Arhiv tekstova

Prioritet »velikim« manjinama

17.) Poulton, Hugh, Etničke manjine u jugoistočnoj Evropi: primeri integracije i dezintegracije, Agencija – Centar lokalne demokratije, Subotica 1999., str. 40.

Prijevod na srpski kratke studije o položaju manjina britanskog povijesničara Minorities in Southeast Europe: Inclusion and Exclusion, koju je 1998. u Londonu objavila međunarodna nevladina organizacija Minority Rights Group International. Autor se više bavio tzv. »velikim« i transnacionalnim manjinama u državama na Balkanu, te nigdje ne pominje Hrvate u Vojvodini.

18.) Izveštaj o ljudskim pravima u Srbiji za 1999. godinu, Helsinški odbor za ljudska prava, Beograd 2000., str. 168.

Sumarno izvješće o (ne)ostvarivanju ljudskih prava u Srbiji tijekom 1999. godine, a u dijelu koji govori o manjinama (str. 86-89) o Hrvatima u Vojvodini se ne govori.

19.) Briza, Jan, Biševac, Safeta, Žigmanov, Tomislav, Ilić, Vladimir, Biserko, Sonja i Lazović, Ksenija, Manjine u Srbiji, Helsinški odbora za ljudska prava u Srbiji, Beograd 2000., str. 214.

U izvješću se govori o položaju svih manjina Srbiji, a dio o položaju i krše-nju ljudskih prava o Hrvatima nalazi se od 37. do 51. stranice. Ovo izvješće je urađeno u XII. mjesecu 1997. i već je jednom ranije objavljeno u publikaciji Odbora (Izveštaj o ljudskim pravima u Srbiji za 1997. godinu, Helsinški odbor za ljudska prava, Beograd 1998., str. 148), tako da je ovdje ono samo pretiskano. Položaj hrvatske manjine u Vojvodini se, zajedno s drugim manjinama, obrađuje i u dijelu pod naslovom »Etničke manjine u Vojvodini tokom NATO intervencije« (str. 149-164), što zapravo predstavlja jedini dokument o Hrvatima u Vojvodini u tom razdoblju. Ova je knjiga inače dostupna i na engleskom jeziku, vidi: Minorites in Serbia, Helsinški odbor za ljudska prava u Srbiji, Beograd 2000., str. 200, dio o Hrvatima: str. 36-50.

20.) Briza, Jan, Prava nacionalnih ma-njina u Jugoslaviji, Minority Rights Group International i Otvoreni univerzitet, Agencija lokalne demokratije, London-Subotica, 2000., str. 32.

Autor cjelovito na malom prostoru obrađuje pitanje nacionalnih manjina u SR Jugoslaviji: od iznošenja zemljopisnih i povijesnih činjenica, preko analize normativnog okvira do prikaza primjene propisa za svaku nacionalnu ma-njinu u Srbiji i Crnoj Gori. Dio koji govori o položaju i problemu ostvarivanju prava Hrvata u Vojvodini je korektno napisan (str. 15), no autor i Bunjevce smatra za nacionalnu manjinu (str. 31). Osim navedenoga, izvješće sadrži i komentar i preporuke.

21.) Nacionalne zajednice i etničke grupe u Vojvodini – osnovni podaci, Pokrajinski sekretarijat za ostvarivanje prava nacionalnih manjina, upravu i propise, Novi Sad 2000., str. 72.

Sadrži kratki pregled nacionalne strukture stanovništva po općinama i nase-ljenim mjestima prema popisu iz 1991., te prikaz ostvarivanja kolektivnih prava za sve vojvođanske manjine, koji je rađen, čini se, da bi se branila manjin-ska politika Miloševićevog režima u Vojvodini, tako da je ideologijski opterećen. O hrvatskoj manjini se piše šturo (str. 54-5), donose se statističke činjenice o broju i razmještaju, te se nepotpuno navode kulturno-umjetnička društva. Na isti način se piše o Bunjevcima (str. 56-7) i Šokcima (str. 61). U dijelu koji govori o suradnji institucija kulture s matičnim zemljama, Hrvati se ne navode, a ne registrira se ni suradnja vojvođanskih općina s općinama iz Republike Hrvatske.

22.) Kartag Odri, Ágnés, Manjine u SRJ: između međunarodnih standarda i proklamovanih opredeljenja, u: Prava i status manjina u državama nastalim nakon raspada SFRJ, Forum demokratske alternative, Sarajevo 2000., str. 7-24.

Osim dijela, više pravno-teorijske provenijencije, u kojem autorica iznosi međunarodnu i domaću pravnu regulativu, značajan dio rada posvećuje se i pitanju same primjene manjinskih prava u SRJ, pri čemu se u kratkim naznakama ali zato korektno izvješćuje i o Hrvatima u Vojvodini.