Arhiv tekstova
Hrvatska penkala za cijeli svijet
Vjerojatno ne postoji pismena osoba na ovom našem planetu koja nije barem jedanput pisala naliv perom iliti penkalom. Prvi susret s ovim, u eri najsuvremenijih računarskih pisača i inih hi-tech dostignuća suvremene znanosti na polju elektroničkih prijenosnika ljudske komunikacije, pomalo tradicionalnim sredstvom za pisanje, mnogi od nas su imali prigodom prvog školskog pismenog uradka u prigodnim vježbankama na velike linije. Jer prvi »pravi« sastav mogao se jedino ispisati tintom, uz što manje pogrešaka u pisanju, a za »ozbiljnu« ocjenu prvog književnog kritičara u ulozi razrednika koji je predavao u nižim odjelenjima. U glavama mališana sastav je bio najmanje važan, mnogo je važnije bilo imati dobro nalivpero. Što sjajniju i ljepšu penkalu…
Svi mi ljudi od pera, kako nas vole ljubazno ili pogrdno nazivati oni koji nas čitaju, započeli smo »pisane karijere« pišući penkalima, preko kojih smo kasnije stigli do pisaćih strojeva, prvo mehaničkih, a potom električnih, da bi nas računarska revolucija s kraja dvadesetog stoljeća posjela za PC -je i ultra moderne prijenosne note bookove. Ali nitko od nas zasigurno ne može zaboraviti po neko svoje drago penkalo, uz čiju je pomoć ostavio pisane tragove kojih će se sjećati cijelog svog života. Mrlje od tinte, koje gotovo uvijek ostaju na rukama onoga koji piše naliv perom, davno su nestale vremenom prošlim, ali je famozna pisaljka zauvijek ostala nježnošću pohranjena u našim srcima.
Izum: Na početku dvadesetog stoljeća (1900. godine) Slovak po imenu Eduard Penkala je doselio u Zagreb, grad koji je toliko zavolio, kao i narod koji ga je primio kao svog rođenog, da je čak, na koncu, uzeo i hrvatsko ime Slavoljub. Spomenuti »gospon« je, nadahnut vlastitom inovatorskom genijalnošću, patentirao izum – nalivpero sa sistemom punjenja na pužnu mehaniku, prototip penkala (posve razumljivo da je ime dobilo po svom izumitelju) kojom se do današnjih dana služi cijeli pismeni svijet. Sama riječ nalivpero govori već sve sama za sebe, jer to je upravo pero u koje se ulijeva tinta, zahvaljujući gospodinu koji je Hrvatsku izabrao za svoju drugu domovinu.
Svoj revolucionarni izum udružio je s braćom Moster (izumitelji su uvijek trebali bogate mecene), osnovavši firmu koja se zvala »Edmund Moster & Co«, ali su je svi znali i zvali »Penkala«, koja je u periodu između 1907. i 1926. godine svojim proizvodima parirala najpoznatijim svjetskim proizvođačima pisaljki na tintu. Naime 1926. godine, glasovita hannoverska tvrtka »Gunther Wagner« (osnovana još srijedinom 19. stoljeća), otkupila je patent tzv. pužne mehanike punjenja od braće Moster, gospon Eduard Slavoljub Penkala, Slovački Hrvat umro je na žalost 1922. godine, istovremeno promijenivši ime tvornice u danas svjetski glasovito ime – Pelikan. Ostalo je čista povijest…
Čuvene marke: Osim već spomenutog Pelikana, tu su još posve ravnopravni također njemački Mont Blanc, američki Parker i Waterman, Aurora, britanski Swan Penn, Conway Stewart, Onoto De La Rue, japanski Dunhill Namiki, te talijanski Omas koji nazivaju Ferrarijem među pisaćim priborom. Svi oni skupa uspjeli su utemeljiti svojevrsni statusni simbol koji krasi njihove plastične, drvene, metalne i ine pisaljke na tintu, dosegnuvši ponekad nevjerojatne cijene za jednu, kada se realno pogleda, nešto luksuzniju spravu za najobičnije ručno pisanje. Za nekoliko tisuća američkih dolara, koliko su pojedini ekskluzivni primjerci navedenih proizvođačkih firmi postigli na mondenskim aukcijama čuvenih promotivnih kuća, mogu se kupiti najsuvremeniji računarski sustavi najviše kvalitete i nevjerojatnih brzina obrade informacija, ali oni koji kupuju skupocjena penkala ionako ih već imaju. Jer rijetko penkalo je stvar statusnog prestiža, pogotovo kada se u trenutku potpisivanja milijunskih ugovora vlastoručni potpis nanese iz luksuznog, starovremenskog nalivpera limitirane serije poznatog proizvođača.
Potpis za cijeli Život: No nismo svi u prilici potpisati basnoslovni ugovor, ali poslije školskih uradaka, barem još jednom, svatko od nas se susretne s nalivperom u toku svog života. Na određeni način, u pitanju je specifični ugovor kojim se obvezujemo na vjernost i ljubav prema izabranici/niku srca svog, s kojom/im ćemo podijeliti ostatatak zajedničkog života. Jer kada vas nadležna osoba pozove da potpišete pristupanje braku, u ruci će vam se naći skupocjeno ili posve obično službeno penkalo. Tinta koja će izaći iz njega, ostavit će na papiru debele matične knjige zauvijek trag vašeg imena u statusnom podatku koji će vas pratiti za života, ali i smrti. Jer tinta je, po svojim kemijskim osobinama, jedna od najpostojanijih tečnosti, kojom su ispisane tisuće stranica prošlosti koje su nam dostupne u sačuvanim primjercima prastarih čovječih rukotvorina. No, guščje pero koje se moralo bezbroj puta utakati u posudu s tintom, zahvaljujući »našem čovjeku« Eduardu Slavoljubu Penkali, već skoro stotinu godina uspješno je zamijenjeno njegovim besmrtnim patentom. I stoga, kada budete pravili neko veće pospremanje starih stvari, nemojte se iznenaditi, ako među njima pronađete neko svoje staro nalivpero, za koje ste bili ubeđeni da je odavno izgubljeno. Ukoliko je, još uvijek u »pisaćem stanju«, i nije preterano oštećeno, možda na tržištu rariteta vrijedi poput jednog solidnije rabljenog automobila. Pa kad vam pismeni uradci nisu donijeli koristi u životu, možda će vam penkala... g
