egzistiranju ne uspijevaju postići samoostvarenje. Motiv grada javlja se i u sljedećoj proznoj cjelini »Ja-Oni«, koja je razdijeljena podnaslovima. Taj diskontinuitet razdjeljivanja priče na manje cjeline ukazuje na rascjepkanost života glavnih junaka, koji uslijed ratnih strahota moraju napustiti gradove, kao kolektivne prostore u kojima su živjeli. Dolaskom u nove sredine još je više izražena težnja za uspostavljanjem vlastite individualnosti. U proznim fragmentima koji čine cjelinu priče »Ja-Oni«, granica je postavljena samo da bi bila prekoračena, ali nakon pokušaja odstupanja od trivijalnog svako-dnevnog življenja, Ušumovićevim junacima na kon-cu ostaje samo osjećaj tragike opstanka jedinke u svijetu koji oni ne prihvaćaju, i upravo se taj i takav svijet onda Ušumovićevim književnim postupkom doživljava kao svijet fikcije, a osporavanje zbilje je posljednja ironijska obrana karakteristična nazorima postmoderne poetike. Ušumovićeve priče u kojima se odjeci svakodnevice drobe i raspadaju, izraz su vremena tokom 1990-tih godina, koje u njegovim kratkim prozama preplavljaju i sitni mešetari i poduzetnici, o kojima Ušumović u ironijskom obratu zapisuje: »Ali svima njima novac je bio sporedna stvar: raspeće, slika Bogorodice, grb i zahvalnica, odnosno diploma o uplaćenoj svoti novca našoj vojsci, kružili su kao prave vrijednosti«. U knjizi »7 mladih« odnos autora prema zbilji iskazuje se u središnjem efektu kratkih priča. Taj efekt Ušumović postiže ironijskim odmakom prema svakodnevlju. Uz fragmentarni zapis, anegdotski karakter, te urbani pejsaž, književna ironija kao osporavanje zbilje objedinjuje jedinstvo dojma nakon čita-nja ove proze postmodernih stilskih obi-lježja.
Z. Sarić


Boško Petrović: »Ethnology«

Na samom početku kraćeg prikaza manje konkretnog, antologijskog i dvostrukog CD-a zagrebačkog jazz-velemajstora na vibrafonu Boška Petrovića »Ethnology«, kojeg je objavio zagrebački diskografski nakladnik, »Jazzette«, a više, možda cijelog kreativnog opusa maestra Petrovića, koji je više no obiman, valja istaći kako je on svirao tzv. »ethno-jazz« još početkom 60-ih godina, sada već minulog stoljeća. Upravo svoj prvi međunarodni uspjeh na skladateljskom polju može zahvaliti obradi starog makedonskog napjeva, što ga je, pod nazivom »With Pain I Was Born« (U bolu se rodih), početkom šezdesetih proslavio sa Zagrebačkim jazz– kvartetom. Ta se već legendarna skladba čak u dvije verzije nalazi na ovom reprezentativnom CD-u koji bri-ljantno pokriva sve faze sasvim osebujne Petrovićeve karijere, tijekom koje je ovaj jazz-veteran svirao sa zbilja svim domaćim, europskim, afričkim, (malo) azijskim i američkim (i crnim i bijelim) glazbenicima koji iole nešto znače u povijesti suvremenog jazza. Za svaku je pohvalu i odabir nekih koncertnih snimaka Boška Petrovića, snimljenih tijekom sedamdesetih, osamdesetih i devedesetih, u kojima također obrađuje neke narodne motive. Iako i danas, na početku novog stoljeća i milenija u nas ima relativno mnogo glazbenika koji se kvalitetom i osebujnošću mogu probiti i probijaju i izvan naših granica, ovaj materijal je dokument i potvrda kako se prije gotovo četiri decenije u nas svirao ethno-jazz na svjetskoj razini. Na albumu se nalaze snimci iz svih bitnijih perioda Petrovićeve karijere, dakle, iz sedamdesetih je tu njegov »Non Convertible All Stars« s hrvatskim, srbijanskim, ali i najznačajnijim glazbenicima iz (Istočne i Srednje) Europe, iz osamdesetih tu je slavni Petrovićev »B. P. Convention (Big Band)«, s gostima u liku (i djelu) takvih giganata jazza poput Clarka Terrya, Art Farmera, i drugih. Ima tu i španjolskog i romskog, pa i koketiranja s mađarskim folklorom, bluesa, dakako – bez bluesa se ne može – ali su svakako najzanimljiviji izleti u hrvatski narodni melos, na kojima gostuju svirači izvornih narodnih glazbala: Mate Špada (sopele i mih), te Martin Glavaš (sopele i dvojnice), i sve u šesnaest »furaju istrijanski fazon«. Od ostalih se snimaka ističu oni na kojima svira tek duo Petrović – Neven Frangeš, koji, u izvedbama Petrovićevih skladbi neodoljivo »vuku« na usporedbu s glasovitim nadmetanjima američkih im kolega, Chick Coreae i Gary Burtona. U Petrovićevim obradama međumurskih popijevki pridružuje im se i operska diva Ruža Pospiš-Baldani, u čudesnom spoju klasike, jazza i narodne glazbe. Sjajno ostvarenje, prije svega značajno jer osim antologijske vrijednosti i visokih kriterija pruža svijetao primjer mladim glazbenicima.                          
R. G. T.