Arhiv tekstova
Zastupnička tržnica
Odluka Ustavnog suda Srbije s kraja svibnja – da su dvije sporne točke članka 88. Zakona o izboru narodnih zastupnika neustavne pa da, samim tim, mandati u republičkom parlamentu pripadaju zastupnicima, a ne strankama i koalicijma – nikog nije toliko iznenadila koliko vrijeme u kojem je donijeta. Naime, očekivalo se da će sud presuditi polazeći od logike bliske europskim demokracijama da su glasovi građana preduvjet za stjecanje zastupničkog mandata. Time zastupnik postaje predstavnik birača u parlamentu, a ne političke organizacije na čijoj je listi izabran.
Sud je ovu odluku donio punih sedam mjeseci pošto je sebe proglasio jedino nadležnim procjenjivati ustavnost odredbe pomenutog zakona, na osnovu koje je Administrativni odbor republičke skupštine 20. lipnja prošle godine oduzeo 45 mandata Koštuničinoj Demokratskoj stranci Srbije zbog njenog prelaska u oporbu, a prije toga i još nekim strankama.
Oštećene partije smatraju da je ovom odlukom ispravljena nepravda i da im se omogućava povratak u parlament. Ne računajući DSS, kojoj je privremenom mjerom Saveznog ustavnog suda ranije već omogućen povratak u parlament, na listi čekanja su: Perišićev Pokret za demokratsku Srbiju (koji je izgubio tri mandata izdvajanjem dijela članstva u Narodnu demokratsku stranku), Socijaldemokratija Vuka Obradovića (koju je Slobodan Orlić, praktički, »oteo«, a s njom i dva Obradovićeva mandata, prije nego što je, zajedno sa SDU Žarka Koraća osnovao Socijaldemokratsku partiju) i Stranka srpskog jedinstva (zbog tri sporna mandata).
Ugroženim zastupnicima dat je žalbeni rok od šest mjeseci u kojem mogu pokrenuti postupak za vraćanje mandata oduzetih po spornim točkama izbornog zakona. Ustavni sud očekuje da skupštinska radna tijela, od kojih presudnu ulogu igra Administrativni odbor, stave izvan snage svoje pojedinačne akte kojima su dijeljeni mandati, i da vrate oduzete. Međutim, predstavnici tih tijela već u startu odugovlače s primjenom pod izgovorom, kako reče predsjednik Administrativnog odbora Boško Ristić, da »očekuju poseban nalog, odnosno uputstvo od suda za daljnje ponašanje«. Istovremeno su se pojavila različita tumačenja odluke, koja dezavuiraju uvjeravanja koja je prije više mjeseci pružao tadašnji premijer Zoran Đinđić, a danas njegovi nasljednici – da će »poštovati odluku USS, ma kakva ona bila«. Time prijete da cijeli postupak, zajedno sa žalbenim rokom, produže, mal’tene, do kraja svog mandata, čime bi se faktički oglušili o odluku najviše pravosudne instance u Srbiji. Ima i onih, poput pojedinih članova Republičke izborne komisije bliskih DOS-u, koji smatraju da je »preče pitanje jesu li zakoni, koje su usvajali zastupnici, koji nisu zastupnici, donijeti na ustavan ili neustavan način«, i da bi se USS trebalo nad tim zamisliti.
Iako stranke u okviru DOS otvoreno ne osporavaju odluku Ustavnog suda, primjetna je suštinska razlika oko toga ima li odluka retroaktivno dejstvo ili ne. Dok sud tvrdi da se sastav parlamenta treba vratiti u prvobitno stanje iz vremena kada je, nakon izbora 2000. godine, konstituiran, lideri su se indirektno izjašnjavali preko šefa zastupničke grupe DOS Bojana Pajtića (inače predsjednika Zakonodavnog odbora i visokog funkcionera DS), da se odluka ne može primjenjivati unazad, već danom objavljivanja u Službenom glasniku RS. Po toj logici se zatečeno stanje ne bi mijenjalo, što bi Vladi odgovaralo, jer može računati na sedam odbjeglih poslanika SPS oko Branislava Ivkovića i još nekolicine iz drugih oporbenih stranaka (DSS, NS i SSJ).
Prema svim računicama odluka USS ide na ruku Vladi. Čak i ako izgubi pet-šest mandata, sada ih može bez ustezanja nabavljati na zastupničkoj »tržnici«, kupovanjem zastupnika oporbenih partija. Time bi namakla komotnu većinu s kojom bi izdržala do kraja mandata. Na ruku joj ide i sam USS, budući da je »propustio« utvrditi rokove koji bi obavezivali skupštinske organe na brzu primjenu njegove odluke. Istina, i on sam može zastupnicima vratiti mandate ako to ne učini Skupština, ali je već stvoren dojam u javnosti da se ne samo efektima koje njegova odluka može proizvesti, već i njenim odugovlačenjem bez razložnog obrazloženja, stavio u službu dnevne politike.
U OEBS-u, sudeći prema onome što kažu u njegovom uredu u Beogradu, ne ulaze u to kakve će posljedice izazvati odluka USS. Ne misle, također, da je sud osporio njihov stav da je oduzimanje mandata bilo legalno, jer se ono nije kosilo s izbornim zakonom. Oni ostaju pri svom stavu da je ono bilo nelegitimno, jer je zadiralo u demokratska prava. »Svoj stav OEBS zasniva na međunarodnim pravnim standardima i na dokumentu iz Kopenhagena iz 1990. godine, po kome kandidati koji dobiju neophodan broj glasova imaju pravo na mandat do njegovog isteka. Kada su već izabrani, zastupnici trebaju odgovarati glasačima koji su ih izabrali, a ne političkim partijama«. g
