Arhiv tekstova
Saborski autogol
Dodjela saborskih nagrada za doprinos razvoju parlamentarizma i demokracije svakako nije trenutačno najvažniji događaj u Hrvatskoj. On je međutim dobar pokazatelj stanja duha, posebno političke elite.
U povodu Spomen-dana Hrvatskog sabora, 30. svibnja, dana kad je prvi put konstituiran višestranački sabor 1990., zastupnici prvi put dodjeljuju Zlatni grb – priznanje za promicanje parlamentarizma, demokracije, tolerancije i ljudskih prava. Nagrađeni za ovu godinu su potpredsjednici Sabora Vlatko Pavletić (Hrvatska demokratska zajednica) i Baltazar Jalšovec (Libra), te nevladina udruga GONG.
Objava dobitnika nagrade izazvala je burna reagiranja u javnosti. Nesporna je samo nagrada GONG-u, udruzi koja je zaslužna za animiranje građana, posebno mladih, za izlazak na prošle izbore i koja kontinuirano radi na informiranju i obrazovanju mladih za život u demokratskom, parlamentarnom sustavu.
Uz Zlatni grb, zlatnik, koji vrijedi 10.000 kuna, dodjeljuje se i 100.000 kuna nagrade. Bez obzira na to tko bio dobitnik, javnost je ogorčena visinom nagrade. Usporedbe radi, najvrjednija hrvatska nagrada »Vladimir Nazor« za životno djelo donosi 40.000 kuna, nagrada Društva hrvatskih književnika 15.000 kuna, a godišnja nagrada Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU) za dostignuća u znanosti i umjetnosti donosi samo plaketu i diplomu, bez novca.
Među prvima koji su prosvjedovali protiv tako visoke nagrade bio je Školski sindikat »Preporod«, koji je saborsku odluku ocijenio »političkim neukusom i devalvacijom moralnih i društvenih vrijednosti«.
U brojnim medijskim komentarima i izjavama nekih uglednih ličnosti izvan politike dovodi se u pitanje sam smisao ove nagrade. Ističe se, naime, da je besmisleno davati nagradu saborskim zastupnicima kojima je i onako glavna zadaća i posao razvijati parlamentarizam i demokraciju.
Javnost je i bez ove nagrade uvjerena da su zastupnici, s oko 160.000 kuna godišnje plaće, preplaćeni za svoj rad. Osim velikih primanja i osigurane natprosječne mirovine, zastupnici imaju niz drugih beneficija, koje su prst u oku poreznim obveznicima. Riječ je o besplatnom prijevozu, telefonima, stanovima, sve do saborskog restorana sa subvencioniranim cijenama. Na sve to, dobitnici ovogodišnje nagrade dobit će sumu prosječne plaće za dvije godine ili prosječne mirovine za šest godina.
Zlatni grb je tako doživljen u javnosti kao još jedan dokaz o tome da je politička elita potpuno izgubila kompas, smisao za realnost, da je neosjetljiva na socijalne probleme i materijalnu ugroženost mnogih sugrađana.
Osim što je sporna saborska nagrada sama po sebi, za kritičare su sporni i dobitinici Pavletić i Jalšovec. U obrazloženju Pavletićeve nagrade navodi se da je zaslužan za miran prijenos vlasti poslije smrti predsjednika Franje Tuđmana i pobjede oporbe na izborima 2000. godine.
Mnogi drže da je Pavletić, obnašajući samo mjesec dana dužnost predsjednika Republike, postupio sukladno Ustavu, primjereno pravilima demokracije. Zar ga treba nagraditi zbog toga što nije izveo tenkove na ulice, izvršio vojni puč da bi sačuvao vlast HDZ-a, kažu njegovi kritičari. Neki od zastupnika koji su glasovali za nagradu Pavletiću ipak ga drže zaslužnim, jer kažu, neki drugi iz HDZ-a možda ne bi postupili na isti način. Osim što se Pavletiću zamjera da je tipični predstavnik HDZ-ovske politike koja je se ne može pohvalilti dometima u razvoju tolerancije, ljudskih prava, demokracije, prikazuje ga se i kao srebroljupca koji je i osobne potrebe plaćao državnom karticom. Glavni argument za nagradu Jalšovcu je njegov 17-godišnji neprekidni zastupnički staž. Kritičari pak podsjećaju na njegovu »ustašku nostalgiju«, na negiranje demokratskih vrijednosti na kojima je utemeljena suvremena Europa.
Javnost je dakle dovela u pitanje i samu nagradu i dobitnike koji su pod velikim pritiskom, jer se od njih očekuje da nagradu daju u dobrotvorne svrhe. No, tu nije kraj priče.
Za nagradu je bio kandidiran i hrvatski predsjednik Stjepan Mesić. Predložila ga je njegova Hrvatska narodna stranka (HNS), odnosno njena predsjednica Vesna Pusić. Mesić je međutim u Saboru dobio samo dva glasa. Predsjednik, koji po mnogim anketama uživa potporu 60 posto građana, ne stoji baš najbolje kod političke elite. Ako je tu spornu nagradu uopće trebalo kome dodijeliti, Mesić bi, po mišljenju mnogih analitičara, bio prava ličnost. Podsjećaju uz ostalo i na njegov doprinos transformaciji predsjedničkog sustava iz vremena predsjednika Tuđmana u parlamentarni. Stižu mu i savjeti da bi se morao distancirati od svih političkih stranaka, jer su one u očima javnosti manje-više iste – na prvom mjestu im je osobni probitak, a ne opće dobro.
I tako su, na ne pretjerano važnom ali skupom detalju, stranke vladajuće koalicije kao i oporbene dale autogol, i to uoči parlamentarnih izbora, za koje se inače i dalje ne zna hoće li se održati ove jeseni ili na proljeće. g
