Arhiv tekstova

Juventus vs. Milan

Poslije nekoliko sušnih europskih godina u kojima su pognutih glava napuštali odlučujuće utakmice protiv kolega iz Španjolske, Njemačke i Engleske, čije momčadi dolaze iz objektivno slabijih liga od talijanske Serie A, nogometaši Juventusa i Milana, uz Inter koji se također plasirao u polufinale (izgubio od Milana zbog gola u gostima. 0:0, 1:1), u sezoni 2002.-03. debelo su naplatili »stare dugove«. Pogotovo, kada je u polufinalu »Juve« pregazio favorizirani madridski Real sa »il phenomenom« Ronaldom, Raulom, Zidaneom, Carlosom i Figom. Sve rane prijašnjih navijačkih patnji zaliječene su plasmanom dvije talijanske momčadi u veliko finale koje se odigralo u srijedu 28. svibnja na legendarnom Old Traffordu, nogometnom hramu najčuvjenije engleske momčadi svih vremena, najbogatijeg kluba na svijetu, Manchester Uniteda.
    Da sve bude ljepše, veličanstveni duel dvije najbolje europske momčadi ukrasili su i dva hrvatska nogometaša, Igor Tudor (Juventus) i Dario Šimić (Milan), što samo potvrđuje kvalitetu nekadašnje treće nogometne nacije svijeta.                              g

Juventus
Na svom putu do posljednje postaje ovogodišnje Champions League u Juventusovom ekspres vlaku (koji je ubedljivo obranio naslov prvaka Serie A) u »prvoj klasi« su se vozili, golmani: Buffon, Chimenti, Bonnefoi, igrači obrane: Ferrara, Montero, Tudor, Fresi, Pessotto, IulianoZenoni, Birindelli, Thuram, Gastaldello, igrači sredine: Tacchinardi, Conte, Nedved, Camoranesi, Zambrotta, Olivera, Davids, Paro, Napadači: Salas, Del Piero, Trezeguet, Di Vaio, Zalayeta, Sorrentino, predvođeni sjajnim »strojovođom« Marcellom Lippijem.
    »Stara gospođa« (opće poznati nadimak torinskog Juventusa) je na startu bila ždrijebana u skupinu E u kojoj je nadmoćno osvojila prvo mjesto ispred Newcastla (2:0, 0:1), Dynama (M) (5:0, 2:1) i Feyenorda (1:1, 2:0), s osvojenih 13 bodova, uz 4 pobjede, 1 remis, 1 poraz i gol diferenciju 12:3, u drugoj fazi natjecanja po skupinama bila je svrstana u novu D skupinu u kojoj se istina »provukla« osvojivši drugo mjesto iza Manchester Uniteda (1:2, 0:3), Basela (4:0, 1:2) i Deportiva (2:2, 3:2) s osvojenih 7 bodova uz 2 p, 1 r, 3 p, i gol diferencijom 11:7, te plasiravši se u među najboljih osam europskih momčadi.
    U četvrtfinalu je Juventus odigrao nezaboravne mečeve s Barcelonom, gdje je u oba meča (regularni dio) bilo 1:1, ali je pogotkom u produžetku, »Juve« zamrzao uzavreli Camp Nou pobijedivši na koncu sa 2.1.
    Polufinalni sraz sa super momčadi Reala iz Madrida (1:2, 3.1) donio je dva extra meča u kojima su briljirali ponajbolji igrači današnjice, darujući običnim smrtnicima najljepše što nogomet može ponuditi. Dobru tekmu i golove…I kada na takvim susretima vidite bravure Del Piera, Buffonovu obranu penala i nezaustavljive juriše najboljeg srednjaka današnjice Nedveda, koji pritom igraju protiv Ronalda i ostatka »milijunaške skupine« iz Madrida, onda shvatite zašto je nogomet kralj svih sportova i predstavlja zbilja »najvažniju sporednu stvar na svijetu«.

Milan
»Stogodišnjak« (osnovan1899.) iz najmondenskijeg talijanskog grada također se vratio na velika vrata europskog klupskog nogometa, vrata koja su mu godinama (u vrijeme fantastičnog nizozemskog trija Gullit, van Basten i Rykard, te fenomenalnih Zvone Bobana i Deje Savićevića) bila širom otvorena za najveća dostignuća (sjetimo se samo veličanstvene pobjede od 4:0 protiv »Barce« u finalu kupa šampiona). Konsolidirajući svoje redove (čitaj kupivši Rivalda i Pippa Inzaghija), AC Milan je ponovno onaj stari pred kojim drhte i najveća nogometna imena.
Golmani: Dida, Abbiati, Fiori, igrači obrane: Helveg, Maldini, Kaladze, Nesta, Šimić, Costacurta, Laursen, Junior, igrači sredine: Redondo, Gattuso, Costa, Seedorf, Pirlo, Ambrosini, Serginho, Dalla Bona, Brocchi, Pastrello, Calvi, Dal Bello, Stefani, Aubameyang, napadači: Shevchenko, Inzaghi, Rivaldo, Tomasson, predvođeni jednim od najboljih trenera današnjice Carlom Ancelottijem, garant su sigurne budućnosti ovog »vremešnog« nogometnog kluba, koji je s godinama sve bolji, poput dobrog talijanskog crveno-crnog vina (boje Milana, rosso-nero).
    Na svom putu do Old Trafforda, Milan je prvo igrao u skupini G u kojoj je nadmoćno osvojio prvo mjesto ispred Deportiva (4:0, 1:2), Lensa (2:1, 1:2) i Bayerna (2:1, 2:1), osvojivši 12 bodova uz 4pobjede i 2poraza te gol diferenciju 12:7.
    U drugom krugu natjecanja po skupinama, »rosso-neri« su igrali u skupini C gdje su također osvojili prvo mjesto ispred Reala (1:0, 1:3), Borrusie (D) (1:0, 0:1) i Lokomotive (1:0,1:0) osvojivši ponovno 12 bodova uz 4 pobjede i 2 poraza, s gol diferencijom 5:4.
    U četvrtfinalnim duelima s Ajaxom (0:0, 3:2) dosta su se namučili s uvijek neugodnim Nizozemcima, osiguravši polufinale doslovno u posljednjim trenucima susreta u Milanu (da je ostalo 2:2 išao bi dalje Ajax zbog više golova u gostima)
    Polufinalni sraz s najvećim rivalom na svijetu, gradskim susjedom Interom prošli su nakon rovovske bitke (0:0, 1:1), zahvaljujući golu u »gostima« (obje utakmice su se igrale na istom stadionu), ali i kvaliteti cijele momčadi koja je znalački odoljela trofejima gladnoj ekipi Intera.