Arhiv tekstova
Ishodišta kreativne energije
U Likovnom susretu u Subotici prošle sedmice otvorena je izložba »50 godina umjetničkih kolonija u Vojvodini«. Na izložbi su predstavljeni radovi najznačajnijih autora koji su sudjelovali na vojvođanskim kolonijama. Izloženi radovi su iz zbirke Likovnog susreta, uz koje su predstavljeni za ovu priliku radovi koji su posuđeni, nastajali u specijaliziranim radionicama, kao što su radovi s »Terre« iz Kikinde ili Keramičarske kolonije iz Malog Iđoša. Izložbu su otvorili ravnateljica Likovnog susreta Olga Šram, akademski slikar Miroslav Jovančić i povjesničar umjetnosti Bela Duranci. Nakon otvaranja izložbe predstavljena je i publikacija istoimenog naziva, koja sadrži 80 članaka o 80 kolonija koje su radile od 1952. do danas. Uz Olgu Šram i Belu Durancija o publikaciji su govorili povjesničar umjetnosti Sreto Bošnjak i direktor Galerije suvremene umjetnosti pri umjetničkoj koloniji Ečka.
U povodu obilježavanja 50 godina rada umjetničkih kolonija u Vojvodini, Bela Duranci za »Hrvatsku riječ« kaže:
»Karakteristično je da su se svi osnivači i učesnici kolonija zalagali za modernu umjetnost. Prva jugoslavenska kolonija osnovana je u Sićevu 1905. godine i ona je uz likovnu koloniju Nagybanya, koja je osnovana 1896., ostala vrsta uzora. Zajedničko je za obje te kolonije da se težilo formiranju kolonije na modernim stajalištima. Osnivanjem kolonije u Nagybanyi, europsko slikarstvo počelo je da zrači na tadašnjim mađarskim državnim teritorijama, dok je sićevačka kolonija bila izraz težnje prevladavanja ‘narodnih tema’ i priključivanje u modernu, a također je udruživanje umjetnika u Sićevu bila želja da se zajedništvom potvrđuje svrsishodnost udruživanja južnih Slavena, što je već bio program. Kasnije će se pokazati da je vrsta programskog udruživanja neophodna za osnivanje kolonija.«
Kada je osnovana prva vojvođanska kolonija?
Slikar Acs Jozsef (1914.-1990.) je uz podršku upravnika senćanskog muzeja Tripolszky Geze (1926.-2002.) osnovao prvu vojvođansku koloniju u Senti 1952. godine. Sljedeća likovna kolonija osnovana je u Bačkoj Topoli 1953. godine. Jedan od umjetnika-osnivača je ponovo Acs Jozsef, dok je spiritus movens bačko-topolske kolonije Devics Imre (1922.-1971.). Poslije Bačke Topole kolonije su se osnivale jedna za drugom. Bečej je osnovao koloniju 1954. godine. Kikinda osniva koloniju 1955., a pokraj Zrenjanina u Ečki kolonija je osnovana 1956. U Subotici je 1962. osnovan Likovni susret otvaranjem izložbe ‘10 godina umjetničkih kolonija Vojvodine’. Počele su nicati i specijalizirane kolonije, kao prva, 1959., keramičarska u Malom Iđošu, a 1960. godine, osnovana je kolonija tapiserija u Adi. Kolonije su nicale jedna za drugom.
Da li su likovne kolonije uzdrmale konzervativizam provincije i »duh palanke« o kojem Radivoj Konstantinović maestralno piše u svojoj istoimenoj knjizi?
Jesu, itekako, jer u ta poratna vremena apstrakcija u slikarstvu je bila bauk. Senćanska kolonija je bila među prvima koje su omogućavale slikarima slobodno stvaralaštvo. Bilo je to doba kada su se vodile polemike »za i protiv slobodnog stvaralaštva«, a u kontekstu »potreba radnog naroda«. Ipak, likovne kolonije stvaraju klimu legaliteta slobodnog stvaralaštva, jer su bile pod patronatom onih intelektualno orijentiranih ljudi koji nisu bili konzervativni, a koji su bili na poziciji politike u strukturama Komunističke partije.
Nećemo se udaljiti od predmeta, ako Vas upitam kako ste razumjeli suzbijanje umjetnosti od strane režima Slobodana Miloševića?
Naizgled nije bilo direktne represije, ali dešavalo se nešto drugo. Medijski i materijalno podržavani su svi oblici trivijalne kulture koji odgovaraju populizmu. Suština takve strategije je bila promocija kiča. U vrijeme prvih likovnih kolonija dešavalo se nešto drugo. Onda su se »eksponirali« dežurni žbiri palanačkog duha, koji su pokušavali da onemoguće rad budućnosti okrenutih likovnih stvaralaca.
Kakav je današnji značaj umjetničkih kolonija?
Likovne kolonije stvorile su od provincijskih prostora plodno tlo za događanja u kulturi. Danas kolonije djeluju kao izazov i teže da u tom zajedništvu umjetnici pronalaze nove kreativne putove. Na kolonijama se ostvaruje kolektivna stvaralačka energija koja je vrlo podsticajna za rad svakog umjetnika ponaosob, koji boravi u koloniji i stvara u njenim kreativnim radionicama. Različitost svakog umjetnika stapa se u jedinstvenu energiju koja inspirira na dalji istraživački rad u likovnoj umjetnosti – ističe na kraju razgovora Bela Duranci.
Z. Sarić
