Arhiv tekstova
Nemogućnost zaposlenja i dalje raseljava Sonćane
Obilaskom seoskih škola po Vojvodini nemoguće je ne zamijetiti neujednačenost stanja objekata i opremljenosti ovih institucija temeljne i obvezne naobrazbe. Škole su uglavnom stare, a u njih se nije ulagalo desetljećima. Ili bar ne značajno. Tek da se zakrpa najnužnije. No, i unatoč tome razlike su više nego vidljive. Ako smo već ranije istaknuli kako je zasigurno u najgorem stanju u Vojvodini Osnovna škola »22. oktobar« u Bačkom Monoštoru, kao jednu od opremljenijih možemo izdvojiti Osnovnu školu »Ivan Goran Kovačić« u Sonti. U Sonti škola sve bolja, đaka, opet, sve manje. U selu većinu čine šokački Hrvati koji tek u manjem broju završe više ili visoko obrazovanje. Oni koji ga završe, uglavnom se ne vraćaju u selo. Odlaze tražeći posao u struci jer im Sonta ne nudi mogućnost upošljavanja.
Škola se u Sonti spominje još u XVIII. stoljeću. Pisani dokumenti govore da je u školi nastava bila organizirana i na »šokačkom jeziku« i to između dva svjetska rata. Poslije Drugog svjetskog rata škola je dobila ime OŠ »Ivan Goran Kovačić«. Izgradnja ovog današnjeg objekta je započela 1956. godine, a škola je prije tog bila u više zgrada, mijenjala svoje mjesto.
SVE MANJE UČENIKA: »Prije desetak godina u Sonti je bilo preko 1.000 učenika, a sada ih imamo 400. U nekim odjeljenjima ima jedva dvadesetak učenika. Jedan dio učenika su Romi, koji su jedini u porastu, te ćemo i ove godine imati po dva razreda od svih uzrasta. Nekada smo imali i po 32 razreda u školi« – kaže direktor OŠ »Ivan Goran Kovačić« Zvonko Tadijan.
»U prosvjetu je u posljednjih desetak godina bilo prilično malo ulaganja. Zadnje dvije godine mi to pomalo popravljamo. Ne možemo reći da imamo idealne uvjete kakvi bi trebali biti, međutim, u odnosu na neke druge škole solidno smo opremljeni. Sve učionice imaju televizore s pratećom opremom, svake godine se kupuje po malo namještaja, a učionica s računalima je u potpunosti osposobljena. Uprava škole, također, suvremeno radi na računalima što nije slučaj u svim seoskim školama. S Ministarstvom prosvjete kontaktiramo putem interneta, a u tijeku je i priprema naše web stranice. Najveći nam je problem nedostatak fiskulturne dvorane. Trenutačno se za te namjene koristi preuređena učionica, ali to svakako nije adekvatan prostor za rad« – konstatira Tadijan.
Za razliku od mnogih seoskih škola, sonćanska osnovna škola može se pohvaliti stručnim nastavnim kadrom. Najveći broj predavača je iz Sonte, manji iz Apatina. Postoji samo problem što nastavnici moraju raditi u najmanje dvije škole da bi imali pune norme, a to usložnjava rad. Tako se škole u Apatinu, Sonti i Prigrevici međusobno dopunjuju istim nastavnim kadrom. U Sonti je jedino problem profesor matematike. Ovaj predmet predaje jedan umirovljenik, a njegovog stručnog nasljednika još nema.
OD JESENI I HRVATSKI JEZIK: »Unatoč tome što većinu u ovom selu čine šokački Hrvati, još nemamo sasvim jasne pokazatelje hoće li biti dovoljan broj zainteresiranih đaka za nastavu na hrvatskom jeziku. Ono što je već sada sigurno, od jeseni će i kod nas biti organizirani dodatni satovi hrvatskog jezika, no tu nam još treba riješiti pitanje predavača novog predmeta. Očekujem pomoć Subotičana koji već imaju jednogodišnje iskustvo. Dobro bi bilo organizirati seminare na kojima bi ti ljudi, koji će prvi put početi predavati hrvatski jezik, prošli kroz adekvatne pripreme i tečaje. Nadam se da će tu biti i adekvatne podrške što se tiče pitanja udžbenika i sredstava za rad, te da će od jeseni u Sonti kvalitetno otpočeti i satovi hrvatskog jezika« – kaže direktor Tadijan.
On ističe kako škola dobro surađuje s Lokalnom samoupravom Apatina, te da nailaze na razumijevanje za njihove svakodnevne potrebe. Sve što je u protekle dvije godine uloženo usmjereno je iz općinskog proračuna. Zahvaljujući dobroj suradnji podržan je od strane apatinske općinske vlasti i prijedlog da se u novi Statut Općine Apatin uvede u službenu uporabu i latinično pismo.
SAMO POSLA FALI: Mališani koji završe osnovnu školu u Sonti srednju školu uglavnom upisuju u Somboru jer im je tamo najveći izbor. Upisuju se i u srednje škole u Apatinu, Subotici, Osijeku. Onima koji još nisu bili u Sonti treba napomenuti da je Sonta selo s kvalitetnom infrastrukturom i svim preduvjetima za kvalitetan život. Samo jedan problem rasijava Sonćane na sve strane. Mladi, koji završe više ili visoko obrazovanje, uglavnom se ne vraćaju u Sontu jer im selo ne nudi mogućnost upošljavanja. Ekonomija je nerazvijena, a samim tim nema ni posla, te se zadržavaju uglavnom samo oni koji su vezani za poljoprivrednu proizvodnju. Sonćani najčešće život nastavljaju u Novom Sadu i sve više u Osijeku i Zagrebu. Teško im je zamjeriti, još ih teže zadržati. A selo sve manje. g
