Arhiv tekstova

Đurđinske brazde podjela

Ponosni na svoj identitet Đurđinčani prate povijesne tokove stoljećima unazad. Za samo par sati moguće je od stanovnika ovog mjesta 25 kilometara udaljenog od Subotice, čuti sve o nastanku sela i povijesti, ali i o uzrocima nesuglasica i podjela unutar sela, zbog čega je Đurđin i bio često na stranicama tiska unazad dvije godine.
    Predaju o dolasku katoličkih Bunjevaca s hercegovačke rijeke Bune zbog turskog progona dokazuje seoski župnik, velečasni mr. Lazar Ivan Krmpotić, dokumentom od jagnjeće kože koji je nedavno nađen. Spominje se turski velikaš Rizvanbegović, koji je dobio posjed u ravnici Bune, odakle su izbjegli Bunjevci. Stablo Dulića, među najuglednijim lozama Bunjavaca, može se pratiti do današnjih dana. Religija je u ovoj okolici čuvana i na obližnjem Pavlovcu, gdje se navodno nalazio samostan poznatog pavlinskog reda. Prisustvo pavlina dokazuje kip »Crne Gospe« koji se nalazi u franjevačkoj crkvi u Subotici.

AGRARIZACIJA: Mještani ovog kraja, koji je do pred drugi svjetski rat bio nacionalno vrlo homogen, prisjećaju se i ljudi drugih nacionalnosti koji su došli nastaniti se u plodne krajeve Đurđina. Kao prvi doseljenik iz 1953. godine spominje se Stojan Aleksić, a nakon gradnje željezničke postaje, crkve i Doma kulture, nakon uvođenja socijalizma i konfiskacija, startaju zadruge, pa zatim i kombinat »Nova brazda«, koji svojom veličinom zasjenjuje i samo selo. Međutim, izbijanje nacionalizma devedesetih godina dovodi i do podvajanja među mještanima.
    Postoje stari dokumenti o gradnji seoskog mlina zajedničkim zalaganjem mještana, mlina koji je »dobrobitima« socijalističke agrarne politike prešao u društveno vlasništvo, a zatim se našao u okviru »Nove brazde«. Unatoč saznanju da se dira u simbol ovdašnjih starosjedilaca, mlin se ruši i kasnije se na istom placu gradi pravoslavna Crkva sv. Vasilija Ostroškog. Nije se reagiralo na zahtjeve da se sačuva mlin, nije pomoglo pozivanje na kulturološki značaj ovog objekta, a nije pomoglo niti zauzimanje pojedinih pravoslavaca da se na taj način ne gradi bogomolja.
    Situacija nije dobra ni s Domom kulture, najvažnijom seoskom institucijom, koji je zapostavljen, propada i više ne služi potrebama sela. Iako su ga svojim trudom gradili mještani, i on je vremenom prešao u posjed Kombinata, te je, kako mještani smatraju, otuđen od potreba sela i onih koji su ga gradili.

OČEKIVANJA: Naši sugovornici ne skrivaju da su više očekivali od novih vlasti na ispravljanju nepravdi, a odbornik SO Subotica, član Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini Ivan Stipić kaže da se današnji Đurđin veoma razlikuje od onog od prije 15 godina.
    »Tada se nije znalo tko je tko. Svi koji su došli, bili su dobrodošli. Ti ljudi koji su došli, dobro su dočekani. Ali, zlo je dovelo do podjela, iako mi to nismo željeli, a razdor se produbio rušenjem starog mlina. Mlin, koji, kao i Dom kulture, pripada ‘Novoj brazdi’, radio je do prije godinu dana. Oba objekta su transformacijama tijekom prethodnih desetljeća otišli iz ruku onih koji su ih gradili u zemljoradničke zadruge, pa dalje do Kombinata. Ni dan danas ne znamo tko je pravi vlasnik, ali ključevi nisu kod mještana. Sada je došlo do toga da se mnogi ljudi ne pozdravljaju na ulici. Prošle jeseni bio je sazvan zbor građana koji se morao raspustiti, jer je grupa provokatora vikala da će rušiti Pravoslavnu crkvu, a katolici tako nešto nikad ne bi uradili. Protiv crkve nitko nema ništa, već protiv toga kako je građena. DSHV ne može normalno djelovati, jer u Dom kulture nemamo pristup, iako smo tamo utemeljeni. HKPD ‘Đurđin’ je prilikom održavanja Maskenbala ključ dobio sat vremena pred manifestaciju, a unutra je bilo neuredno. Naša stranka se snalazi po kućama, a taj Dom su naši očevi dobrovoljno gradili«, kaže Stipić.

KOMBINAT: Dakle, dva najbitnija seoska problema – rušenje mlina i zapostavljanje Doma kulture, vezuju se za pitanje vlasništva i »Novu brazdu«, na čijem je čelu direktor Bogdan Zagorac. Direktor »Nove brazde« je, da podsjetimo, dobitnik Crne plakete koju za 1. svibanj, Međunarodni dan rada, dodjeljuje UGS »Nezavisnost« u povodu negativnog odnosa prema sindikalnim pravima i slobodama.
    Sindikat »Nova brazda – Nezavisnost«, koji je u sastavu Ujedinjenih granskih sindikata »Nezavisnost«, koncem 2001. godine podnio je kaznenu prijavu protiv Zagorca, kako je navedeno, zbog sumnji na zlouporabu službenog položaja. Kako saznajemo, istražni postupak pred Općinskim sudom u Subotici je još uvijek u tijeku.
    Ali, posljednjih dana obitelj Bajić, Ljubica i Dragan, okosnica sindikata »Nova brazda – Nezavisnost« imaju i preča posla od toga da se bave tvorničkim problemima. Njima je prije dva tjedna požar nanio veliku štetu, izgorjela im je kuća i sve što je bilo u njoj. Vatrogasno vozilo koje je stiglo iz tvornice imalo je bušna crijeva, pa gašenje nije pomoglo, te je požar koji je iznenada buknuo odnio njihovu teško stečenu imovinu.
    Ljubica Bajić kaže: »Naša kuća je bila otvorena za sve. Mjesna zajednica nam je izaišla u susret koliko je mogla, ali firma u kojoj s mužem radim trideset godina – Kombinat – dala nam je samo tri slobodna dana. To je žalosno«.
    Na koncu, ostavljamo otvorenim pitanja koja će, očito, još neko vrijeme opterećivati ovo selo. Ali, mnogi ističu da podjele ne proizlaze ni iz nacionalnih, ni iz vjerskih, ni stranačkih razloga, već iz osobnih odnosa pojedinaca u selu.                      g