Arhiv tekstova

Calendar Pirelli

U  Londonu su razmišljali o kalendaru. Ideja baš nije bila nova, bila je odavno već viđeno. Cijela priča potekla je od kalendara britanske auto kuće Leyland, koja je između dva rata taj period obilježila svojim kalendarima na čijim su stranicama bile gospodične s bujnim i bajnim oblinama. Kalendari su se cijepali po mjesecima, sa slikama već spremnim za lijepljenje po kabinama kamiona. Tada malo poznata Norma Džin Bejker se 1949. godine uspjela izboriti za mjesto na kalendaru » Golden dreams », koji je veoma brzo prodat u osam milijuna primjeraka, a Norma je postala nezaboravna Merilin Monro.
    Tako je rođen prvi kalandar Pirelli, onaj iz 1963. godine, koga je danas nemoguće naći pošto ga kolekcionari ljubomorno čuvaju zbog odličnih fotografija i do tada neviđene grafike, jer objedinjuje i predstavlja kolektivni erotski imidž jednog vremena. Fotograf je bio Terens Donovan, koji je već tada bio legenda na modnim pistama. Primarni cilj kalendara bio je i ostao - djevojke.
UOBLIČAVANJE SNOVA: Za pozadinu prvog kalendara izabrana je Majorka, a na slikama su dominirale »djevojčice iz susjedstva«.
    Kalendar nije izašao 1967. godine. Englezi su bili ubijeđeni da se direktno umiješala Rimska Kurija i da je glavnom Pirellijevom uredu zabranjeno objavljivanje. Međutim, prekid je trajao samo jednu godinu i već sljedeće godine iskorak je učinjen.
    Ekipe koje su pravile kalendar su mijenjane, kao i modeli, fotografi, lokacije, a jedino je tema uvijek bila ista: oda slobodi, ljepoti tijela, uživanje u životu, prilagođavanje neiskvarenoj klimi.
    Sudbinu ovog kalendara pratili su mnogi, a on se razvijao iz godine u godinu i bio sve jasniji i precizniji, uobličio je nečije snove, i najavio masovnu umjetničku avangardu.
    Godine 1994. dolazi do promjena. Redakcija se seli u Milano, pored sjedišta kompanije, a rukovođenje cijelom operacijom povjereno je osnivaču Dereku Forsajmu. Za kalendar, kojim je proslavljen trideseti rođendan, pozvan je Herb Ric (redatelj spotova Madone i Majkla Džeksona) i četiri top modela, četiri zvijezde modnih pista – Sindi Kraford, Helena Kristensen, Kejt Mos i Karen Alesander, četiri arhetipa ljepote kojima moda i reklame bombardiraju devedesete i koje Ric sublimira u njihovoj različitosti. Prelazi se na golo-golo, golo tijelo koje se uvija u pijesku kao u ritualu striptiza.
    Tokom godina je božanska ljepota bila prisutna na kalendarima, a predstavnice su bile: Naomi Kembel, Eva Hercigova, Leticija Kasta, Kristen MekMenami, Nastasija Kinski, Tatjana Patic, Nađa Auerman, Mila Jovovic, Kare Otis, Bridžit Hol, Kristi Tarlington.
    Na novim kalendarima nije više bilo privezaka za ključeve niti džepova za noževe. Bio je to jedan slobodouman stil kalendara s fotografijama predivnih žena oskudno obučenih. Nešto specijalno i jedinstveno.
    Danas ovaj kalendar ima umjetničku vrijednost i s fotografske točke gledišta pravi je fotografski dragulj. Za njega su radili mnogobrojni svjetski priznati fotografi: Robert Friman, Brajan Dafi, Frensis Đakobeti, Sara Mun, Džon Klaridž, Ričard Avedon, Mario Testino.
    Od butina koje se pojavljuju ispod bademantila (veljača 1964.) do jezika koji obrađuje sladoled (siječnja 1969.), od plastificiranih grudi (svibanj 1983.) do onih velikih (rujan 1974.), od stažnjice s automobilskim šarama iz 1984. do ženstvenosti tipa »mens sana in corpore sano« iz 1990. i baršunastog bogatsva tijela Sindi Kraford, Pirelli kalendari pričaju priču o ženskoj ljepoti, seksualnoti, stilu vijeka koji je za nama i pričati će istu priču u vijeku u kojem smo.

SPECIFIČAN KONCEPT: Svako izdanje nije za prodaju, samo 45.000 ljudi ima privilegiju dobiti ga – neki od njih su: sultan od Bruneja, princ Čarls, američki predsjednik…
    U periodu od preko 35 godina Pirelli kalendari izazivaju pozornost na svjetskoj sceni svojim spektakularnim, smjelim i drskim fotografijama nagih žena. Oni su proizvod kulturne revolucije inspirirani novom senzualnošću, novim viđenjima i doživljajima ženskog tijela i hitne potrebe za razbijanjem tabua. Genijalna ideja postala je tiskana ikona za svaku godinu koja je iznjedrila mnoge inferiorne imitacije i postavila nove parametre u fantaziji koja se može osjetiti putem fotografije. Pirelli kalendar je ustanovio pravila nove fotografije, do tada su kalendari visili samo na zidovima garaža, a sada svojom umjetničkom vrijednošću nalaze svoje mjesto i u muzejima. I Pirelli uspešno natavlja iz godine u godinu s postavljenjem novih standarda na tom polju.
    Cilj kalendara je da kroz fotografsku kreativnost, obrađene teme i mnogobrojinih slika visoke umjetničke vrijednosti, omogući Pirelliju zadržati mit o svojoj ekskluzivnosti.
    Pirelli kalendar za 2003. predstavljen je u Londonu u spektakularnom stilu novinarima, entuzijastima i kolekcionarima iz cijelog svijeta. Danas je ovaj kalendar jedan od najznačajnijih događaja u svijetu modne fotografije koji, kao i uvijek, spaja umjetničke vrijednsti s ljepotom i vještinom zavođenja.
    Potpisan je od slavnog američkog fotografa i redatelja Brusa Vebera i kombinacija je kolor i crno bijelih fotografija.
    Svaki mjesec predstavljen je s dvije fotografije: seriji ženskih portreta pridružuju se na poleđini fotografije muških aktova. Novina u izdanju kalendara za 2003. godinu su fotografije mjesta Castellabate u Italiji koje ukrašavaju svaki treći mjesec.
    Svaki Pirellijev kalendar je kolekcija slika koje izražavaju specifičan koncept ljepote iako je još J. J. Vilkeman davno zaključio da je ljepotu nemoguće definirati obzirom na njenu superiornost nad intelektom. U stvari, umjetnički direktori Pirellievog kalendara i fotografi doprinose stvaranju sofisticiranog viđenja ljepote – negdje na pol puta između glamura koji nije samo stil za sebe nego i način života. Način postojanja.                               M. M.